U kolovozu ove godine objavili smo članak pod naslovom: 'POSTBRAČNA AGONIJA Rat tajkuna Dragutina Biondića i njegove bivše sudski riješen, isplivali strašni detalji sukoba u elitnoj vili, svjedočio i novi suprug Lane Biondić, bivši partner Kutlinog sina'. U podnaslovu smo naveli: 'Mnogi su zavidjeli atraktivnoj marketinškoj stručnjakinji kad je zbog nje nekadašnji gazda propale tvornice Heruc ostavio suprugu i kćer, no iako su u braku dobili sina ljubav nije trajala a uslijedile su i gadne optužbe na sudu'. No, međusobni sporovi nisu time razriješeni. Dogodio se novi epilog. Naime, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sutkinja tog suda Vanesa Peruzović Čuić presudila je 10. studenog u pravnoj stvari tužitelja Dragutina Biondića iz Zagreba, poznatog hrvatskog tajkuna zastupanog po punomoćniku Dini Vukšiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marković i partneri iz Zagreba.

Tuženici su bili njegova bivša supruga i majka njegovog sina Lana Biondić koju je zastupao zagrebački odvjetnik Davor Galetović i njezin sadašnji muž Domagoj Vuga kojeg je branio zagrebački odvjetnik Predrag Ilić. Spor se vodio zbog smetanja posjeda. Glavna i javna rasprava zaključena je 29. rujna 2023. u prisutnosti svih sudionika. Iz presude je vidljivo kako su prvotuženica Lana Biondić i  po njezinom nalogu drugotuženik Domagoj Vuga 'smetali tužitelja Dragutina Biondića  .... u posljednjem mirnom suposjedu obiteljske kuće označene kao zk.č.br...., kuća broj .., bazen i dvorište Gornje Prekrižje površine 5187 m2, sve upisano u zk.ul.br. ..... k.o. Grad Zagreb Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, na način da su u razdoblju od dana 18. rujna 2022. pa do 22. rujna 2022. postavili žičanu ogradu s unutarnje strane vrata jedinog kolnog ulaza sa glavne ulice - Gornje Prekrižje'.

Presudom je zabranjeno prvotuženici Lani Biondići drugotuženiku Domagoju Vugi 'da ubuduće počine takvo ili slično smetanje'. Tužitelj Dragutin Biondić odbijen je u dijelu tužbennog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženici I-tuženici Lani Biondić iz Zagreba, G.... i II-tuženiku Domagoj Vuga iz Zagreba, ....da o svom trošku uspostavi posjedovno stanje kakvo je ono bilo prije počinjenog smetanja suposjeda obiteljske kuće, sve na način da ukloni žičanuogradu s unutarnje strane vrata jedinog kolnog ulaza sa glavne ulice - Gornje Prekrižje te omogući tužitelju nesmetan pristup automobilom kroz kolni ulaz sa glavne ulice - Gornje Prekrižje na navedenu nekretninu." Odbijen je i  prijedlog određivanja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine kao neosnovan. Sutkinja je odredila i da 'svaka stranka snosi svoj trošak postupka'.

Iz obrazloženja je vidljivo kako je Dragutin Biondić u tužbi 'navodio da je posljednji i mirni suposjednik nekretnine - obiteljske kuće.... i to zajedno sa bivšom suprugom. ...Shodno svojim pravima i ovlastima kao upisanim nositeljem pravo doživotnog plodouživanja dana 22. rujna 2022. s dvojicom suradnika i svojim vozačem automobilom je ušao u dvorište predmetne nekretnine kroz kolni ulaz sa ulice Šumski prečac te po obavljenom poslu u kući pokušao izaći kroz vrata jedinog kolnog ulaza sa glavne ulice - Gornje Prekrižje i tada je utvrdio da su vrata blokirana žičanom ogradom sa unutarnje strane, kako bi se njemu i/ili trećim osobama po njegovom nalogu onemogućio pristup automobilom na nekretninu sa jedinog kolnog ulaza sa glavne ulice - Gornje Prekrižje. Zbog opisanog samovlasnog postupanja tuženika traži da sud utvrdi činsmetanja suposjeda i naloži uspostavu ranijeg posjedovnog stanja uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, a traži i naknadu parničnog troška' - piše u sudskom dokumentu.

