Nakon završetka Uskokove istrage i uhićenja u siječnju 2014. mediji su brujali o tome kako je četvorka s vrha lihvarske slovensko - hrvatske piramide pobjegli u SAD. Neki od njih uzeli su nova holivudska imena ali svi koji su utekli na novom američkom kontinentu  trošili su ukradene milijune iz Hrvatske.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Da nije bilo jednog sudskog ostavinskog dokumenta teško bismo imali dokaz kako se ilegalni kamatarski profit itekako isplatio Andreji Škalić koju se sumnjičilo da je sa svojim tadašnjim dečkom Markom Romanićem iz Celja sudjelovala u davanju lihvarskih kredita uz nezakonite zaloge nekretina od stotina naivnih građana Hrvatske. No, kako je njezin otac Krešimir Škalić umro u Zagrebu u travnju ove godine tako se iz oporuke vidjela točna adresa osobe koja je godinama nedostupna hrvatskom pravosuđu. Naime, uz ime nasljednice koja se odrekla svog dijela u korist sestre Mirjane Tašner, u sudskom dokumentu objavljenom 28. prosinca 2020., upisana je točna adresa u najluksuznijem predgrađu glavnog meksičkog grada.

Polanco je ultrabogata četvrt u četvrti Miguel Hidalgo u Mexico Cityju . Luksuzna je to stambeno-poslovna zona poznata po najskupljim dućanima na Avenidi Presidente Masaryk, jednoj od najskupljih ulica u Americi, kao i po brojnim istaknutim kulturnim institucijama smještenim u susjedstvu, poput Museo Soumaya i Colección Jumex. Zbog svega se Polanco naziva Beverly Hills Meksika. Na toj lokaciji je najgušća koncentracija luksuznih dućana, restorana s najviše Michelinovih zvjezdica, luksuzni hoteli, diplomatske misije i veleposlanstva te to je naravno dom najbogatijih i najpoznatijih stanovnika Meksika. Cijene zemljišta najskuplje su na razini cijelog Meksika. U samoj četvrti zabranjena je gradnja nebodera i višekatnica koji premašuju gabarite. Avenija Ruben Dariou i Campos Eliseos dvije su najskuplje ulice u Mexico Cityju, a stanovi se kreću i do 15 milijuna dolara.

Upravo u toj četvrti u ulici Francesco Petrarca 122 dom je Zagrepčanke Andreje Škalić koja je godinama punila crne kronike u Hrvatskoj i kojoj se sudilo u hrvatskoj kao i njezinom tadašnjem dečku Marku Romaniću iz Celja. Oni su bili dio velike lihvarske hobotnice koja je zavila u crno brojne građane Hrvatske a čiji su utemeljitelji bili Celjani Alek Gradišnik, sada s imenom Alex Loxley te Danijel Kociper koji sada s imenom Daniel Cool Star živi u Los Angelesu. U hobotnici su kao sudionici i osnivači / direktori brojnih tvrtki za davanje instantnih kredita s lihvarskim kamatama uz zalog nekretnina bili uključeni brojni članovi obitelji Gradišnik, Kociper, Romanić te njihovi slovenski i hrvatski prijatelji i pouzdanici.

Kada su glave hobotnice Gradišnik alias Loxley te Kociper alias Cool Star zbrisali u Los Angeles glavni operativac postao je Marko Romanić i njegova djevojka Andreja Škalić. Čim je združenom istragom slovenske i hrvatske policije pala lihvarska organizacija glavni su se akteri razbježali u Sjevernu i Južnu Ameriku te Meksiko a u Hrvatskoj su ostale samo sitnije lihvarske ribe. No, uz pomoć mreže odvjetnika njihove brojne tvrtke uspjele su uknjižiti stotine nekretnina diljem Hrvatske koje su preuzimale od lakovjernih građana koji su u želji da dođu do kredita često i neoprezno potpisivali sve što im je uigrana ekipa davala na potpis. Neki su poslije ulazili u sudske sporove no na mnoge nekretnine upisivala se, temeljem fiktivnih vjerovničkih potraživanja, skupina osoba južnoamaeričkog podrijetla koji su imali adrese u Kaliforniji.

