Vjerojatno ste negdje pročitali kako je sumporovodik plin smrdljivac koji smrdi poput trulih jaja. Stručnjaci upozoravaju kako je ozbiljno stanje ako građani takav smrad osjete iz plinskog bojlera. Odmah se isti mora pod hitno servisirati. No, nema nikakvog upozorenja što raditi kada osjetite takav intenzivan, odbojan, smrdljiv smrad koji tjera na povraćanje na cesti. Jučer su novinari uzalud pitali u Gradskom poglavarstvu za točan uzrok smrada. Nitko ni iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar nije ponudio nikakvo objašnjenje. Na njihovoj službenoj web stranici sve su vijesti posvećene prigodnim obilježavanjima. Tu su vijesti 'listopad obojen u ružišasto', pa ' svjetski dan cerebralne paralize', 'svjetski dan osoba starije dobi' i slično. O smrdljivcu koji je predvečer gušio Zagreb nigdje službeno niti riječi. Neki su zaključili kako smrad zacijelo dolazi iz kanalizacije.
To je vrlo lako moguće i logično objašenjenje kako se taj nesnosni smrad lako i brzo širio istodobno u raznim dijelovima grada. Mnogi zaboravljaju kako ispod Zagreba teče tzv. drek-river. Naime, Zagreb je u svojoj povijesti bio grad potoka koji su jedan po jedan ukroćeni, odnosno prebačeni u podzemni sustav. Primjerice, popularnom Tkalčom tekao je potok koji je, kako je zabilježeno kroz povijest, u nekim nabujalim vremenima ubio više ljudi nego poplave rijeke Save. Zvuči paradoksalno ali je istinito. Podsljemenska ulica Mlinovi kao i Mlinarska cesta bile su ulice s potocima i mlinovima. Središtem ulice Medveščak nekad je tekao potok koji je prekriven kad se radila tramvajska pruga. Park Ribnjak nekad je bilo močvarno područje koje su poglavari Kaptola uredili kao ribnjake s velikim i malim jezercima pa je tako dobio i naziv.
Glavna zagrebačka žila kucavica Ilica bila je ulica, odnosno ves lončara pa se i zvala Lončarska ves. Tu su živjeli brojni lončari koji su vadili glinu iz potoka - Ilice - a kanalizacija je tekla u kanalu prekrivenom daskama. Starom Vlaškom ulicom nekad je tekao potok, a sve su vode s Medvednice putovale raznim kanalima prema Savi. Svi su zagrebačk potoci ispod nas, današnjih zagrebačkih ulica, a mnogi ih mogu čuti kao huk vode u središtu grada tamo gdje su kanalizacijski potoci. Park prirode Medvednica skriva oko 70 živih potoka koji teku njenim šumovitim gorskim padinama. Potok Bliznec je jedan od najdužih i vodom najbogatijih zagrebačkih potoka. Izvire u najvišim predjelima Medvednice, između vrhova Sljeme 1033 m i Puntijarka 991 m, u blizini 12 m visoke stijene Šumarev grob.
Potok nema jedan izvor, nego se voda sakuplja iz niza strmih jaraka. Nakon spuštanja u dolinu u naselju Bačun on teče do vodne retencije Jazbina između Čreta i Remeta i nakon toga se, u svome reguliranome koritu, spušta do Maksimirske šume. Ili pak drugi poznati potok Medveščak još uvijek teče prirodnim putem s mnoštvom slapova i vodopada od izvora iznad Kraljičinog zdenca do retencijskog sustava kod Lagvića, nastavljajući reguliranim otvorenim betonskim koritom do Mihaljevca, ponirući u nadsvođeni kanal ispod Ksaverske ceste, Medveščaka i Ribnjaka te Draškovićevom prema Držićevoj, gdje se spaja s glavnim odvodnim kanalom i s njim ulijeva u Savu kod Ivanje Reke. Većina zagrebačkih četvrti i nosi nazive po potocima. Tako je nekad Tuškancem tekao potok Tuškanac, a od ostalih koji se zovu kao i poznata ZG naselja izdvojit ćemo potoke: Miroševac, Bliznec, Kunišćak, Črnomerec, Remetski potok, Gračanski potok, Vrapčak, Kašina, Jelenovac, Zelengaj....
