Krajem ožujka ove godine objavili smo ČLANAK: 'Pravomoćno odbačena Severina kaznena tužba protiv službene osobe, sud utvrdio da skrbnica nije pogodovala Milanu Popoviću već postupala u interesu djeteta'. U travnju ove godine objavili smo ČLANAK: 'PREOKRET U NJENU KORIST Severina uspjela sa žalbom, ponovno joj sudili za vrijeđanje socijalne radnice koja je tvrdila kako joj je pjevačica rekla: ''Je*em vam majku svima''.  I u kolovozu 2025. pratili smo Severinine sporove. O tome svjedoči ČLANAK: 'OZBILJNA SITUACIJA Severina pozvana na kazneni sud u Zagrebu, prijeti joj ZATVOR, a sutkinja joj je izdala dugačko UPOZORENJE ako ne dođe'.

Podsjetimo  i na ČLANAK u kojem smo pisali o zadnjoj presudi oko skrbništva a kroz koju je isplivalo kako Severina zarađuje 10.000 eura te da je na sudu demantirala konzumaciju pshoaktivnih supstanci. Prošli mjesec donesena je još jedna presuda koja svjedoči o aktivnim sudskim bitkama kraljice estrade.

Citiramo je u cijelosti:

'Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu ovoga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužiteljice Lucije Lasić iz Splita, ...., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima Ivanu Santici i Damiru Đapiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić u Splitu, protiv tužene Severine Vučković iz Zagreba, ...., OIB: ..., zastupane po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave s koje je isključena javnost 19. listopada 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 13. studenog 2026.

p r e su d i o    j e

I. Nalaže se tuženoj Severini Vučković iz Zagreba, ... da isplati tužiteljici Luciji Lasić iz Splita, .... iznos od 2.654,46 eura .... sa zateznim kamatama od 28. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena eferentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.  

II. Nalaže se tuženoj Severini Vučković iz Zagreba, ... da isplati tužiteljici Luciji Lasić iz Splita, ..... prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.047,00 eura, sa zateznim kamatama od 13. studenog 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.126,08 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je tužena 17. listopada 2019. u Zagrebu u hotelu „Westin“ na najavljenoj konferenciji za novinare povodom njene predstojeće regionalne turneje kao pjevačice, bez ikakvog povoda grubo povrijedila dostojanstvo, čast i ugled tužiteljice tako što je, umjesto da govori o predstojećoj turneji, počela „informirati“ javnost o stvarima iz svog privatnog života te je u pokušaju da se što više pokaže žrtvom, iskoristila u to vrijeme medijski eksponiran slučaj iz Zadra u kojem je više mladića osumnjičeno za višestruko silovanje maloljetnice i izražavajući svoj stav o tom događaju, između ostalog navela: „Slično silovanje sam i sama prošla na Županijskom sudu u Splitu, i to u sudskom spisu protiv oca radi oduzimanja meni kao majci mog djeteta i dodjele ocu na život i skrb od sutkinje Lucije Lasić, koja je već bila kažnjena zbog zloupotrebe položaja 2014. godine i suspendirana sa Županijskog suda u Splitu, ali prema mojim saznanjima navodno ju je vratio gospodin Tomislav Karamarko dok je još bio na vlasti, a koja svaki put, dakle Lucija Lasić, kako dobiva ovaj spis koji, umjesto da ide drugom sucu, uvijek dolazi kod nje, isti zakon primjenjuje i tumači kako bi nezakonito pretvorila u zakonito.“

2. Tužiteljica navodi da je tu izjavu kojom neutemeljeno optužuje tužiteljicu, sutkinju Županijskog suda u Splitu, za „silovanje“ i zloupotrebu položaja te prikazuje kao osobu koja svoj položaj na sudu treba „zahvaliti“ istaknutom političaru, a što bi također upućivalo na nezakonitost te koja mimo pravila o dodjeli sudskih predmeta dobiva u rad predmet u kojem se tužena spori sa svojim bivšim partnerom, prenijeli su svi domaći mediji, ali i mediji susjednih zemalja, a ista je i putem interneta postala dostupna neograničenom broju osoba.

3. Zbog svega navedenog tužiteljica na temelju odredbe čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. i 69/26. - dalje: ZOO) traži od tužene da joj nadoknadi štetu nastalu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.654,46 eura sa zateznim kamatama od 28. veljače 2020. do isplate te prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.173,08 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

4. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknula je da razlozi tužbe nisu razumljivi kao ni pravo koje tužiteljica tvrdi da joj je povrijeđeno. Povreda prava osobnosti, kako ga tužiteljica opisuje, predstavlja općenito zaštićeno pravo koje u sebi uključuje više vidova štete koje tužiteljica nije precizirala. Tužena ne osporava da je komentirala sudske odluke koje su bile pravomoćne i o njima je dala vrijednosni sud i svoj subjektivni dojam kako su djelovale na njezin privatni život, kao što je komentirala i druge događaje koje su javnosti poznate ili postoji interes javnosti da joj budu poznate.

Tužena se poslužila svojim pravom na mišljenje i pravom na slobodu izražavanje što je tekovina demokratskog društva i temeljno ljudsko pravo. Navodi da je tužiteljicu spomenula kao dio sudbene vlasti i da je kontekst u kojem ju je spomenula imalo za svrhu kritiku sudbene vlasti te je izrazila vrijednosni sud o sudskim odlukama, što je dopušteno u demokratskom društvu. Tijekom postupka je navela da nije klevetala ni vrijeđala tužiteljicu, već da je tužena kao sutkinja Županijskog suda u Splitu donosila odluke koje su duboko utjecale na njezin privatni život te donijele dugotrajnu neizvjesnost i nemir vezano za ishod postupka, što je ona metaforički opisala kao „silovanje“. Također je istaknula da je imala razloga vjerovati u točnost činjenica koje je iznosila, na koje okolnosti je predložila izvođenje dokaza. Nasuprot tome, tužiteljica nije iskoristila svoje zakonsko pravo ispravka netočne informacije i nije osporila istinitost iznesenih tvrdnji.