Sve te osobe novačili su Gradišnik alias Loxley te Kociper alias Cool Star u Los Angelesu gdje su nastavili razvijati lihvarski biznis preko tvrtki koje su davale instantne keš posudbe uz zalog automobila. No, kako Amerika ipak nije lihvarski raj na zemlji kao što im je bila Hrvatska tako je ta ekipa vrlo brzo u Kaliforniji došla u sukob sa zakonom. Naime, tamošnja im je regulatorna agencija vrlo brzo zabranila licence za poslovanje. Među onima čija su imena spomenuta u jednom takvom rješenju službene kalifornijske agencije osim lihvarskih kolovođa vidljiva su i imena Zagrepčanke Andreje Škalić i njezinog partnera Marka Romanića. Nju se u brojnim hrvatskim medijima 2012. nazivalo 'pazinskom lihvaricom' iako je bila Zagrepčanka. Naime, njezina tvrtka Ekonomska analiza bila je registrirana u Pazinu.

Mediji su u svibnju 2012. pisali kako su glavni igrači kreditnih prevara oko 200 građana, koje je tada prekinuo USKOK uhićenjem 18 osoba diljem Hrvatske, već  bili pobjegli u inozemstvo. Tada su uhićeni samo mahom službenici iz kreditnih ureda. Prvi među osumnjičenicima bio je slovenski državljanin Marko Romanić koji je već tada bio u Meksiku. Mediji su objavili kako mu se tamo pridružila i djevojka Andreja Škalić koja je sa svojim trgovačkim društvom Ekonomska analiza žarila i palila po Istri i Primorju. U zemljišnim knjigama njeno trgovačko društvo je vlasnik desetaka nekretnina. Mnoge je uspjela prodati, ali je zbog sudskog postupka na sve stanove i kuće u njenom vlasništvu stavljena je zabilježba o zabrani otuđenja. Budući su glavna trojica bila Celjani citirana je iizjava tadašnjeg celjskog tužitelja Ivana Žaberla, koji je rekao kako je protiv te trojice napisano 11 optužnica, odnosno optužnih prijedloga.

Nakon što je spomenutima zabranjen rad u Los Angelesu ista je zabrana uslijedila i u Sloveniji te Bosni i Hercegovini. Paradoksalno je bilo kako su tvrtke koje su bile dio njihove mreže radile u Hrvatskoj čak i nakon velike akcije USKOK-a  i uhićenja sitnih riba. Primjerice njihov Kreditni ured, koji su oglašavali preko oglasnika i koji je bio registriran na Jadranskom trgu u Rijeci, primao je nove naivce i odobravao im zajam! Uskokovom optužnicom ekipa se teretila da su u samo četiri godine na području Hrvatske zaradili nevjerojatnih 91 milijun kuna davanjem kredita uz lihvarsku kamatu i otimanjem imovine dužnika. Romaniću i Škalićki te Nikoli Đukiđu sudilo su u odsutnosti.

Na zagrebačkom sudskom procesu bilo je i svjedoka pokajnika: ‘Priznajem, nudili smo ljudima lihvarske kredite i tako smo zaradili više od 91 milijun kuna’ glasio je jedan od novinskih natpisa u rujnu 2016. nakon priznanja Zagrepčana Enisa Almašte. “Priznajem, bio sam suradnik Marka Romaniča, vođe velike lihvarske skupine koja je ošetila 660 građana i uzela im najmanje 91 milijun kuna”, potvrdio  je to na sudu 36-godišnji Enis Almašta, koji je za svoju ulogu u ovom kriminalnom lancu dobio godinu dana zatvora Ta sankcija zamijenjena mu je radom za opće dobro, a morao je platiti i 40-ak tisuća kuna novčane kazne. Sudsko vijeće zamijenilo mu je jedan dan zatvora s dva sata rada za opće dobro. Od preostalih 16 optuženika, njih je 11 do sada  priznalo krivnju te su temeljem nagodbi s USKOK-om osuđeni.