Dakle, Zagreb je grad na vodi, ali na vodi podzemnih i ukroćenih potoka. Netko je jednom govorio o tome kako Švicarci ne dopuštaju da se njihovi potoci nadsvode niti prekriju niti stave potpuno u sustav kanalizacije. Jedan arhitektonski ured svojedobno je predlagao da se na početku Stare Vlaške rekonstrira ulica tako da bude pješčaka zona s potokom koji teče u svom nekdašnjem prirodnom koritu prije nego što završi opet ispod zemlje. Trenutarčno traju radovi upravo u tom dijelu Stare Vlaške pa su građani mogli vidjeti slojeve povijesti ali i stare cigle i tragove starih radova u toj ulici. No, nesnosni smrad koji se jučer širio cijelim Zagrebom, ukoliko je došao iz kanalizacijskog sustava, i izlazio iz kanalizacijskih šahtova, zaprao je mogao biti indikacija nečeg puno dubljeg što se događalo ispod zemlje, ispod asfalta.
Naime, znamo da je Zagreb u potresnoj zoni, znamo za poznate rasjede koji se nalaze ispod Medvednice i dijelova grada. Stručnjaci znaju da se prije svakog većeg potresa iz zemlje emitiraju metan i radon ali i sumporovdik. Neki građani koji imaju osjetljiviji nos osjetili bi uvijek neki smrdljivi plin neposredno prije svakog prethodnog potresa kojeg je bilo u Zagrebu, čak i onih brojnih slabijih. O tome smo čak i pisali jer u razvijenim zemljama koje imaju brojne potrese postoje službe koje redovito mjere razinu metana jer je on indikator skorih potresa. Metan (CH4) i potresi duboko su povezani kroz geološke procese, pri čemu oslobađanje ovog plina može služiti kao najava (predznak) potresa, ali i kao izravna posljedica tektonskih pomicanja stijena.
Znanstvenici sve više proučavaju ovu vezu kako bi unaprijedili sustave za rano upozoravanje i bolje razumjeli prirodne izvore stakleničkih plinova. Prije nego što se dogodi potres, u unutrašnjosti Zemlje dolazi do golemih nakupljanja tektonskog pritiska i naprezanja u stijenama. Pod pritiskom se u stijenama otvaraju sitne pukotine kroz koje plinovi zarobljeni u dubini (poput metana i radona) počinju bježati prema površini. Metan i radon sami po sebi nisu smrdljivi, ne osjećaju se ali su štetni za zdravlje. No, problem je što u paketu često dolazi i plin smrdljivac, sumporovodik. Povezanost potresa i sumporovodika (H2S) očituje se kroz oslobađanje dubinskih plinova uslijed tektonskih pomaka, što u nekim regijama može izazvati specifične geološke pojave i prepoznatljiv miris na "pokvarena jaja".
Taj je fenomen u Hrvatskoj postao iznimno zapažen nakon potresa na Banovini krajem 2020. godine, posebice u mjestu Mečenčani. Dakle, ako je nesnosni smrad jučer stizao iz kanalizacijskih otvora, to može biti indikacija ili potpunog preopterećenja tog sustava ili nam pak drek-river, kako Zagrepčani nazvaju taj podzemni sustav sastavljen od kanalizacijskih tokova i zarobljenih gradskih potoka, poručuje kako se ispod nas, u utrobi zemlje, skrivaju procesi koji bi mogli iznjedriti neugodne pojave pa i potrese. Iako stručnjaci kažu kako se potresi ne mogu predvidjeti, stručnjaci znaju i za indikacije istih, kao emisiju podzemnih plinova, koja se kod nas, eto, iako smo u zoni potresa i rasjeda, ne bilježi. Danas, 7. listopada je stigla vijest kako je kvaliteta zraka u Zagrebu loša, što ne čudi s obzirom na rečeno.