Tužena navodi da je tužiteljica sudjelovala kao sudac u odlučivanju u više postupaka u postupcima roditeljske skrbi, pa i u posljednjem postupku pred Županijskim sudom u Splitu broj Gž Ob-33/2020 koji se vodi po žalbi tužene na prvostupanjsku presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pob - 850/2019. U tom postupku je, ako je vjerovati medijima, dva mjeseca nakon što joj je predmet dodijeljen i nakon što je odluka po žalbi bila na vijeću Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob - 33/2020, zatražila svoje izuzeće radi podnesene predmetne tužbe koju je netom podnijela.

Tužena drži da tužiteljica nema pravo na naknadu štete, da nije povrijeđeno njezino pravo osobnosti jer u suprotnom nakon tiskovne konferencije ne bi nastavila rad na njezinim predmetima, već bi odmah podnijela zahtjev za izuzećem. Smatra da bi svaka usvajajuća presuda u tom smislu predstavljala upozorenje i prijetnju da građani nemaju pravo na slobodu izražavanja i pravo na iznošenje svog mišljenja i da se vlast ne smije kritizirati te da vlast može koristiti mehanizme kojima sama sebe štiti. Stoga se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu i traži od suda da isti odbije, a tužiteljicu obveže na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 eura.

5. Tužiteljica se očitovala na navode odgovora na tužbu tužene u bitnom ističući kako sporna izjava tužene na konferenciji za medije ne predstavlja vrijednosni sud i izražen subjektivni dojam u vezi pravomoćnih sudskih odluka, već namjerno klevetanje i vrijeđanje tužiteljice s ciljem povrede njezine časti, dostojanstva i profesionalnog ugleda čime je povrijedila njezino pravo osobnosti. Iskoristivši u to vrijeme medijski eksponirani slučaj iz Zadra u kojem je više mladića osumnjičeno za višestruko silovanje maloljetnice, navodeći kako je slično silovanje doživjela od strane tužiteljice, klevetnički aludirajući da je ista povezana sa poznatim političarem te kako ista uvijek dobiva njezin spis u rad pod sumnjivim okolnostima, što je ponovno istaknula u svom intervjuu za tjednik „Nacional“, uz neistinit podatak da je protiv tužiteljice vođen stegovni postupak zbog zloupotrebe položaja, tužena je oklevetala tužiteljicu s ciljem difamacije u javnosti.

Takvo izražavanje ne predstavlja pravo na mišljenje i slobodu izražavanja koje bi bilo tekovina demokratskog društva i temeljno ljudsko pravo kako to tvrdi tužena. Ne spori pravo tužene i drugih građana Republike Hrvatske da kritiziraju rad i odluke sudova, ali argumentirano i na način primjeren kulturnom ponašanju. Ističe da pozitivni zakonski propisi zabranjuju klevetu kao i širenje neistinitih informacija o nekome pa se tužena koja se ponašala suprotno toj zabrani ne može pozivati na slobodu izražavanja. U pogledu navoda o vođenju stegovnog postupka pred Državnim sudbenim vijećem, istaknula je da se takav postupak vodio zbog „neurednog obnašanja sudačke dužnosti“, dakle o postupku preispitivanja ostvarenja sudačke „norme“, odnosno broja donesenih odluka u određenom vremenskom razdoblju, a ne o postupku zbog zloupotrebe položaja koja kvalifikacija predstavlja kazneno djelo opisano u čl. 291. Kaznenog zakona koje nikada nije počinila niti je ikada bila „suspendirana sa suda“ kako je to navela tužena u svojoj izjavi. Protivila se navodu tužene da je trebala tražiti ispravak netočne informacije jer se sporni događaj dogodio na javnom skupu, sazvanoj konferenciji za novinare te su izneseni sadržaj prenijeli gotovo svi mediji, a Zakon o medijima isključuje odgovornost nakladnika u situaciji prenošenja konferencije za medije.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ispis članaka objavljenih na internetskom portalu „Jutarnjeg lista“ od 17. listopada 2019., na internetskom portalu tjednika „Nacional“ od 27. listopada 2019., na internetskom portalu „Slobodna Dalmacija“ od 22. veljače 2020., na „tportal.hr“ 17. listopada 2019. (list 6-34 spisa), u snimku konferencije za medije od 17. listopada 2019. dostavljene na CD-u (list 41 spisa), u rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž Ovr Ob-36/2017 od 3. srpnja 2017, u rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž Ob- 256/2018-5 od 11. srpnja 2018., u rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž Ovr Ob-8/2019- 2 od 4. veljače 2019. (sve list 84-96 spisa), u odluke 96. sjednice Državnog sudbenog vijeća od 12. listopada 2017., 33. sjednice Državnog sudbenog vijeća od 26. veljače 2016., 7. sjednice Državnog sudbenog vijeća od 9. travnja 2015., 99. sjednice Državnog sudbenog vijeća od 13. ožujka 2014. sa internetskih stranica (list 97-101 spisa), u mišljenje dr.prof.dr.sc. Jurija Toplaka od 11. siječnja 2021., u medijske objave o predmetnom postupku sa internetskog portala dnevnog lista „24 sata“ i tjednog magazina „Gloria“ (list 116-134 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka Davora Grgina i Tomislava Petrovića te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

7. Preslušavanjem snimke konferencije za medije od 17. listopada 2019. dostavljene na CD-u utvrđeno je da je tužena na konferenciji za novinare 17. listopada 2019. održanoj u Zagrebu u hotelu „Westin“ na kojoj je najavila svoju regionalnu turneju „The Magic Tour“ iznijela podatke iz svojeg privatnog života koji su se odnosili na događaje vezane uz neriješene odnose nje i bivšeg životnog partnera oko roditeljske skrbi nad zajedničkim djetetom. Tijekom svog obraćanja javnosti, opisujući incident koji se dogodio u školi koju pohađa njezin sin, kritizirala je nadležne institucije te bivšeg partnera nazvavši njihovo postupanje sustavnim psihičkim silovanjem kojem je izložena pitajući se zašto ju to čudi kad u ovoj zemlji niti žene niti djevojčice nemaju sudsku zaštitu i podršku za fizičko silovanje, referirajući se na u tom trenutku medijski eksponirani slučaj iz Zadra u kojem je više mladića osumnjičeno za višestruko silovanje maloljetnice te nastavila:

„Slično silovanje sam i sama prošla na Županijskom sudu u Splitu, i to u sudskom spisu protiv oca radi oduzimanja meni kao majci mog djeteta i dodjele ocu na život i skrb od sutkinje Lucije Lasić, koja je već bila kažnjena zbog zloupotrebe položaja 2014. godine i suspendirana sa Županijskog suda u Splitu, ali prama mojim saznanjima navodno ju je vratio gospodin Tomislav Karamarko dok je još bio na vlasti, a koja svaki put, dakle Lucija Lasić, kako dobiva ovaj spis koji, umjesto da ide drugom sucu, uvijek dolazi kod nje, isti zakon primjenjuje i tumači kako bi nezakonito pretvorila u zakonito.“

8. Uvidom u članke objavljene na internetskom portalu „Jutarnjeg lista“ od 17. listopada 2019., na internetskom portalu tjednika „Nacional“ od 27. listopada 2019., na internetskom portalu „Slobodna Dalmacija“ od 22. veljače 2020. te na „tportal.hr“ 17. listopada 2019., utvrđeno je da su svi navedeni mediji izvijestili o toj konferenciji te prenijeli dio njezinog sadržaja, uključujući ono što je predmetom ovog parničnog postupka, a tužena je za tjednik „Nacional“ povodom tog događaja 27. listopada 2019. dala i intervju u kojem je, nakon što je tužiteljicu optužila da je odlučujući u sudskom postupku koji se vodio pred Županijskom sudom u Splitu u vezi skrbništva nad njezinim djetetom, kao sutkinja tog suda pogodovala ocu djeteta, ponovila navode da je protiv tužiteljice vođen stegovni postupak zbog zloupotrebe položaja te da joj je supruga Tomislava Karamarka koju je slučajno srela u frizerskom salonu ispričala da je upravo njezin suprug pomogao tužiteljici da se vrati na posao.

9. Uvidom u odluke 96. sjednice Državnog sudbenog vijeća od 12. listopada 2017., 33. sjednice Državnog sudbenog vijeća od 26. veljače 2016., 7. sjednice Državnog sudbenog vijeća od 9. travnja 2015., 99. sjednice Državnog sudbenog vijeća od 13. ožujka 2014. sa internetskih stranica utvrđeno je da je protiv tužiteljice kao sutkinje Županijskog suda u Splitu vođen stegovni postupak zbog počinjenja stegovnog dijela neurednog obnašanja sudačke dužnosti iz čl. 62. st. 2. toč. 1. Zakona o državnom sudbenom vijeću. Prema odredbi čl. 62. st. 3. istog Zakona stegovni postupak za stegovno djelo iz st. 2. toč. 1. pokreće se osobito ako sudac bez opravdanog razloga ne izrađuje i ne otprema sudske odluke, ako je sudačko vijeće ocijenilo rad suca negativnom ocjenom ili ako je bez opravdanog razloga broj odluka koje je donio u jednogodišnjem razdoblju bitno ispod prosjeka u Republici Hrvatskoj.

Zbog utvrđene povrede tužiteljici je izrečena novčana kazna.

10. Svjedok Davor Grgin, djelatnik agencije za odnose s javnošću iskazao je da je bio prisutan konferenciji za novinare koja se održala 17. listopada 2019. povodom regionalne turneje tužene jer je tu konferenciju pripremila njihova agencija. Ne sjeća se točnog sadržaja onoga što je tužena tada izjavila pa niti onoga što mu je upravo pročitano kao citat koji se nalazi u toč. II. obrazloženja tužbe. Sjeća se samo da je tužena tom prilikom govorila o situaciji koju je imala u školi, a vezano za školovanje svog sina Aleksandra. Pitanja novinara na toj konferenciji nisu bila pripremljena, ali su se prethodno novinari javljali sa upitima vezano za tu temu. Ne zna iz kojeg izvora su za te okolnosti saznali. Tada se čuo sa Tomicom, a pri tome misli na gospodina Petrovića koji je također pozvan kao svjedok te su se suglasili da je najbolje da sa tom pričom izađu van i da završe sa time.

Razlog zbog kojeg je tužena odlučila o tome govoriti bio je upravo događaj koji se dogodio prethodno u školi. Tužena je sama napisala te informacije i odlučila ih iznijeti, a oni nisu znali o čemu će točno govoriti i što će reći. Nije mu poznato je li tužena prethodno provjerila istinitost tih informacija. Što se tiče intervjua u „Nacionalu“, novinarka ih je kontaktirala isti dan. Nije bio prisutan u sobi u kojoj se intervju odvijao i nisu dobili informaciju o tome koja će pitanja tuženoj biti postavljena prije samog intervjua. Konferencija za novinare bila je najavljena 3-4 tjedna prije samog održavanja. Kada je nazvao gospodina Tomicu i obavijestio ga o upitima novinara sjeća se da su se ti upiti odnosili na događaje u školi kada je sin tužene bio zadržan u školi i nije pušten van, a intervenirala je i policija. Dva do tri dana prije konferencije napisi o tome izašli su u srpskim medijima.

11. Svjedok Tomislav Petrović, po zanimanju producent, iskazao je da mu se nekoliko dana prije konferencije za novinare obratio gospodin Davor Grgin sa informacijom da zovu novinari. U to vrijeme gospodin Milan Popović postupao je tako da je sa srpskim portalima dogovarao tekstove za javnost onako kako je to njemu odgovaralo, a hrvatski mediji su prenosili te tekstove. Hrvatski mediji su saznali za incident u školi i htjeli su to objaviti, a gospodin Popović je tada bio na putu te su ga htjeli preduhitriti pa je sugerirao gospodinu Grginu da trebaju s tim što prije izaći u javnost. Na samoj konferenciji nije bio, već je o tome čitao u novinama. Inače nije bila praksa da se priča o takvim stvarima na konferenciji povodom regionalne turneje, ali je u ovom slučaju to bilo nužno jer se radilo o nasilju nad djetetom.