U međuvremenu Danijel Kociper pod imenom Daniel Cool Star oženio se u Los Angeles, dobio djevojčicu i postao američki državljanin. Preko interneta je pod tim imenom davao poslovne savjete što čini i danas. Njegov prijatelj i poslovni partner Alek Gradišnik  Alex Loxley oženio se s Laurie Janine iz Los Angelesa s kojom je dobio dijete i od koje se rastao 2008. godine. Tako je i on postao američki državljanin. Da nisu bili pohlepni te pokušali isti lihvarski sistem instalirati i u Kaliforniji, Gradišnik i Kociper, odnosno Loxley i Cool Star, zacijelo ne bi doživjeli ozbiljne probleme sa američkim zakonom. Naime, u listopadu 2014. uhićeni su u skupini od 6 osoba i utamničeni zbog davanja ilegalnih zajmova uz zalog automobila. U tamošnjim medijima pisalo je kako se šestero optuženika tereti se za vođenje niza nelicenciranih financijskih tvrtki koje su nudile kredite uz zalog automobila a čim bi dužnici kasnili s plaćanjima rata oni su im nezakonito preuzimali pokretnine. Ciljali su na žrtve koje su govorile španjolski jezik, uvjete zajma objasnili bi im na španjolskom, ali su ih tražili da potpišu ugovore na engleskom. Tvrtke nisu imale odgovarajuće licence a budući su kamatne stope višestruko premašivale zakonski maksimum, ugovori su tretirali kao ilegalni zajam.

Navedeno je i kako su osumnjičenici nakon ilegalnog preuzimanja automobila od dužnika tražili da im se plati premija ako žele povrat svojih automobila. Istražne vlasti Los Angelesa utvrdile su kako je ekipa posuđivala novce i uz kamate od 150 posto. Listu optuženika predvodio je Alek Gradišnik odnosno Alex Loxley  koji je tada imao 39 godina i adresu u mondenoj Santa Monici. Drugi optuženi bio je Kociper pod imenom Daniel Cool Star i tada je imao 33 godine te adresu  u Los Angelesu. Za ostale osumnjičenike utvrdili smo kako su  isti oni koji su i u Hrvatskoj preuzimali tvrtke iz lihvarske hobotnice ili se pak knjižili na nekretnine. Radilo se sljedećim osobama: Mikayel Simonya, David Watkins,Walter Reyes-Illescas i Gustavo Aguirre. Slučaj je istraživao Ured za zaštitu potrošača okruga Los Angeles uz pomoć policijske uprave Los Angelesa, istražni Ured okružnog tužitelja okruga Los Angeles, kalifornijski Ured za motorna vozila te Ured za nadzor poslovanja i nadležni ured Domovinske sigurnosti SAD-a.

Što se pak tiče metodologije lihvarske hobotnice ostala je upamćena i po kreativnim nazivima tvrtki koje su sudjelovale u davanju instantnih kredita uz lihvarske kamate. Spomenut ćemo samo neke nazive: Linija razvoja, Usavršavanje, Instanter, Agmen, Aristotel, Pollux promet, Luxor promet, Sudor, MB usluge, Poslovne staze... Sve su te tvrtke manje više završile u stečaju a kao novi vlasnici - preuzimatelji pojavili bi se stranci iz Sjeverne ili Južne Amerike. Primjerice, tvrtku Ekonomska analiza od Andreje Škalić preuzeo je prije stečaja stanoviti Luis Manuel Soria iz Los Angelesa. Škalićkin tadašnji dečko Celjanin Marko Romanić u Hrvatskoj je poslovao preko Divus prometa i tvrtke Dinamika Zagreb. Divus promet su od Marka preuzeli Slovenac Nino Bevc te Kninjanin Dušan Romanić. Spomenuti je bio i direktor u Pollux prometu s Metkom Gradišnik koja je pak članica obitelji Aleka Gradišnika odnosno Alexa Loxleya.

Alek Gradišnik je pod tim imenom u Hrvatskoj imao tvrtku Tigris koju je kasnije preuzeo kao Alex Loxley. S prezimenom Loxley imao je i tvrtku Crvena planeta čiji je direktor kasnije postao Dušan Romanić. Danijel Kociper je bio osnivač Divus usluga koje je kasnije preuzeo Cristian Ivan Rodriguez iz Los Angelesa. ista osoba preuzela je i tvrtku Zlatni start te Bijeli galeb koje je Kociper pod imenom Daniel Cool Star osnovao u Zagrebu. Vlasnik Usavršavanja sve do otvorenja stečaja bio je Gradišnikov mlađi brat Simon Gradišnik koji danas također živi u Los Angelesu. Simon je bio direktor i u tvrtkama: Aristotel, Agmen, Instanter i Linija razvoja.