Problem je i što se znalo u Zagrebu, na mnogim mjestima, gdje su kanalizacijski šahotovi osjetiti emisije takvog nesnog smrada, poglavito kad su bile paklene vrućine, ali samo lokalno, u zoni od par metara, no sinoćnji plin bio je sveprisutan i neizbježan u svim dijelovima grada kojim je zavladao. Sinoć je u Zagrebu smrdjelo kao u manjim mjestima na Jadranu kad se optereti lokalna kanalizacija, ili pak na splitskoj Rivi kad na vrhuncu sezone okrene na južinu pa se do kraja usmrdi preopterećeni kanalizacijski sadržaj. Nekima znaju tako smrdjeti ljeti na Jadranu i kolektori koji prerađuju kanalizaciju u velikim hotelskim komplkesima uz obalu. Uglavnom, da je smrad vremenski potrajao puno bi ljudi dobilo napade povraćanja i ne bi to prošlo bez pritiska na zdravstveni sustav i bolnice.
Situacija je takva da ju ne treba ignorirati. K tomu treba istaći kako se Zagreb nalazi pred velikim problemom. Naime, u gradu je nakon velikih oluja iz travnja ove godine, koje su desetkovale šume u središtu i izvan njega, nastao problem koji će se osjećati desetljećima. Naime, neki dijelovi grada uskoro bi se mogli suočiti s velikim problemima, odnosno klizištima. Razne gradske četvrti koje se nalaze na uzvisinama bile su integrirane sa šumom, debelim stablima kojih više nema. Hrvatske šume i Zrinjevac najbolje znaju koliko su tisuća stoljetnih stabala izrezali ili iskorijenili nakon tih oluja. O tome su svjedočila groblja stabala na Mirogoju, Cmroku, Maksimiru i brojnim drugim dijelovima grada. Svako stablo sa svojim korijenskim sustavom čuvalo je tlo od erozije. Tisuća stabala više nema, a u brojnim slučajevima iskorijenjana su.
Ljudi koj su šetali park šumama u samom središtu Zagreba znaju kako je zemlja nakon višemjesečne suše posve ispucala i kako se polako ali sigurno pojavljuju rasjedne crte kao najave novih i skorih klizišta. Dovoljno se prošetati najužim središtem Zagreba. Primjerice, jedan takav rasjed koji bi uskoro mogao biti klizište nalazi se iznad OŠ Ksavera Šandora Đalskog, dakle iznad Mlinarske ceste i Jurjveske ulice, na šetnici u tom parku. Ili otići i iznad Ljetne pozornice Tuškanac popeti se stazom koja vodi do šume i obližnjeg dječjeg igrališta pa vidjeti ispucalu zemlju kao u Africi i uočiti koji bi rasjedi uskoro mogli biti crte klizišta. Postavlja se pitanje jesu li nadležni, kako u Gradu Zagrebu, gradonačeklnik Tomislav Tomašević i njegove službe tako i službe na državnom nivou, uočile potencijalne probleme, hoće li detektirati uzroke nesnosnog smrada ali i krenuti u monitoring da Zagreb, s prvim velikim kišama, nakon dugotrajne suše ne postane grad klizišta? I tu je još jedan indikativ problem.
Podsjetimo kako su se brojni građani Zagreba žalili kako uočavaju pojačanu prisutnost miševa i glodavaca čak i u kućama a ne samo na otvorenom. Bilo je to uoči štrajka Čistoće pa su nadležni izjavljivali kako kreću s deratizacijom. No, proteklih dana miševa je bilo posvuda i u najužem središtu Zagreba. Razigrano su skakutali 20 rujna iznad jednog popularnog zagrebačkog restorana u Tkalčićevoj što je snimljeno mobitelom. Prije dva dana usred dana jedan je miš trčkarao Medvedgradskom prije nego što se izvrnuo natraške. Moreplovci su znali kako štakori, odnosno miševi, prvi napuštaju brod koji tone. Poznato je kako i uoči potresa zmije bježe na površinu kao i miševi i glodavci. Preostaje nam vidjeti jesu li miševi slučajno sveprisutni na ulicama Zagreba kao posljedica zakašnjele deratizacije ili su pak i oni utekli na površinu jer su možda smrad svojim osjetljivim čulima osjetili prije ljudi koje je jučer zagušio nesnosni smrdljivac u Zagrebu.