Stupio je u kontakt s jednim odvjetnikom u Splitu koji mu je ispričao neke stvari o sutkinji Luciji Lasić i o tome je obavijestio tuženu, a nakon toga je nazvao Anu Karamarko jer mu je taj odvjetnik iz Splita rekao da joj je on nešto pomagao pa je pretpostavio da bi on o tome mogao nešto više znati. Dogovorili su sastanak sa gđom Karamarko kako bi provjerili da li netko vrši pritisak na sutkinju Lasić i kakav. Gospođa Karamarko je nazvala svog supruga. Razgovor nije slušao, ali im je ona nakon toga potvrdila da njezin suprug poznaje gospođu Lasić. Razgovarala je sa suprugom telefonom pred njima, ali nije bio uključen spikerfon tako da nije mogao čuti sadržaj razgovora jer je sjedio udaljen oko 1,5 metar od nje, dok je tužena sjedila uz nju. Sastanak se odvijao u uredu gospođe Karamarko u Kaptol centru.

Na press konferenciji spomenuti su svi akteri toga događaja u svezi zadržavanja sina tužene u školi, i gospodin Bandić i Kikaš i Ratko Maček i ostali koji su radili na tome da se tuženoj oduzme dijete. Sutkinja Lasić u tom trenutku nije spomenuta u kontekstu da radi na tome, ali se kasnije uspostavilo da je upravo tako bilo. On nije pripremio izjavu za javnost, ali je bilo za očekivati da će tužena i to spomenuti. Naveo je da tužena nikada nije lagala javnosti. Nije pravnik pa ne zna razliku između stegovnog postupka i zloupotrebe položaja, ali to svakako ukazuje na činjenicu da je sutkinja Lasić nešto krivo napravila. Svi detalji zbog čega je protiv nje vođen postupak nisu mu poznati.

Nije radio na pripremi intervjua za „Nacional“, bio je upoznat sa činjenicom koja će biti tema razgovora, ali nije pregledavao pitanja. Nije razgovarao o tome sa gospodinom Grginom i ne zna jesu li njemu unaprijed dostavljena pitanja, ali prema sadržaju intervjua mu se čini da nisu jer se intervju čini prilično opušten. Dodao je da im nije bila namjera javno difamirati sutkinju Lasić, jer da su to htjeli ona bi zasigurno bila u novinama svaki tjedan. Radilo se o reakciji na tekuća zbivanja kada je tuženoj naprosto "pukao film" i ono što je izišlo u javnost o sutkinji Lasić je svega 0,1% onoga što su mogli iznijeti.

12. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je za činjenicu sadržaja izjave tužene na konferenciji za novinare u hotelu „Westin“ 17. listopada 2019. saznala istog tog dana jer je po povratku s posla na svom mobilnom telefonu otvorila poruku koju joj je poslala kolegica s posla a koja je sadržavala link sa te konferencije za novinare bez ikakvog popratnog komentara. Naknadno je sadržaj izjave tužene na toj konferenciji objavljen u brojim medijima, a u listu „Nacional“ objavljen je intervju u kojem je tužena ponovila klevete nanjezin račun. Situacija je za nju bila izrazito neugodna, bila je šokirana i prva joj je pomisao bila kako će te medijske napise i tu izjavu na konferenciji za novinare doživjeti njezina kćer koja je u to vrijeme studirala u Dubrovniku i koju je željela pripremiti na eventualne reakcije njezinih prijatelja i kolega, ali nije bila u mogućnosti s njom neposredno razgovarati već samo putem telefona odnosno drugih medija.

Ima osjećaj da ju se kroz parnični postupak dodatno viktimizira jer se ističu stegovni postupci koji su pokrenuti protiv nje, a koji nemaju apsolutno nikakve veze sa sadržajem izjave tužene u medijima. Naime, izjave tužene su izrazito klevetničke i na osobnoj razini jer je navela da je suspendirana zbog zloupotrebe položaja, dok su stegovni postupci koji su zaista vođeni protiv nje 2014. i 2015. vođeni zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, konkretno zbog neispunjenja okvirnih mjerila za rad sudaca, a nisu dokaz niti upućuju na nedostatak kvalitete njezinog rada kao suca, a još manje na bilo kakvu zloupotrebu položaja. Ovaj napad na sebe doživjela je kao napad na osobnoj razini i zbog toga što kao sudac živi taj svoj poziv i sudac je 24 sata te ne može razdvojiti period u danu ili općenito u životu u kojem će biti sudac od onog u kojem to neće biti, a sudačka profesija nameće određena ograničenja u svakodnevnom životu.

Istaknula je da je njezina kćerka 2014. bila dijete u pubertetu, a ona se nosila sa posljedicama razvoda braka i bojala se kako će ova situacija na njezinu kćer utjecati dodatno negativno. Pokušala ju je zaštiti od problema koje je imala na poslu, a zbog kojih je došlo do ovih stegovnih postupaka i bojala se da ne povjeruje da su istiniti navodi tužene u njezinim istupima te ih poveže sa njezinim problemima na poslu za koje je znala da postoje. Također, nije znala što će pomisliti njezini susjedi i da li treba nekome nešto objašnjavati. Zbog cijele situacije bila je pod velikim stresom. Na pitanje zašto nije odmah izuzeta od rada na predmetu na kojem je tada radila, a u kojim je jedna od stranaka bila ovdje tužena, iskazala je da sa tuženom nije imala nikakav konflikt na osobnoj razini, a niti na profesionalnoj.

Dobila je dojam da ju tužena pokušava diskvalificirati verbalno kako bi isprovocirala njezino uklanjanje iz sudskog postupka jer nije bila zadovoljna sa njezinim načinom mišljenja i odlukama u tom predmetu. O tome je razgovarala i sa predsjednikom suda koji je zaključio da nema potrebe da ju izuzme od rada na predmetu. Tužbu je podnijela u trenutku kada se puno toga skupilo. Nevjerojatno je do kuda je navedena informacija dospjela jer su ju počele nazivati prijateljice iz BiH odakle je porijeklom, prijateljica iz Vojvodine i iz Njemačke. S obzirom na to da sudi u vijeću za obiteljske sporove koji su dvostruko zaštićeni obvezom za čuvanje tajnosti podataka u postupku, nije smjela javno istupati i govoriti o tim postupcima i na taj način se pravdati ljudima koji su ju o tome pitali.