Alex Loxley je neko vrijeme bio i na crvenoj Interpolovoj tjeralici. Sve navedeno nije ga spriječilo da podigne tužbu protiv novinarke koja je u Slovenskim novicama napisala činjenično argumentiran članak o njegovom poslovanju. Za odvjetnika je uzeo bivšeg državnog tužitelja Slovenije, kasnije odvjetnika Boštjana Penka, ali spor je izgubio. No, nikada nije platio sudske troškove a nije ga moguće ni ovršiti jer iako u Los Angelesu živi na visokoj nozi u Sloveniji nema imovinu.  

Kako su članovi spomenute hobotnice bili spremni na sve svjedoči i ekskluzivni podatak koji smo pronašli u registru vjenčanih Las Vegasa. Tamo smo otkrili kako se 2009. Zagrepčanka Andreja Škalić, koja je službeno tada bila djevojka Marka Romanića, udala za Alvarez Roberta Bulmara iz Los Angelesa koji je u Hrvatskoj bio osnivač tvrtke Zapadni način sa sjedištem u Velikoj Gorici. Tu je tvrtku od fiktivnog Škalićkinog muža preuzeo 2014. Walter Alexander Reyes Illescas, isti onaj koji je 2014. uhićen s Gradišnikom alias Loxleyem te Kociperom alias Cool Star u Los Angelesu zbog lihvarskih zajmova sa zalogom automobila.

Illeasces je u Hrvatskoj bi direktor i u tvrtkama: Kaligrafija, Invokacija i Ekvivalent. Već spomenuta članica obitelji Aleka Gradišnika Metka Gradišnik također se 2010. u Los Angelesu udala za osobu s imenom Kyle Ray Jankiewicz. Što se pak tiče Las Vegas supruga Andreje Škalić Alvareza Bulmara njegov je opunomoćenik u Hrvatskoj odvjetnik Josip Saraga i spominjan je u kontekstu sudskih sporova očajne žrtve kreditnog ureda koja je izgubila nekretnine. Bulmaro iz Los Angelesa je u Hrvatskoj bio direktor u sljedećim tvrtkama: Zapadni način, Plava svjetlost, Zeleni tim i Međunarodne konzultacije Verte. Od spomenutih tvrtki sve su ugašene osim Zapadnog načina koji vodi Illescas.

U pričama oko lihvarskih kredita spominjano je i ime Zagrepčanke Mirjana Tašner. Ona je bila direktorica tvrtke Usluge Axia. Ta je tvrtka ugašena ali su osim Tašner osnivači bili i Zagrepčanin Darko Brundić i Franc Kociper iz Slovenske Bistrice i stanoviti Amerikanac Dustin Adam Starkey. On je u hrvatskim medijima označen kao fantomski lihvar a mediji su pisali kako nisu sigurni je li ta osoba zapravo koristila lažnu putovnicu. O kakvim se tu pogubnim lihvarskim kreditiranjima radilo svjedočila je za medije jedna Zagrepčanka koja je kompletan dug vratila ali su joj svejedno uzeli stan. Ona se medijima požalila kako je sud prihvatio iskaz fantomskog kamatara iako je od njega dobila brisovno očitovanje što je bio dokaz da mu je vraćen kredit. U tom se konteksu i spominjalo ime spomenutog Starkeya.

No, Mirjana Tašner koja je spomenuta u priči o lihvarenju preko tvrtke Axia Usluge je zapravo sestra Andreje Škalić. To smo toliko godina kasnije od izbijanja afere doznali iz dokumenta Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je objavljen 28. prosinca ove godine na oglasnoj ploči. Iza njega proizlazi kako su nasljednice iz pokojnog Krešimira Škalića Mirjana Tašner i Andreja Škalić. Iz dokumenta je vidljivo što je pokojnik ostavio iza sebe. Kako je umro bez nasljedstva, pokojnikova imovina podijeljena je sestrama ali se Andreja Škalić svoga dijela odrekla u korist sestre Mirjane Tašner. Budući je na kraju uz ime nasljednice bila upisana i točna adresa u Meksiku tako smo i uspjeli pouzdano rekontruirati na kakvoj luksuznoj adresi sada živi Zagrepčanka čije je ime ostalo u središtu najveće lihvarske hobotnice u Hrvatskoj ikad osnovane.