U Zagrebu je 27. ožujka ove godine u 87. godini života umro istaknuti hrvatski pravnik prof. emer. Vladimir-Đuro Degan, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Rođen je 2. srpnja 1935. u Bosanskom Brodu. Pravo je diplomirao u Sarajevu 1957., doktorirao 1963. u Ljubljani, a između 1959. i 1971. usavršavao se na Haškoj akademiji za međunarodno pravo. Od 1969. do 1981. predavao je usporedne političke sustave i međunarodno pravo na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu, a od 1981. predavao je na Pravnom fakultetu u Rijeci. Od 1985. do 1997. bio je upravitelj Jadranskog zavoda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 1997. do 2021. bio je njegov voditelj. Član suradnik HAZU bio je od 1990. Predavao na brojnim sveučilištima u bivšoj Jugos­laviji i u inozemstvu.

Između 1991. i 1995. bio je hrvatski član u ekspertnim skupinama o ljudskim i manjinskim pravima, te o sukcesiji država na Međunarodnoj kon­ferenciji o bivšoj Jugoslaviji. Između 1996. i 2001. bio je član hrvat­ske delegacije na pregovorima o pitanjima sukcesije bivše Jugos­lavije. Njegova je smrt zabilježena u svim relevantnim medijima. No, manje je poznato kako nije imao obitelj pa je zato zagrebačka javna bilježnica kao sudska povjerenica Nevenka Jukić sudskim putem pozvala potencijalne nasljednike da se jave. U oglasu je izvijestila kako se na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu vodi ostavinski postupak iza pokojnog Vladimira - Đure Degana te je pozvala nasljednike da se jave sudu ili njoj u roku šest mjeseci.

U protivnom, piše u oglasu, javni bilježnik će 'raspraviti ostavinu na temelju podataka s kojim raspolaže'. Tako je postalo poznato kako ugledni hrvatski pravnik i akademik nije imao oporuku. Oglas na neki način sugerira kako nije imao ni obitelj ili s istima nije održavao nikakve odnose. Također, iz oglasa proizlazi kako nije imao ni neke bliske osobe dok je sud posegnuo za ovim modelom kako bi ušao u trag potencijalnim nasljednicima. Neki ljudi za života se uspiju realizirati kao vrhunski stručnjaci. Uživaju društveni ugled i slavu no, nažaost, ne realiziraju se u privatnom životu. Odu s ovog svijeta bez bližnjih koji će za njima zajecati i kod kojih će ostaviti bolnu prazninu u duši.