Što se tiče kolega na poslu, njima je bila poznata kvaliteta njezinog rada i razlog zbog kojeg su vođeni stegovni postupci, odnosno oni su bili upoznati s time da se radi o kleveti, ali svejedno ju je zasmetalo kada joj je jedna kolegica na sudskom hodniku u šali rekla: "Od sada ću te zvati Severina". Radi se o jednom od primjera raznih situacija kojima je bila izložena. Postojali su određeni kolege koji su tu situaciju doživjeli na način kao da se nalazi u konfliktu sa tuženom i da to može utjecati na njezinu nepristranost. Naime, u trenutku kada se dovelo u pitanje njezino mišljenje kao suca, pri tome ne govori o vijeću čiji je bila član u postupku o kojem ne smije govoriti odnosno iznositi činjenice, osjetila je da se ne radi samo o povredi nje kao osobe na privatnoj razini, nego i nje kao suca u obnašanju sudačke dužnosti i to je bio prijeloman trenutak kada je odlučila podnijeti tužbu.

Smatra da je pretrpjela štetu koja zahtjeva određenu satisfakciju jer se radi o napadu na nju kao na osobu i na suca u cilju manipulacije tužene jednim sudskim predmetom. Dodala je još i to da je posljedica cijelog ovog slučaja ne samo reakcija okoline nego i izostanak reakcije jer ne zna do koga je informacija koja je objavljena dospjela i kakav je stav pojedinih osoba o tome i o njoj, zbog čega je dovedena u situaciju da je postala oprezna u komunikaciji s drugim ljudima. Sve ovo je u njoj izazvalo i jedan osjećaj ogorčenosti. Dodala je da su joj svi spisi na kojima je radila, uključujući i ove koji se spominju u ovom predmetu, dodijeljeni u rad automatskom dodjelom te da gospodina Karamarka osobno ne poznaje osim iz medija, a njegovu suprugu niti osobno niti iz medija.

Ovo spominje iz razloga jer je tužena izjavila da je informacije koje je iznijela o njoj navodno saznala iz razgovora s gospođom Karamarko. Do ovoga događaja nitko joj nije postavljao pitanja vezana uz njezin rad, a još manje uz njezin privatni život, dok se nakon objave intervjua i članka u „Nacionalu“ njezin život promijenio te je nastupio period kroz koji su joj kontinuirano postavljana pitanja vezana i za njezin rad u konkretnom predmetu o kojem ne smije govoriti čak ni nakon što je izuzeta. U jednom trenutku stiglo joj je anonimno pismo rukom pisano čiji sadržaj više ne zna točno reproducirati, ali zna da je pisalo "pazi što radiš" i da se insinuiralo da je od gospodina Milana Popovića primila iznos od 600.000,00 eura.

To pismo je proslijedila predsjedniku suda. Njezin je dojam da je upravo izricanje ovih informacija odnosno izjava tužene dovelo do toga da su si razni ljudi dali za pravo na različite načine komentirati i pokušavati utjecati na njen rad. Cijela ova situacija kod nje je izazvala osjećaj povrijeđenosti, ogorčenost, duboku uznemirenost, frustraciju, strah od reakcije drugih jer nije imala nikakvog načina na koji se mogla obraniti od napada. Nije mogla sazvati konferenciju za novinare na kojoj bi demantirala navode tužene, a najveći strah osjećala je za svoje dijete, odnosno kako djetetu objasniti što se dogodilo. Intenzitet tih osjećaja kretao se od izrazito jakog intenziteta pa do blagog intenziteta jer je nastojala sve to ostaviti iza sebe.

Međutim, ti osjećaji se javljaju i jačaju intenzitetom povremeno i danas prilikom svakog spominjanja te situacije, dolazaka na ročišta i tome slično. Ono što stalno osjeća je da joj je čast povrijeđena i podcijenjena, a taj osjećaj časti joj je izrazito bitan. Nije se obraćala psihijatru za pomoć zbog posljedica koje su nastupile nakon objave izjava tužene na konferenciji za novinare i natpisa u medijima. Na poseban upit punomoćnika tužene iskazala je da je u trenutku kada je održana konferencija za novinare u hotelu „Westin“ na kojoj je tužena iznijela za nju klevetničke tvrdnje u tijeku je bio postupak između nje i njezinog bivšeg partnera u kojem se odlučivalo o skrbništvu nad njihovim zajedničkim djetetom.

Radilo se o jednom sudskom postupku u kojem je jedna prvostupanjska odluka od strane drugostupanjskog suda ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem je ona sudjelovala kao sudac izvjestitelj te više procesnih odluka i kao sudac po zakonu je bila zadužena za sve te odluke na način na koji su se tada raspoređivali predmeti, a na što ona ne utječe. Ne može odrediti periode u kojem je njezin osjećaj ogorčenosti bio većeg odnosno manjeg intenziteta, ali osjeća visoki stupanj ogorčenosti svaki puta kada se razgovora o toj temi. Napomenula je da nije tražila svoje izuzeće u trenutku kada je odlučivala o žalbi protiv prvostupanjske presude u predmetu koji je spomenula jer je smatrala da ničim nije dovedena u pitanje njezina nepristranost i objektivnost.

Zahtjev za izuzećem je podnijela, kao što je već ranije objasnila, u trenutku kada se puno toga skupilo i kada je primijetila da je reakcija okoline na situaciju izazvanu štetnom radnjom takva da je u njoj izazivala osjećaj da se preispituje njena objektivnost od strane drugih.

13. Tužena je u svom iskazu navela da sutkinja Lasić nije bila predmet njezinih razmišljanja. Da je htjela, sazvala bi puno ranije konferenciju za novinare i iznijela informacije vezano uz nju kada je puno prije donijela tri presude na Županijskom sudu koje su se odnosile na skrbništvo nad njezinim djetetom. Prva presuda na Općinskom sudu donesena je u njezinu korist, koju je ona ukinula, druge odluke se ne sjeća, a treća se odnosila na određivanje privremene mjere u vezi sa „pick up“ listom, a to je lista u koju se unose imena osoba od njezinog povjerenja koje su ovlaštene dolaziti po dijete u školu.

