Hrvatska polako umire u populacijskom smislu. O tome je često govorio i najpoznatiji hrvatski demograf Stjepan Šterc. No, situacija je u zemlji prema nekim pokazateljima alarmantna, unatoč tomu što nas je bivši ministar financija Zdravko Marić i ostatak Vlade uvjeravao i uvjerava u suprotno. Nedavno smo prvi objavili kako za Stjepana Šterca Financijska agencija RH traži osobni bankrot. Takvih zahtjeva koji se službeno zovu zahtjevi za provedbu stečaja nad imovinom potrošača u Hrvatskoj je sve više a o brojnim slučajevima znanih i neznanih Hrvata često smo pisali. Spomenimo kako je Fina zatražila i provedbu osobnog bankrota nad Antom Todorićem, sinom nekad najmoćnijeg tajkuna Ivice Todorića o čemu smo pisali. Čemu se može nadati obični građanin s nesigurnim poslom i primanjima, čak i ako radi ne zna hoće li njegova tvrtka otići u stečaj pa će ostati bez zarađenih plaća. Pandemija je pogoršala stanje, ruska agresija na Ukrajinu natjerala je i najmoćniju europsku - njemačku vladu na preporuke naciji o strogim energetskim mjerama štednje.

I naša je vlada preporučila kako da štedimo na jesen i zimu kada dođe studen i stisnu minusi. Grijanje na 21 stupanj - preporučili su s Markova trga. Kako Hrvatska polako ali sigurno populacijski odumire, a donedavni populacijski bazen što je bila BiH, donekle i vojvođanski dio Srbije, pa i Boka Kotorska te Janjevo na Kosovu je presušio. Hrvati iz BiH koji su od Drugog svjetskog rata naseljavali Hrvatsku shvatili su da je izvjesnije graditi egzistenciju i raditi za mirovinu u bogatijim zemljama EU, SAD-a, Kande, Australije.... Uostalom zašto bi trpili da ih netko u Hrvatskoj, poglavito metropoli, vječito podozrivo mjerka i sudi kao neke dotepence kada svoje radne vještine i vrijednosti mogu bolje unovčiti negdje gdje nema takvog malograđanskog purgerskog duha koji se nadmeno nameće kao sustav neke više građanštine. Hercegovci su pak 'jamili', oni kojima je to pošlo za rukom a kako je tu vrsti muljaže definirao nekadašnji sabornik i ratni general, predratni kamiondžija Ljubo Ćesić Rojs.

U metropoli građevinske i dostavljačke tvrtke uvoze radnu snagu sve više iz Azije, oni se tu zadržavaju oko 6 mjeseci a onda i oni pokušavaju put Zapada. Na moru kuhaju Azijati sve više. Hrvati, počesto Dalmatinci, nekad su ženili strankinje iz Njemačke, Češke, Skandinavije, potom je došao trend ženidbe Ukrajinki, Ruskinja, Moldavki... a onda je počeo trend ženidbe mladih iz Azije. U Zagrebu je poznato kako je mlađahnu Azijku prvi u bračni krevet prigrlio nekadašnji kralj ćevapa Ivan Rubelj kojem više ne ide bajno pa ga sustižu ovrhe o čemu smo već pisali.  Za mlađom od sebe Azijatkinjom posegnuo je i anonimni dalmatinski milijunaš koji živi na Braču Zlatko Reljić o čemu smo već pisali. No, ništa od toga nije bitno popravilo populacijsku sliku jer u Hrvatskoj je sve više starijih i penzionera a mladi su utekli put Njemačke, Irske, Velike Britanije ali i ostatka svijeta. Zato je Vlada došla na fantastičnu zamisao da se populacijski trendovi poprave useljavanje potomaka Hrvata iz Južne Amerike. To su djeca ponajviše onih koji su iseljeni iz Dalmacije u vrijeme kada je peronospora poharala vinograde - prije više od 100 godina.