Tuženici su 'osporavali zahtjev u cijelosti te predlažili isti odbiti uz naknadu parničnog troška'. U presudi piše: 'U dokaznom postupku izvršen je uvid u zemljišnoknjižni izvadak, fotografije i izvod iz katastarskog plana. Proveden je očevid na licu mjesta kao i dokaz saslušanjem svjedoka Zorana Markovića, Davora Kršića i Darka Kovačevića a saslušani su i tužitelj te I. tuženica dok II. tuženik nije želio davati iskaz u postupku'. Citiramo sudski dokument: 'Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Predmet spora je zahtjev za pružanje posjedovne zaštite.Prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a kako to proizlazi i iz odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima .... i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

U tom smislu dvije su pravno relevantne odlučne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su: - da li je tužitelj bio posljednji mirni suposjednik predmetne nekretnine, kao i - da li su tuženici samovlasno uznemiravali tužitelja u suposjedu na način i vrijeme kako je to pobliže opisano u izreci ove presude.  Nema spora o tome da su tužitelj i I. tuženica bili u suposjedu predmetne nekretnine, a kako to proizlazi i iz njihovih iskaza ali i iskaza saslušanih svjedoka pa je dakle, tužitelj bio posljednji mirni suposjednik predmetne nekretnine. Imajući u vidu kako nije sporno niti da je I. tuženica sa II. tuženikom u spornom razdoblju živjela u kući na predmetnoj nekretnini logičnim se nameće i zaključak o tome da su upravo tuženici postavili žičanu ogradu na vrata kolnog ulaza Gornje Prekrižje i time onemogućili tužitelja u suposjedu. 

Naime, nelogičan je i neuvjerljiv iskaz I. tuženice u dijelu u kojem navodi da sve do primitka ove tužbe nije primijetila da je na vratima kolnog ulaza nekretnine u kojoj je tada živjela postavljena žičana ograda pa sve i da se tim kolnim ulazom nije uobičajeno koristila prilikom dolaska na nekretninu automobilom. Stoga iskaz I. tuženice sud ne prihvaća a to tim više što nije pružila dokaze da bi ta žičana ograda bila postavljena od strane trećih osoba pa čak niti ukazala na interes trećih da počine predmetni čin smetanja suposjeda. Stoga je utvrđeno da su tuženici samovlasno uznemirili suposjed tužitelju na način i u vrijeme kako je to opisano u izreci rješenja pri čemu nisu relevantni navodi I. tuženice o tome da se na nekretninu moglo ući korištenjem i drugog kolnog ulaza jer je nedvojbeno uslijed čina tuženika tužitelj onemogućen u vršenju suposjeda na dotadašnji način odnosno korištenjem kolnog ulaza sa ulice Gornje Prekrižje. 

Nadalje valja reći kako je sud prilikom očevida utvrdio da je žičana ograda uklonjena, a što je potvrdila i sama I. tuženica navodeći da je ogradu skinuo II. tuženik, te je utvrđeno i to da je moguć prolazak kolnim ulazom sa ulice Gornje Prekrižje pri čemu je vrata moguće ručno otvoriti. U tom smislu valjalo je odbiti zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja suposjeda na način da se ukloni žičana ograda i tužitelju omogući nesmetan pristup automobilom kroz kolni ulaz sa ulice Gornje Prekrižje na predmetnu nekretninu. Valja dodati da na ovakav zaključak sud nije od utjecaja okolnost što vrata kolnog ulaza nije moguće otvoriti korištenjem daljinskog upravljača za motorizirana vrata kolnog ulaza jer to niti nije bilo utuženo u činjeničnim navodima kao čin smetanja. Iskaze saslušanih svjedoka sud prilikom donošenja odluke nije posebno cijenio obzirom da isti nisu imali saznanja o tome da li su upravo tuženici počinili čin smetanja posjeda već su iskazivali o činjenici postojanja suposjeda i činjenici da je do smetanja suposjeda tužitelja došlo. 

Slijedom svega navedenog, a cijeneći da je žičana ograda u međuvremenu uklonjena te tužitelju omogućen nesmetan pristup automobilom na nekretninu kroz kolni ulaz sa ulice Gornje Prekrižje, valjalo je tužitelju pružiti posjedovnu zaštitu odnosno utvrditi čin smetanja uz zabranu tuženiku takvog ili sličnog smetanja ubuduće. U odnosu na zahtjev za određivanje privremene mjere valja reći kako prema stajalištu ovog suda tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije dokazao da bi se kumulativno ostvarile obje zakonske pretpostavke predviđene odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona .... prema kojoj se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

To stoga što svakako ničim nije učinio vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine, a također paušalnim tvrdnjama nije učinio niti vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.  Imajući u vidu navedeno kao i okolnost da nema dokaza o potrebi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja, sprečavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete to nisu ispunjene niti pretpostavke za određivanje privremene mjere kao regulacijske mjere u smislu odredbe čl. 347. st. 2. OZ odnosno temeljem odredbe čl. 442. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. ovog rješenja. Cijeneći uspjeh stranaka u sporu sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka' - piše u presudi sutkinje Vanese Peruzović Čuić. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave prijepisa tog rješenja.