Sutkinja Lasić je donijela odluku kojom se zabranjuje ikome osim njoj da dolazi po dijete u školu što znači da joj je onemogućila da radi ili da bude bolesna pa je tako u jednoj situaciji, nakon što je operirala bruh, morala sama otići po dijete u školu. Izuzetak su bile situacije kada je njezin tadašnji suprug Igor Kojić imao dozvolu oca djeteta da dođe po dijete u školu. Incident u školi koji se dogodio 11. listopada 2019. nastao je nakon što je otac njezinog sina zabranio Igoru Kojiću da dođe po dijete. Dijete je tada doživio traumu i o tome postoje dva nalaza psihijatra i nalaz iz Klaićeve bolnice. Bez obzira na to, niti sutkinja koja je vodila postupak na ovome sudu, gospođa Tea Golub, nije htjela uzeti u obzir te nalaze te joj je sin oduzet na period od 20 mjeseci. Press konferencija koja je održana 17. listopada 2019. dogovorena je više tjedana unaprijed, a ovaj događaj u školi dogodio se u međuvremenu.

Nije znala da će na toj konferenciji morati govoriti o ovim stvarima. Provjerila je istinitost navoda koje je iznijela o ovdje tužiteljici na toj konferenciji. U novinama je pisalo da su protiv nje vođeni neki stegovni postupci, a ona je odbila tri sudske odluke koje bi išle njoj u korist, odnosno pogodovala je Milanu Popoviću i njoj je to postalo sumnjivo i čudno. Tomislav Petrović čuo se sa jednim odvjetnikom u Splitu i raspitao se o sutkinji Lasić. Bilo joj je čudno zašto ona tako reagira, pogotovo u odnosu na „pick up“ liste jer se radilo o manje značajnoj odluci. Dodatnu sumnju kod nje je pobudila i izjava Ive Todorić čiji je otac zaposlio Ratka Mačeka kao glasnogovornika, koji joj je preko nje poručio da joj je bolje da se nagodi sa Milanom Popovićem jer je dogovoreno da joj oduzmu dijete.

Tomislav Petrović tada je nazvao Anu Karamarko i zatražio sastanak s njom te su se sastali u njezinom uredu u Kaptol centru. Posumnjali su da je sve povezano i iz razloga što je odvjetnik Milana Popovića u to vrijeme bio odvjetnik Terešak koji je ujedno zastupao i HDZ. Gospođa Ana Karamarko ju je saslušala, rekla je da je prestrašno to što joj se događa te je nazvala svog supruga i pitala ga da li zna išta o gospođi Lasić i on je rekao da zna. Gospođa Karamarko joj je rekla nakon toga da ona misli da je njezin suprug pomagao sutkinji Lasić dok je radila u Šibeniku.

Intervju u tjedniku“ Nacional“ nije unaprijed dogovoren, novinarka ju je pitala o stvarima koje su joj bile poznate iz srpskih medija, a njoj je tada bilo važno da priča o tome što je njezino dijete doživjelo u školi zbog čega je podnijela i kaznenu prijavu protiv ravnateljice škole. Napomenula je da je konferencija za novinare održana u listopadu, a da je tužiteljica protiv nje podnijela tužbu tek četiri mjeseca kasnije, dok je u međuvremenu postupala je u njenim predmetima. Iz njezinog iskaza kojeg je pročitala vidjela je da je izjavila da su je kolege zadirkivale da je u sukobu interesa. Ono što je tada rekla na konferenciji ispostavilo se da je točno da je pogodovala Milanu Popoviću.

Naime, tužiteljica se kao sutkinja Županijskog suda u Splitu kao sudac izvjestitelj u odluci zalagala za to da njezino dijete živi s ocem, a to je bilo prije nego je protiv nje podnijela tužbu. Druge dvije sutkinje bile su protiv takve odluke. To su saznali iz medija. Nakon toga ponovo je u vijeću glasala da joj se dijete oduzme, odnosno da se dodijeli ocu i nije uzela u obzir liječničku dokumentaciju. Kada nije uspjela ostvariti ono što je naumila, tražila je izuzeće od predsjednika suda, ali njezin zahtjev nije usvojen te je nakon toga protiv nje podnijela tužbu. Smatra da se tužiteljica nije osjećala ugroženo zbog njenih izjava jer je od listopada pa sve do podnošenja tužbe nastavila postupati u njenim predmetima.

Smatra da je iz osvete htjela da joj se oduzme dijete i zato što je iz nekog razloga pogodovala Milanu Popoviću. Na konferenciji za novinare je izjavila da se osjeća silovano iz razloga jer je time izrazila svoj protest, dakle to je rekla kolokvijalno potaknuta činjenicom incidenta u školi i činjenicom što je njezino dijete u starosti od sedam godina moralo dva sata provesti u policijskoj postaji u Heinzelovoj gdje je davalo iskaz. Taj izraz je upotrijebila jer je prije toga u novinama izašla informacijama o djevojčici u starosti od 15 godina koja je bila silovana od strane tri mladića koji su neposredno prije toga bili pušteni iz pritvora.

Sutkinja Laisć nije se obazirala na nalaze psihijatara i liječničkih ustanova koji su napisali da dijete ne smije ići u školu jer je doživjelo traumu, a nju se optužilo u javnosti da nije dobra majka te da ga namjerno nije vodila u školu. Dodala je da je njezino dijete tada završilo drugi razred i da je postiglo odličan uspjeh u školi, a svi sati za koje su ju optužili da ga nije vodila u školu bili su opravdani. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice iskazala je da sa gospodinom Tomislavom Petrovićem surađuje već dvadesetpet godina i radi se o vrlo poštenom i iskrenom čovjeku, a dugo surađuje i sa gospodinom Grdinom koji ima PR agenciju. Gospođu Anu Karamarko zna iz viđenja kada joj je ista pristupila i izjavila žaljenje zbog jedne odluke ovoga suda iz 2017. koja se odnosila na odluku o skrbi nad njezinim maloljetnim djetetom, dok gospodina Mačeka ne poznaje.

