Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sutkinja Romana Hukelj donijela je presudu u tužbi Splićanina. Tužitelja je u sporu s Hanza mediom zastupao odvjetnik Ico Škarpa. Proces je zaključen 30. ožujka 2022. godine a presuđeno je 13. svibnja 2022. godine. Hanza Media je po nepravomoćnoj presudi dužna platiti 50 tisuća kuna sa zateznom kamatom počev od 23. listopada 2020. godine te naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.450 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja  do isplate. Iz obrazloženja je vidljivo kako je u nedjeljnom izdanju Jutarnjeg lista i na portalu jutarnji.hr objavljen članak pod naslovom: ZATVORSKI DANI Zavadlav je u ćeliji nabio 10 kilograma, mašta o brodu, atraktivna crnka šalje mu svoje slike.

U tom članku je otkriven identite tužitelja jer je uz njegovo ime napisano kako je 'on  sa stopostotnom sigurnošću prepoznao Filipa Zavadlava kao počinitelja na prepoznavanju u policiji. Jer, on je u Radmilovićevoj gdje živi kad je oko 15.30 parkirao svoj auto primijetio kako prema njemu Radmilovićevom dolazi muškarac koji drži s obje ruke u predjelu trbuha "Kalašnjikov". - Okrenuo se prema meni, tako da sam ga dobro uočio i zapamtio. Pratio sam cijelo vrijeme njegovo kretanje Radmilovićevom i išao je gore-dolje jedno pet šest puta. Na sebi je imao crnu kožnu jaknu, preko ramena na prsima crnu torbicu, a na nogama je imao patike. Na glavi nije imao ni kapu ni naočale. Kosa mu je bila crna i kraće ošišana. Za "kalašnjikov" sam odmah zaključio da je pravi jer je cijev bila metalna. Činilo mi se kao da nekog čeka, a sve to su snimale kamere sa hotela "Divota" i "Vida".

U 15.42 sam nazvao policiju i detaljno im opisao osobu koju sam vidio i dok sam ja s njima razgovarao čuo sam prvo pojedinačne, a potom i rafalne hice. Kad je pucnjava prestala izišao sam iz dvora na Radmilovićevu i svo vrijeme razgovarao s policijom na mobitel. Zadnje sam vidio kako bježi prema Plinarskoj. Nikad prije nisam vidio Filipa Zavadlava. Među četiri osobe koje su bile iza mutnog stakla u splitskoj policiji sa stopostotnom sigurnošću prepoznao je osobu pod brojem 2 kao osobu koju je sreo u Radmilovićevoj. Broj 2 u rukama je držao FIlip Zavadlav.” - pisalo je za tužitelja.

Nadalje je iz sudskog dokumenta vidljivo kako je 'tuženik nakladnik i tiskanog i internetskog izdanja; da je tužitelj od nakladnika zatražio ispriku; - da je tuženik umjesto isprike dana 10. kolovoza 2020. godine uklonio sve podatke o identitetu tužitelja iz utuženih članaka'. Iz presude se vidi da je tužitelj tvrdio kako je tuženik povrijedio zakonsku odredbu koja mu nalaže poštivanje prava na zaštitu identiteta svjedoka kaznenih djela i zabranjuje medijima da bez pristanka i znanja svjedok otkrivanju njihov identitet. Tužitelj je tvrdio da je objavom citirane informacije tj. osobnih podataka pretrpio duševne boli i strah, uznemirenost, opterećenost osjećajima ogorčenja i povrijeđenosti, strah za sebe i članove svoje obitelji pa od tuženika potražuje 50.000 kn sa kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

U obrani je nakladnik Jutarnjeg tvrdio kako je 'pogriješio objavom osobnih podataka tužitelja, da je tu grešku ispravio uklonivši podatke i da tužitelj nema pravo na naknadu daljnje štete, jer je ista uklanjanjem podataka o tužitelju popravljena'. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sutkinja je utvrdila da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti. 'Tužitelj u svojem iskazu jasno i nedvosmisleno iskazuje da mu radnje u kojima je sudjelovao (prepoznavanje na policiji, svjedočenje u kaznenom postupku) nije predstavljalo stres već da mu je stres predstavljala činjenica da su otkriveni njegovi podaci'- piše u presudi. Sud je utvrdio kako je tužitelj dotad bio anoniman što  znači da ma pravu na zaštitu privatnosti i od neželjenog i neopravdanog publiciteta.

