Dosad smo objavili popriličan broj članaka koji bi se mogli podvesti pod neku sudsku sagu o braći Mamić, Dinamu ali i osječkim sucima koje je Mamić prozvao za mito. U priči koja slijedi glavni su akteri braća Mamić, sudac Zvonko Vekić i njegova intimna prijateljica Nataša Sekulić koja je u optužnici osoba na koju je prenesena nezakonita imovinska korist. Podsjetimo, za šta se tereti bivšeg osječkog županijskog suca i njegovu prijateljicu objavili smo i u ČLANKU pod naslovom: 'Intimna prijateljica osječkog suca kojem je Mamić plaćao Dubai žalila se na blokadu imovine, iz dokumenta vidljivo da se Zvonko Vekić tereti za 2,7 milijuna nezakonitih kuna'. U podnaslovu smo tada naveli: 'Sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu odbacilo je žalbu Osječanke Nataše Sekulić kod koje su istražitelji pronašli pola milijuna kuna u bankarskom sefu nakon uhićenja njenog intimusa suca Vekića, kupila je i luksuzni stan bez pokrića'.
O Sekulić smo pisali i ranije u ČLANKU pod naslovom: 'Intimna prijateljica suca Zvonka Vekića koji je pao zbog Mamićevog mita dopredsjednica je udruge sudskih vještaka, predsjednik je vještak iz procesa Grobari'. Pisali smo i o stanu u Osijeku koji je, prema optužnici, nezakonito stečen. Radi se o ČLANKU pod naslovom: 'LUKSUZNI KVADRATI INTIMNE PRIJATELJICE' Otkrivamo tajne stana u kojem je uhićen sudac Zvonko Vekić'. Iako su oboje u optužnici smijenjeni osječki sudac i njegova prijateljica nisu, kako bi se kolokvijalno rekli, u banani. Vidjelo se to iz naše foto reportaže snimljene u srcu Zagreba gdje su oboje ležerno šetali 'kak taubeka dva' ili dva golupčića. O tome svjedoči ČLANAK: 'LJUBAV I BEZ PAPRIKE Sudac kojem je Zdravko Mamić plaćao Dubai ležerno se šeće Tkalčom s prijateljicom koja se s njim tereti za imovinu vrijednu 2,7 milijuna kn'.
Zdravko Mamić, koji se voli nazivati reformatorom hrvatskog pravosuđa, mito za suce nazivao je još i paprikom. O samoj optužnica za mito, o kojem je riječ i u ovom članku, pisali smo ranije. Najprije u ČLANKU pod naslovom: 'Sudski dokument otkriva iznose Mamićevog mita za suca Vekića - doček Nove u Rixosu - Dubai, skupe odmore na Jadranu.... ali i da je Antoliću sud isplatio 6,37 milijuna kn', a potom i u ČLANKU: 'POTOCI LOVE Sadržaj Uskokove optužnice protiv braće Mamić i osječkih sudaca scenarij dostojan Hollywooda, Maminjo se brani da je djelo počinio u Širokom i Dubaiju pa mu ne mogu suditi u Hrvatskoj'. No, sudska saga u kojima su Mamići i suci očito je još daleko od svog svršetka o čemu svjedoči i sljedeće. Naime, vijeće Visokog kaznenog suda sastavljeno od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te sutkinja Marije Balenović i Maje Štampar Stipić kao članica vijeća odlučivalo je u kaznenom predmetu protiv optuženog Darka Krušlina i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona. Zaprav su odlučivali o žalbama optuženika: Zvonka Vekića, Zorana Mamića, Zdravka Mamića i optužene Nataše Sekulić koji su podnijeli protiv dijela rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2024. godine.
Na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025. prihvaćene su žabe svih okrivljenika te je ukinuta 'točka II izreke prvostupanjskog rješenja', odnosno 'predmet je u tom dijelu upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje'. Iz Obrazloženja je vidljivo sljedeće: '1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod točkom I izreke, na temelju članka 354. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku... potvrđena je optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje USKOK) od 7. lipnja 2023., broj KO-US-29/2023. protiv optuženog Darka Krušlina zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz članka 293. stavka 1. KZ/11., pod točkom 1. optužnice, protiv optuženog Zvonka Vekića zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz članka 293. stavka 1. KZ/11. te trgovanja utjecajem iz članka 295. stavka 2. KZ/11., pod točkom 2. optužnice i zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, pranja novca iz članka 265. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.,
pod točkom 3. optužnice, a sve u vezi s člankom 51. KZ/11., protiv optuženog Ante Kvesića zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz članka 293. stavka 1. KZ/11., pod točkom 2. optužnice, protiv optuženog Zdravka Mamića zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11., pod točkom 1. optužnice te zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti, davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11. te davanja mita za trgovanje utjecajem iz članka 296. stavka 1. KZ/11., pod točkom 2. optužnice, sve u vezi s člankom 51. KZ/11., protiv optuženog Zorana Mamića zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti, davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11. te davanja mita za trgovanje utjecajem iz članka 296. stavka 1. KZ/11., pod točkom 2. optužnice, sve u vezi s člankom 51. KZ/11., protiv optuženog Drage Tadića zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11., pod točkom 2. optužnice te protiv optužene Nataše Sekulić zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, pranja novca iz članka 265. stavka 5. u vezi sa stavcima 1., 2. i 3. KZ/11.'.