Oni su kao i nesretni Irci koji su iselili u Ameriku kada je krumpirova bolest uništila usjeve pa su gladni i bosi, nakrcani u donjim palubama, skoro kao stoka otplovili u vrli Novi svijet. Taj je događaj poznat kao Velika krumpirova glad. Brojni Dalmatinci uspjeli su se  pripitomiti u nepristupačne krajeve Južne Amerike, poglavito Čilea. Većina se naselila u Antofagasta i mnogi od njih postali su ugledni članovi čileanskog društva. Uostalom iz Čilea dolazi i najbogatija obitelj hrvatskog porijekla - Lukšići - koja je jedna od rijetkih koja je odlučila investirati u zemlju predaka. Poslove vodi Davorin Lukšić Lederer koji je oženio Cristel Carrisi, kći slavnog talijanskog pjevača Al Bana i također poznate američke pjevačice i glumice Romine Power. O njegovom životu u nekadašnjoj vili bivšeg Vatrenog Bobana, a potom Vatrenog Luke Modrića već smo pisali. Objavili smo i reportažu sa slikama koje smo snimili u njegovom omiljenom zagrebačkom restoranu. U Čileu su brojni potomci primjerice Bračana uspjeli napraviti velike karijere.

Tako je primjerice ugledni čileanski diplomat Miguel Poklepović, po precima iz Milne na Braču, kao i sadašnji počasni hrvatski konzul u Čileu Marco Buzolić. Hrvatska je poznata kao zemlja nesređenih zemljišnih knjiga ali i kao zemlja zemljišne otimačine što se kristaliziralo kroz slučaj osuđene bivše predsjednice  supetarskog suda Ivane Domić i dvojice odvjetnika Miljenka Jovanovića iz Supetra i Zorana Vulovića iz Splita (ranije smo pisali što posjeduje osuđeni odvjetnik Jovanović). Oni su združenim snagama zbog izostanka autentičnim vlasnicima oduzimali djedovinu a takva se praksa kroz formu 'presuda zbog izostanka' i dalje odvija na brojnim dalmatinskim ali i sudovima diljem Hrvatske. Stoga ne čudi da su danas situirani. Doduše, u nekim slučajevima opreznije uz nešto poštivanja procedure kao što smo pisali u slučaju kćeri Hvaranke koja je sada zvijezda France 24, odnosno unukae Magde i Špire Budrović koja se zove Zohra Ben Miloud. Zato je upitno može li ostvariti ono što sugerira članak koji je nedavno objavljen u Večernjem listu 'Dijaspora spašava Hrvatsku: Vraćaju se potomci Hrvata iz Južne Amerike, Vlada donosi novi plan, doznali smo što im nudi'.

U tom se članku navodilo: 'Nacionalni plan: za Hrvate izvan domovine – udvostručene stipendije za studij u Hrvatskoj, potiče se učenje jezika u hrvatskim školama u iseljeništvu i uvode drugi poticaji za povratak.Usprkos negativnom općem demografskom trendu, u Središnjem uredu za Hrvate izvan Hrvatske u zadnjih nekoliko godina bilježe pojačan interes iseljenika i njihovih potomaka za povratak u Hrvatsku, posebno kad je riječ o zemljama Južne Amerike. Od izbijanja pandemije koronavirusa raste, kažu, i interes za povratak iz Kanade i Australije, što se zasigurno može pripisati i prilično strogom protupandemijskom režimu u tim zemljama. Povratak bi dodatno trebao potaknuti novi Nacionalni plan razvoja odnosa s Hrvatima izvan Hrvatske koji predstavlja strategiju do 2027. godine, a Vlada bi ga trebala utvrditi vrlo skoro, vjerojatno već na ovotjednoj sjednici' - objavio je 18. srpnja ove godine Večernji list.

Vjerojatno u Središnjem uredu za Hrvate izvan domovine kao i u Vladi RH ne razmišljaju kako bi se ti iseljenici, u slučaju da se vrate, mogli zapitati što je sa zemljom njihovih predaka. U slučaju konzula Marca Buzolića vidjelo se kako je zemlja njegovom pradjedu oduzeta tako što je 2008. godine supetarski sud zatražio da se sudu javi u Južnu Ameriku iseljeni Stipan Buzolić rođen 1881. godine. Taj smo članak naslovili s: 'POST FESTUM VELIKOG PRAVOSUDNOG KRAHA Brački sud 2008. oglasio potragu za mrtvim pradjedom konzula Marca Buzolića rođenim 1881. a sutkinja Ivana Domić uknjižila brojne parcele dok su joj sudili -Predsjednik Milanović za počasnog konzula u Čileu imenovao je potomka bračkog iseljenika čija je zemlja prepisana na druge osobe po modelu 'lex Domić'; sutkinja koju su teretili za štetu tešku 75 milijuna kn sada živi u Zagrebu a na Braču je postala vlasnica 1/1 brojnih parcela'.