Otegotnim za nakladnika je cijenio da je osim identiteta otkrio gdje radi i čime se bavi tužitelj. Tužitelj je tvrdio kako su 'znatiželjni susjeda na ulici o objavljenoj informaciji raspitivali kod članova njegove obitelji (majke, oca, mlađeg brata). Kod tužitelja se razvio osjećaj tjeskobe i nesigurnosti, sve je bilo praćeno i nesanicom, što je rezultiralo i posjetom liječniku i uzimanjem tableta za smirenje, osjećao se u svojem gradu nesigurno. Pri tome tužitelj priznaje da je tjeskoba tijekom vremena popustila, ali da je i dalje prisutna. Tužitelj nastavno iskazuje da su pred kuću dolazile mlađe osobe, tražile o njemu informacije, što je njemu stvaralo i neugodnost i subjektivni osjećaj životno ugroženim te iako njemu osobno nitko nije prijetio, on je cjelokupnu reakciju okoline osjećao kao prijetnju.

Sud nije mogao prihvatiti dio iskaza tužitelja u kojem on tvrdi da je i članovima svoje uže obitelji tajio je bio na prepoznavanju u policiji i kasnije svjedok u kaznenom postupku. Imajući u vidu okolnost slučaja koje su prethodile objavi spornih informacija (trostruko ubojstvo kalašnjikovim usred dana na ulicama Splita) niježivotno uvjerljivo da tužitelj kao osoba koja je vidjela osobu kako šeće njegovom ulicom i pri tome u ruci drži pušku nije o tome razgovarala sa članovima svoje obitelji. Međutim, upravo okolnosti slučaja o kojem se u članku piše i u odnosu na koje je tužitelj ispunjavao svoju građansku dužnost kao svjedok počinjenja kaznenog djela, a povezujući sve sa informacijama koje se u članku prenose dovode do utvrđenja po ovom sudu da je tužitelj dosita imao razloga osjećati se nesigurno, životno ugroženo i da je cjelokupni slučaj utjecao na njegovu duševnu i psihičku ravnotežu i zdravlje, čime je u konačnici došlo do povrede njegovih prava zaštićenih čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ... a koji se primjenjuje temeljem čl. 22. Zakona o medijima (NN 59/04 - u daljem tekstu ZM).

Pri tome sud posebno ima u vidu dio članka u kojem se navodi da je odvjetniku osumnjičenika dodijeljena policijska zaštita, jer je jedan od ubijenih istaknuti pripadnik navijačke skupine Torcida i splitska policija nije željela riskirati da pripadnici te navijačke skupine ugroze živote optuženika, njegovog odvjetnika ili nekog od članova njegove obitelji. Dakle, i kod tužitelja se mogao razviti strah da bi i on mogao biti životno ugrožen. Cijeneći sve utvrđene okolnosti, a posebno one iz točke 6.1. i 6.2, dakle da se radi o osobi koja uživa najveći stupanj zaštite svoje privatnosti i to i kroz činjenicu da se radi o anonimnoj i javnosti nepoznatoj osobi kao i kroz činjenicu da se o tužitelju pisalo s pozicije sa koje novinarima uopće nije dozvoljeno bez suglasnosti te osobe pisati (svjedok kaznenog djela, čl 16 ZM-a), kao i okolnosti koje su utvrđene člankom u širem smislu, posebno onih koje se odnose na procjenu policije da postoji mogućnost da su ugroženi životi osoba koje se vezane uz slučaj, što znači i život tužitelja, kao svjedoka počinjenja kaznenog djela, te u konačnici povezujući sve sa iskazom tužitelja, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti''- tako je presudila sutkinja Romana Hukelj. Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana a o žalbi odlučuje Županijski sud.