Jedan od najbližih egzekutora četničkog vojvode Vojislava Šešelja, koji je početkom okupacije Škabrnje stigao u to mjesto iz Loznice u Srbiji i sudjelovao u masovnim pokoljima, mirno je desetljećima živio i Liverpoolu u predgrađu Sydneya. Mediji su čak otkrili kako je radio kod tamošnjeg Hrvata. No, kada je detektiran početkom 2019. kako bi izbjegao ekstradicijski nalog - utekao je iz Australije natrag u Srbiju. Komfornu kuću prizemnicu kupio je 1997. godine i namjestio je pokućstvom za svoju XXXXL veličinu. Naime, Zoran Tadić proteklih desetljeća nije bio mučen krivnjom i grizodušjem već je hedonistički skupljao kilograme tako da bi se izgledno prijavio i u neku australsku inačicu 'Života na vagi' da ipak nije prije 3 godine razotkriven pa je morao natrag iz svoje nove u staru domovinu. Paradoksalno je da mu se u Hrvatskoj sudi ali da je dosad uspješno izbjegavao ruku pravde. Nije odgovarao niti jednog sekunda svog života za sudjelovanje u monstruoznim likvidacijama. Dok se danas u Kolonama sjećanja u Vukovaru i Škabrnji uglednici, branitelji, obitelji poginulih i preživjelih te brojni građani prisjećaju teških stradavanja u Domovinskom ratu ali se i ističe i ponos zbog obrane Domovine, podsjećamo kako pravde nema dok svi ne pronađu i dostojanstveno pokopaju svoje najdraže i dok svi koji su skrivili ratne zločine ne odgovaraju. Jeziva je spoznaja da je škabrnjski krvnik 26 godina bio udobno zavaljen u komforne kožne fotelje i crvene trosjede u svom luksuznom australskom domu dok su drugi svake godine molili za svoje mrtve i unesrećene u domovinskom ratu u teško stradaloj Škabrnji. Jezivo je gledati fotogaleriju doma ratnog zločinca koji je izmaknuo pravdi, koji je bio tihi i cijenjeni čovjek iz australskog susjedstva i koji nikad u svoje ruke nije primio optužnicu splitskog Županijskog suda koja mu je morala biti prevedena na srpski i ispisana ćirilicom. Slijede detalji....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Škabrnjski krvnik Zoran Tadić optužen je za sudjelovanje u ubojstvu i mučenju 43 mještanina Škabrnje 1991. godine. U siječnju 2019. godine kada je hrvatska policija objavila optužbe protiv Tadića australski mediji su pisali kako je i  Australska savezna policija (ADF) radila s istražiteljima ratnih zločina u Zadru. Tada je i objavljeno kako Hrvatska nikada nije Australiji uputila službeni zahtjev za izručenje. No, ubrzo nakon što je detektiran te su o njemu pisali i mediji Tadić je u strahu, u želji da izbjegne ekstradiciju, napustio Australiji u vratio se u Srbiju. Danas dok Hrvatska dostojno obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje nužno se zapitati kad će pravda u cijelosti biti zadovoljena. Neki ratni zločinci još nisu niti identificirani a neki, poput Zorana Tadića detektirani su tek nakon više od dva desetljeća od kraja Domovinskog rata.