Također, netom smo pronašli sudski dokument koji ilustrira kako je bez vlasništva nad nekretninom ostao i poznati čileanski Hrvat, bivši ministar obrazovanja u toj zemlji i glasoviti fizijatar Martin Nicolas Žilić Hrepić. Naime, na Općinskom sudu u Splitu, Posebnom zemljišnoknjižnom odjelu u Omišu doneseno je rješenje 'U ime Republike Hrvatske'. Iz istog je vidljivo kako je ovlaštena zemljišnoknjižna referentica Sanja Mekinić 14. listopada 2020. dopustila da se u zemljišnoknjižnom ulošku katastarske općine Duće dopusti na temelju prijavnog lista od 26. lipnja 2013. godine upis na nekretninama Martina Nicolasa Žilić Hrepića. Uz njegovo ime upisana je čileanska adresa u Lonco Oriente, Chiguayante Regio 1 del Biobio. Žilić Hrepić bio je dotad vlasnik 269/878 suvlasnička dijela. Prijepis je napravljen u korist Petra i Zlate Matković iz Dugog Rata kraj Omiša. Kada smo provjerili te čestice u zemljišnim knjigama katastarske općine Duće bilo je vidljivo kako se radi o kući na Poljičkoj cesti u Dugom Ratu.  

Nakon upisa provedeno je tzv. cijepanje te katastarske čestice koja se vodila kao pašnjak površine 650 m2 na stambenu zgradu površine 143 m2, pašnjak površine 266 m2 te dva dvoriša površine 199 m2 i 42 m2. Iz dokumenta je vidljivo kako se radilo o nezakonito izgrađenoj zgradi za koju je priloženo rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Omiš od 26. lipnja 2013. godine. Tako je poznati čileanski Hrvat 'izknjižen' iz zemljišnih knjiga. Prema podacima iz vlasničkog lista sadašnji vlasnik te stambene zgrade i pripadajućih čestica je nasljednik iza pokojne Zlate Matković. Dražen Matković koji posjeduje trgovinu na susjednom kućnom broju u Dugom Ratu kraj Omiša. Inače, bivši vlasnik  Martin Nicolas Žilić Hrepić bio je kratko čileanski ministar obrazovanja 2006. godine tijekom kojeg se morao suočiti sa studentskim prosvjedima. Rođen je  22. travnja 1947. u Calami u Čileu. Njegova supruga je Maria Soledad Viel de la Maza s kojom ima troje djece. Član je  Demokršćanske stranke u Čileu. 

Dok je bio student na Sveučilištu Concepción , sudjelovao je na sastanku s Fidelom Castrom 18. studenog 1971. godine. Inače radi kao liječnik - fizijatar,  sveučilišni je profesor  a bio je i  gradonačelnik Biobíaja. No, da u njemu unatoč rođenju u Čileu bije hrvatsko srce vidljivo je po slici koju je postavio na svoj Twitter profil  15. srpnja 2018. godine. Odjenuo je navijački dres sa šahovnicom, brojem 10 na kojem piše Žilić i podigao visoko pobjednički ruke. Bilo je to u vrijeme kada je bilo 'Proud to be Croat' i kada smo svi slavili pobjede hrvatske reprezentacije na mundijalu u Rusiji, odnosno drugo mjesto i srebro na tom Svjetskom nogometnom prvenstvu. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik bio je tvorac ideje o savezu iseljene i domovinske Hrvatske. Hoće li Tuđmanov sadašnji nasljednik na čelu HDZ-a Andrej Plenković uspjeti realizirati planove o kojima je pisao Večernji list ?

Ovisit će to prije svega o tome hoće li potomci iseljenih Hrvata imati osjećaj da su dobrodošli u zemlju svojih predaka ali ne kao neke potencijalne 'krave muzare' već kao potomci koji imaju i nekih aspiracija prema zemlji i imovini koju su imali njihovi pradjedovi prije nego su se otisnuli u novi svijet a poglavito ona imovina koja je oduzeta zadnjih desetljeća famoznim presudama 'zbog izostanka' a gdje se one koji su bili žrtve takvog zemljišnog inženjeringa nikad nije ni potražilo na njihovim inozemnim adresama, primjerice preko konzulata ili veleposlanstava, kako bi im se mogla pružiti prilika da se ukažu na sudu. Praksa je pokazala da su žrtve takvih postupanja dobivali odvjetnike po službenoj dužnosti koji se nisu u pravilu protivili prijepisima nekretnina s bivših vlasnika na nove koji su zahtijevali upise na sebe. U protivnom taj će program postati jedan u nizu sličnih koji se nazivaju Potemkinova sela zbog svog utopističkog i nerealnog karaktera.