Nadalje se navodi kako je tada odlučeno 'da će se optuženom Zdravku Mamiću i optuženom Zoranu Mamiću suditi u odsutnosti.' Protiv točke II žalbe su podnijeli optuženi Zvonko Vekić preko odvjetnika Zorana Badovinca i to 'zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. Kako se žalbe sadržajno preklapaju, razmotrene su kao jedna žalba'. Optuženi Zdravko Mamić podnio je žalbu preko odvjetnika Veljka Miljevića, ne 'navodeći izrijekom žalbenu osnovu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje'.
Optuženi Zoran Mamić 'podnio je žalbu po braniteljici odvjetnici Vlatki Glad-Zakšek, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te po branitelju Zoranu Šimi Mataku, zbog bitnih odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na "ponovno suđenje i odluku". Kako se žalbe sadržajno preklapaju, razmotrene su kao jedna žalba' - piše u dokumentu. Optužena Nataša Sekulić 'žalbu je podnijela po branitelju odvjetniku Alenu Jakoboviću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje'.
U dokumentu se navodi kako je spis prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Sudsko vijeće je utvrdilo kako su žalbe osnovane. Citiramo: 'Žalitelji, pod različitim žalbenim osnovama, u suštini osporavaju zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju zakonskih pretpostavki za određivanje suđenja u odsutnosti optuženicima, braći Zoranu i Zdravku Mamiću. Argumentacija žalitelja svodi se na tri ključne tvrdnje: (1) Žalitelji smatraju kako nema važnih razloga za određivanje suđenja u odsutnosti, jer (a) sama činjenica koruptivne prirode kaznenih djela uperenih prema nositeljima pravosudne vlasti ne preteže nad pravom optuženika da im se sudi u prisutnosti (b) vođenje jedinstvenog postupka nije nužno i (c) obrane suoptuženika biti će onemogućene u ostvarivanju prava na konfrontaciju; (
2) Prije donošenja pobijanog rješenja trebalo je pokušati ustupiti predmet Bosni i Hercegovini; (3) Mogućnost izručenja nije dostatno ispitana jer je prvostupanjski sud pobijanu odluku utemeljio na "općepoznatim činjenicama" i informacijama dobivenim kroz medije, umjesto da je pribavio formalnu odluku nadležnog suda Bosne i Hercegovine. 5.2. Ocjena je Visokog kaznenog suda kako je samo potonji prigovor osnovan. 6. Naime, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da koruptivna priroda kaznenih djela inkriminiranih optuženim Zdravku i Zoranu Mamiću usmjerenih prema nositeljima pravosudne vlasti – sucima, činjenica da je potvrđenom optužnicom optuženo još pet optuženika, od kojih su trojica bili suci županijskog suda, tako da postoji povezanost počinjenih inkriminiranih radnji i jedinstvo dokaza nesumnjivo ukazuju na postojanje javnog interesa za čim bržim sudskim pravorijekom kojim će se odlučiti o krivnji za počinjenje inkriminiranih kaznenih djela.
Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako postoje važni razlozi kakve pretpostavlja odredba članka 402. stavka 3. ZKP/08. da se optuženima Zdravku i Zoranu Mamiću, koji znaju za ovaj kazneni postupak, ali se se nalaze u bijegu i nisu dostižni državnim tijelima Republike Hrvatske (što se žalbama niti ne osporava), sudi u odsutnosti. 7. Isto tako, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da nije moguće suđenje u drugoj državi, jer je izostao prijedlog državnog odvjetnika prema članku 67. stavku 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima "Narodne novine" broj 178/04., dalje ZOMPO). Žalitelji to utvrđenje bez uspjeha osporavaju tvrdnjom da takva odredba nije sadržana u Sporazumu između Vlade Republike
Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima i njegovom izmjenom ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 1/12/96. i 50/13., dalje Sporazum), zanemarujući da se Sporazum ne odnosi na unutarnje postupke država ugovornica te da niti po Sporazumu, niti po ZOMPO-u ne postoji obveza pravosudnih tijela Republike Hrvatske na ustupanje kaznenog progona. Nema nikakve dvojbe da su sudovi Republike Hrvatske najprimjerenije pozvani odlučiti o optužbama protiv sedmero optuženika zbog korupcije u hrvatskom pravosudnom sustavu. 8. Međutim, u pravu su žalitelji kada prigovaraju da prvostupanjski sud nije pravilno niti potpuno ispitao mogućnost izručenja optuženih Zdravka i Zorana Mamića Republici Hrvatskoj.