Podsjetimo, Zoran Tadić je identificiran i lociran tek početkom 2019. O tome svjedoči i medijska objava koju citiramo: 'Policijski službenici Odjela ratnih zločina, Službe kriminalističke policije PU zadarske u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvima u Zadru i  u Splitu  dovršili su kriminalističko istraživanje povodom počinjenog ratnog zločina prilikom napada na Škabrnju, 18. studenog 1991. godine, za koji se sumnjiči 59-godišnji državljanin Srbije. Riječ je o Zoranu Tadiću. 'Prijavljenog 59-godišnjaka se sumnjiči da je postupajući protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata i protivno odredbama Ženevskih konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima, počinio kaznena djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano u čl. 120 st. 1 OKZ RH i Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, opisano u čl. 122 st. 1 OKZ RH.Kazneno djelo počinjeno je na način da je tada 32-godišnjak dana 18. studenog 1991. godine kao zapovjednik tzv. „Dobrovoljačkog voda“ sastavljenog najvećim dijelom od dobrovoljaca iz Srbije i BIH, zajedno sa drugim srpskim paravojnim postrojbama i postrojbama bivše „JNA“, s početkom u 07,30 sati iz pravca mjesta Zemunik Gornji zapovijedajući sa svojim vodom započeo napad na mjesto Škabrnja u kojem je živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo pri čemu je nakon slomljenog otpora branitelja sela i masovnog topničkog uništavanja stambenih, gospodarskih i sakralnih objekata, među prvima u pratnji tenkova i oklopnih transportera oko 11,30 sati ušao u zapadni dio Škabrnje zvani Ambar i dalje prema centru sela. Sumnjiči ga se kako tom prilikom je sudjelovao u nasilnom izvlačenju iz skloništa civilnog stanovništva, pretežno žena, djece i osoba starije dobi, koji za njih nisu predstavljali nikakvu opasnost. Pri tom su im  prijetili vatrenim oružjem, vrijeđali ih i fizički zlostavljali, a kojom prilikom  su iz neposredne blizine, pretežno hicima iz vatrenog oružja u vitalne dijelove tijela: glavu, vrat i prsa, ubili trideset (30) civilnih osoba u dobi od 23 do 88 godina. Uz ubijene civilne osobe upotrebom vatrenog oružja iz neposredne blizine, hicima u vitalne dijelove tijela: glavu, vrat i prsa, upotrebom hladnog oružja te udarcima tupo-tvrdim predmetima ubijeno je trinaest (13) branitelja sela, pripadnika ZNG-a, Samostalnog bataljuna Škabrnja, koji su prethodno prestali sa pružanjem otpora ili su bili zarobljeni, pri čemu su prije ubojstva fizički zlostavljani i mučeni. Prijavljenog se sumnjiči da je kao stvarni zapovjednik voda čiji pripadnici su prednjačili u činjenju zločina, iako je imao kontrolu i autoritet nad pripadnicima voda, nije učinio ništa niti je poduzeo bilo kakve radnje da po ulasku u selo spriječi pripadnike svog voda u činjenju zločina već se sa njima u potpunosti solidarizirao te sudjelovao u izvlačenju iz skloništa, zlostavljanju i ubojstvu civila i branitelja koji su prestali sa pružanjem otpora' - objavio je tada portal kalelargainfo.hr.

Citirana je i izjava policijskog načelnika Antona Dražine koji je 'u uvodnom dijelu naglasio važnost otkrivanja svih počinitelja ratnih zločina na ovom prostoru. Kazao je kako će otkrivanje takvih kaznenih djela i dalje biti prioritet u radu ove policijske uprave, te podsjetio kako su se tijekom Domovinskog rata upravo na zadarskom području dogodili zločini nad civilnim stanovništvom te kako je mjesto Škabrnja simbol stradavanja na ovom prostoru.na, u čijim ubojstvima je uz svoje dobrovoljce i sam sudjelovao'- pisalo je na portalu kalelargainfo. hr. Tadića se sumnjičilo da je kao zapovjednik „2. specijalnog voda TO Benkovac“, tzv. „Dobrovoljačkog voda“, sastavljenog mahom od dobrovoljaca iz Srbije, Bosne i Hercegovine, zajedno s dobrovoljcima nakon sloma škabrnjskih branitelja i ulaska u Škabrnju, predio Ambar, sudjelovao u mučenju i zvjerskom ubijanju stanovništva Škabrnje. Prije nekih dva mjeseca na sudskoj oglsnoj ploči objavljena je optužnica splitskog Županijskog suda.