Na poseban upit punomoćnika tužene iskazala je da ju nitko drugi od svih osoba koje su bile spomenute na konferenciji za novinare 17. listopada 2019. niti u intervjuu za „Nacional“ nije tužio niti je tražio demanti u javnim medijima, a demanti nije zatražila niti Lucija Lasić. Smatra da je i ova tužba podnesena pod utjecajem Milana Popovića te da su osobe koje su podnijele tužbu pod njegovim pritiskom kako se ne bi otkrilo ono što su te osobe protuzakonito činile sa pozicija svoje moći, a ne zbog toga što ih je ona možda povrijedila. Osim tužiteljice tužbu protiv nje podnijele su ravnateljica škole i učiteljica njezinog sina, ali ne u svezi intervjua. Prije ove konferencije za novinare nije nikada nešto slično iznosila o svom privatnom životu u javnost.

U vrijeme konferencije nije imala saznanja o tome da će sutkinja Lasić i nadalje odlučivati u njezinom predmetu. To je saznala iz medija.

14. Analizirajući iskaze parničnih stranaka i dovodeći ih u vezu sa provedenim materijalnim dokazima sud je utvrdio, a što među strankama nije niti sporno, da je tužena na konferenciji za novinare 17. listopada 2019. održanoj u Zagrebu u hotelu „Westin“ povodom najave svoje regionalne turneje, iznoseći podatke iz svojeg privatnog života koji su se odnosili na događaje vezane uz neriješene odnose nje i bivšeg životnog partnera oko roditeljske skrbi nad zajedničkim djetetom, opisujući incident koji se dogodio u školi koju pohađa njezin sin i kritizirajući nadležne institucije te bivšeg partnera nazvavši njihovo postupanje sustavnim psihičkim silovanjem kojem je izložena uzevši za usporedbu u tom trenutku medijski eksponirani slučaj iz Zadra u kojem je više mladića osumnjičeno za višestruko silovanje maloljetnice, izjavila:

„Slično silovanje sam i sama prošla na Županijskom sudu u Splitu, i to u sudskom spisu protiv oca radi oduzimanja meni kao majci mog djeteta i dodjele ocu na život i skrb od sutkinje Lucije Lasić, koja je već bila kažnjena zbog zloupotrebe položaja 2014. godine i suspendirana sa Županijskog suda u Splitu, ali prama mojim saznanjima navodno ju je vratio gospodin Tomislav Karamarko dok je još bio na vlasti, a koja svaki put, dakle Lucija Lasić, kako dobiva ovaj spis koji, umjesto da ide drugom sucu, uvijek dolazi kod nje, isti zakon primjenjuje i tumači kako bi nezakonito pretvorila u zakonito.“ Također, utvrđeno je da su o toj konferenciji izvijestili i prenijeli dio njezinog sadržaja, uključujući ono što je predmetom ovog parničnog postupka, brojni tiskani mediji čiji su članci dostupni i na njihovim web stranicama, da je o istom izvijestio i elektronički medij „tportal.hr“, a tužena je za tjednik „Nacional“ povodom tog događaja 27. listopada 2019. dala i intervju u kojem je, nakon što je tužiteljicu optužila da je odlučujući u sudskom postupku koji se vodio pred Županijskom sudom u Splitu u vezi skrbništva nad njezinim djetetom, kao sutkinja tog suda pogodovala ocu djeteta, ponovila navode da je protiv tužiteljice vođen stegovni postupak zbog zloupotrebe položaja te da joj je supruga Tomislava Karamarka koju je slučajno srela u frizerskom salonu ispričala da je upravo njezin suprug pomogao tužiteljici da se vrati na posao.

15. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je cijela situacija nastala zbog navedene izjave tužene za nju bila vrlo neugodna, da su izjave iznesene klevetnički i predstavljaju napad na nju na osobnoj razini. Radi se o neistinitim tvrdnjama da je protiv nje vođen stegovni postupak zbog zloupotrebe položaja zbog kojeg je suspendirana sa Županijskog suda u Splitu, a da ju je na posao vratio u to vrijeme istaknuti političar dok je još bio na vlasti. Objasnila je da su 2014. i 2015. protiv nje vođeni stegovni postupci ali zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, konkretno zbog neispunjenja okvirnih mjerila za rad sudaca, što nije dokaz nedostatka kvalitete njezinog rada kao suca, a još manje zloupotrebe položaja.

Također je iskazala da gospodina Karamarka osobno ne poznaje dok su joj predmeti dodjeljivani u rad automatskom dodjelom. Iz njezinog iskaza proizlazi da se nakon objavljene informacije bojala što će o tome misliti njezini susjedi i nije znala treba li nekome nešto objašnjavati, a najviše se plašila kako će te izjave doživjeti njezina kćerka i bojala se da ne povjeruje u istinitost tih navoda, a dodala je da je posljedica cijelog slučaja ne samo reakcija okoline nego i izostanak reakcije, zbog čega je dovedena u situaciju da je postala oprezna u komunikaciji s drugim osobama. Zbog iznesenih tvrdnji osjećala se povrijeđeno, ogorčeno, osjećala je duboku uznemirenost, frustraciju i strah od reakcije drugih jer nije imala nikakvog načina na koji se mogla obraniti od napada te je osjećala da su joj povrijeđeni čast i ugled.