8.1. Prije svega treba reći kako u skladu s člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.; dalje Konvencija), osoba "optužena za kazneno djelo" ima pravo sudjelovati u raspravi. Postupak in absentia može biti u skladu s Konvencijom ako se nedvojbeno utvrdi da se optuženik odrekao svog prava da prisustvuje suđenju i da se brani (vidi Colozza protiv Italije, 12. veljače 1985., stavak 27., Serija A br. 89) ili da je namjeravao izbjeći suđenje (vidi Medenica protiv Švicarske, br. 20491/92, stavak 55., ECHR 2001-VI). Odricanje, bilo izričito bilo prešutno, mora biti nedvosmisleno, praćeno odgovarajućim zaštitnim mjerama i ne protivno javnom interesu. Dakle, osim što je pravo na prisutnost u postupku jedno od prava optuženika, njegova je funkcija i zaštita javnog interesa i jačanja povjerenja u pravosudni sustav.
To znači da je prije određivanja suđenja u odsutnosti potrebno poduzeti sve razumne napore kako bi se optuženicima omogućila pristupnost u postupku, tako da do određivanja suđenja u odsutnosti dolazi samo iznimno (usporedi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, 6. veljače 2019., I Kž 566/2018. i drugi). 8.2. Prvostupanjski je sud zaključio da izručenje nije moguće, zato što je Sud Bosne i Hercegovine utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje Zdravka Mamića (u drugom predmetu Županijskog suda u Osijeku, op. a.) i jer je "odbijanje izručenja općepoznata činjenica, budući da je iz dopisa koji je Sud Bosne i Hercegovine te ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine uputilo medijima jasno da je taj sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za izručenje....pa... iako nije formalno zaprimljena odluka Suda
Bosne i Hercegovine kojim se odbija zahtjev za izručenje to ne znači da ta odluka nije donesena", a i jer je općepoznato da se ovim optuženicima u predmetu Županijskog suda u Osijeku K-Us-9/2019. sudi u odsutnosti. 8.3. Međutim, činjenica da su nadležni sudovi Bosne i Hercegovine u drugom predmetu protiv istih optuženika utvrdili da nisu ispunjene pretpostavke za izručenje, nije odlučna za zaključak da izručenje optuženih Zdravka i Zorana Mamića neće biti moguće za ovaj postupak, tim više što se on vodi zbog činjenično i pravno potpuno drugačijih kaznenih djela počinjenih u drugom vremenskom razdoblju. Isto vrijedi i za činjenicu da je u predmetu Županijskog suda u Osijeku K-Us-9/2019. određeno suđenje u odsutnosti protiv istih optuženika, jer je i u tom predmetu riječ o postupku zbog potpuno različitih kaznenih djela. 8.4.
Prema tome, imajući na umu sve navedeno, a osobito činjenicu da se ovaj kazneni postupak vodi zbog potpuno drugačijih kaznenih djela u odnosu na kaznene postupke pred Županijskim sudom u Osijeku, prvostupanjski je sud propustio poduzeti sve razumne i nužne korake kako bi osigurao prisutnost optuženika čije je boravište poznato i konkretno utvrditi je li zatraženo njihovo izručenje zbog vođenja ovog kaznenog postupka, a ako jest, kada i kakav je ishod zamolnice. Umjesto toga prvostupanjski se sud oslonio na "općepoznatu činjenicu....iz dopisa... medijima" bez bilo kakve daljnje konkretizacije, tako da čak nije razvidno na koji bi se postupak taj "dopis...iz medija" uopće odnosio i zbog čega smatra da "dopis...medijima" može nadomjestiti postupanje po zamolnici i odgovor na zamolnicu nadležnih vlasti Bosne i Hercegovine. 9.
Zbog svega toga, za zaključiti je da je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno, jer prvostupanjski sud nije dostatno utvrdio da izručenje optuženih Zdravka i Zorana Mamića radi vođenja ovog kaznenog postupka nije moguće. Zbog toga je prvostupanjsko rješenje trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku,prvostupanjski će sud uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano te donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će i valjano obrazložiti' - piše u sudskoj odluci od 13. svibnja ove godine koja je netom postala javno dostupna. Odluku je potpisao predsjednik vijeća Željko Horvatović, ujedno i predsjednik Visokog kaznenog suda koji je na toj dužnosti naslijedio Ivana Turudića kada je otišao na mjesto glavnog državnog odvjetnika.