U njoj u uvodu piše sljedeće: 'Na temelju članka 38. stavak 2. točka 6. i članka 341. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku, podižem optužnicu protiv okrivljenika: ZORANA TADIĆA, sina Lazara i Anike rođene Tešić, rođenog 1. ožujka 1959. u Lozničkom Polju, Loznica, Republika Srbija, s prijavljenim prebivalištem u Heckenbergu, ulica St. Johns Rd 14, općina Liverpool - Sydney, Australija, a boravištem u Republici Srbiji, Loznica, Toplički bunar 6, drzavljanina Republike Srbije i Australije, umirovljenika sa završenim ekonomskim fakultetom, oženjenog, oca troje odrasle djece, na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Splitu broj: Kir-Rz-46/19 od 29. ožujka 2019. protiv istog određen istražni zatvor po članku 123. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku, da je dana 18. studenog 1991. zapovijedajući "2. specijalnim vodom" TO Benkovac zv. "Dobrovoljački vod" formiranim uglavnom od dobrovoljaca iz Srbije, zajedno s pripadnicima drugih srpskih paravojnih postrojbi i postrojbama bivše "JNA", a provodeći politiku srpske agresije na Republiku Hrvatsku i postupajući tako po zapovijedi Ratka Mladića, načelnika Šraba i zamjenika komandanta 9. Kninskog korpusa koji je zapovijedao i zapovjednicima spomenutog voda, kao i zapovijedi Zorana Lakića komandanta Štaba TO općine Benkovac, koji su izdali zapovijed za napad na Škabrnju, isto prenio sebi podređenima, pa su tako oko 7,30 sati iz pravca Zemunika Gornjeg, ničim motivirani napad na Škabrnju djelovanjem granata iz tenkova, minobacača, višecjevnih bacača raketa i naoružanim vojnicima, pa nakon što su pripadnici ''2. specijalnog voda'' kojim je okriveljnik zapovijedao.....' piše na početku optužnice ŽDO Split koju je potpisala zamjenica županijskog državnog odvjetnika Julijana Stipišić.

Sve do isteka zakonskog roka ta je optužnica prvo prevedena na srpski i ispisana na ćirilici a potom na hrvatskom originalu i latinici stajala istaknuta na sudskoj oglasnoj ploči. Vidjet ćemo hoće li hrvatsko pravosuđe pronaći efikasni način da stane na kraj ovom škabrnjskom krvniku i počne mu suđenje, u odsutnosti ili prisutnosti. Da bi mu se moglo suditi u prisutnosti prvo bi trebao biti isporučen službeni nalog za njegovo izručenje. Jasno je da takvo što Srbija nikada ne bi ni potpisala. S druge strane, još je jedan poznati krvnik iz Srbije s australskom adresom dolijao. Radi se o kapetanu Draganu punim imenom Dragan Vasiljković, kojeg je Australija izručila Hrvatskoj.

O njemu smo pisali u ranijem članku pod naslovom I TO JE MOGUĆE Kapetan Dragan ostavio dugove u Lepoglavi, traži ga Financijska agencija RH zbog bankrota -  Draganu Vasiljkoviću koji sada u Srbiji vodi Fondaciju kapetan Dragan upućen je i poziv na dostavu adrese preko sudske ploče'. Vjerojatno je škabrnjski krvnik Zoran Tadić imao na umu da je kapetana Dragana Australija izručila Hrvatskoj pa je tako i odrobijao. To je vjerojatno razog da je svoju drugu domovinu napustio nakon 26 godina mirnog građanskog života u kojem je uspio podići i troje djece. Njegove mnogobrojne žrtve nikada nisu dočekale pravdu niti njihovi preživjeli. Možda jednog dana Županijski sud u Splitu privede ovaj proces kraju pa barem se u odsutnosti izrekne pravorijek Zoranu Tadiću. S obzirom na efikasnost hrvatskog pravosuđa dotad će zacijelo proći puno više od tri desetljeća.