Iz iskaza proizlazi također da je o tom događaju odmah razgovarala sa predsjednikom suda, koji je zaključio da nema razloga da ju se izuzme od rada na predmetu jer nije bila u nikakvom osobnom konfliktu s tuženom. Njezini kolege na poslu upoznati su sa kvalitetom njezinog rada i razlogom zbog kojeg su vođeni stegovni postupci i bili su svjesni toga da se radi o kleveti, ali su postojali i određeni kolege koji su situaciju doživljavali na način da se tužiteljica nalazi u konfliktu sa tuženom i smatrali da bi to moglo utjecati na njezinu nepristranost, pa je u trenutku kada je osjetila da se ne radi samo o povredi nje kao osobe na privatnoj razini, nego i nje kao suca u obnašanju sudačke dužnosti odlučila podnijeti predmetnu tužbu. Osim toga počele su se dešavati situacije, kao što je primjerice primitak jednog anonimnog pisma koje je spomenula, iz kojih je bilo razvidno da su si razni ljudi, potaknuti izjavom tužene, dali za pravo da na različite načine komentiraju i pokušavaju utjecati na njezin rad.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenih relevantnih činjenica ovaj sud je presudom posl. broj P-572/2020-47 od 5. srpnja 2024. usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice sa zaključkom da je tuženica svojim izjavama izrečenima na konferenciji za novinare 17. listopada 2019. u Zagrebu u hotelu "Westin" teško optužila tužiteljicu prikazavši je kao duboko nemoralnu osobu, sklonu kriminalu koja usprkos tome i dalje obnaša sudačku dužnost isključivo zahvaljujući povezanosti s politikom, diskreditirajući je na osobnoj i profesionalnoj razini, čime je nesumnjivo povrijedila njezinu čast i ugled, pri čemu ono što je tuženica iznijela na račun tužiteljice, a što su nakon toga prenijeli i brojni tiskani i elektronički mediji, ne predstavlja kritiku, već namjerno klevetanje i vrijeđanje koje je kod tužiteljice moglo dovesti i dovelo je do njezinog osjećaja povrijeđenosti, ogorčenosti, uznemirenosti i straha od reakcije drugih te rezultiralo povredom njezinog prava osobnosti na duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo, u smislu odredbe čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. i 69/06. - dalje: ZOO).

17. Odlučujući o žalbi protiv prvostupanjske presude Županijski sud u Osijeku je rješenjem posl. broj Gž-1523/2024-4 od 21. travnja 2026. ukinuo prvostupanjsku presudu izražavajući stav da sud prvog stupnja nije mogao odlučiti o zahtjevu tužiteljice bez provođenja testa razmjernosti/nužnosti, ističući kako je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju.

To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema „demokratskog društva“.

18. Kako ostvarivanje navedenih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (Guja protiv Moldavije, zahtjev broj 14277/04, presuda od 12. veljače 2008., Bédat protiv Švicarske, zahtjev broj 56925/08, presuda od 29. ožujka 2016.).

19. Navedeno znači da pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija), kao ni članak 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav), ne jamče neograničenu slobodu izražavanja.

Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu.

20. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane.

21. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazivati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, te stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda.

Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, jer se u suprotnom ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i „opći ton“ izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama.

22. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj se sukob rješava vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih.

Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli. U konačnici da bi pojedinac mogao tvrditi da mu je navedenim uvredljivim izjavama povrijeđeno pravo na ugled zajamčeno člankom 35. Ustava, mora pokazati postojanje dostatne veze između navodnog napada na njegovu osobnost i izjava koje se mogu smatrati objektivno uvredljivim. Takva veza ne postoji ako okolnosti slučaja upućuju da je njegovo pravo na ugled bilo pogođeno tek „marginalno ili indirektno“.

23. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer protiv Njemačke broj 39954/08 od 7. veljače 2012. naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; te f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

24. Navedena načela prihvatio je Ustavni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka ispitujući opravdanost prigovora miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja tijekom ustavnosudskih postupaka te proveo test nužnosti u demokratskom društvu.

25. Pošavši od činjenice da se u konkretnom slučaju radi o izjavi koju je tužena dala na konferenciji za novinare, primijenjen je test razmjernosti izravno na nju kao govornika kako bi se uspostavila ravnoteža između njezine slobode izražavanja (čl. 10. Konvencije/čl. 38 Ustava Republike Hrvatske) i zaštite časti i ugleda tužiteljice (čl. 8. Konvencije/čl. 35. Ustava Republike Hrvatske).

26. Konferencija za medije koja je održana 17. listopada 2019. u Zagrebu, u hotelu "Westin" sazvana je u svrhu najave regionalne turneje tužene, koja je tom prilikom iznijela podatke iz svojeg privatnog života koji su se odnosili na događaje vezane uz neriješene odnose nje i bivšeg životnog partnera oko roditeljske skrbi nad zajedničkim djetetom. Tijekom svog obraćanja javnosti, opisujući incident koji se dogodio u školi koju pohađa njezin sin, kritizirala je nadležne institucije te bivšeg partnera nazvavši njihovo postupanje sustavnim psihičkim silovanjem kojem je izložena pitajući se zašto ju to čudi kad u ovoj zemlji niti žene niti djevojčice nemaju sudsku zaštitu i podršku za fizičko silovanje, referirajući se na u tom trenutku medijski eksponirani slučaj iz Zadra u kojem je više mladića osumnjičeno za višestruko silovanje maloljetnice.

U nastavku je dala spornu izjavu: „Slično silovanje sam i sama prošla na Županijskom sudu u Splitu, i to u sudskom spisu protiv oca radi oduzimanja meni kao majci mog djeteta i dodjele ocu na život i skrb od sutkinje Lucije Lasić, koja je već bila kažnjena zbog zloupotrebe položaja 2014. godine i suspendirana sa Županijskog suda u Splitu, ali prama mojim saznanjima navodno ju je vratio gospodin Tomislav Karamarko dok je još bio na vlasti, a koja svaki put, dakle Lucija Lasić, kako dobiva ovaj spis koji, umjesto da ide drugom sucu, uvijek dolazi kod nje, isti zakon primjenjuje i tumači kako bi nezakonito pretvorila u zakonito.“.

27. Radi daljnje analize, potrebno je razgraničiti koji dio sporne izjave se odnosi na vrijednosni sud tužene, a koji na iznošenje činjeničnih tvrdnji.

28. Prema ocjeni ovoga suda riječi izjave:"Slično silovanje sam i sama prošla na Županijskom sudu u Splitu, i to u sudskom spisu protiv oca radi oduzimanja meni kao majci mog djeteta i dodjele ocu na život i skrb od sutkinje Lucije Lasić..." predstavljaju metaforički izraz osobnog nezadovoljstva tužene odlukom koju je tužiteljica kao sutkinja Županijskog suda u Splitu donijela u predmetu u kojem se odlučivalo o roditeljskoj skrbi nad djetetom tužene i njezinog bivšeg partnera, oca djeteta, dok riječi: "a koja svaki put, dakle Lucija Lasić, kako dobiva ovaj spis koji, umjesto da ide drugom sucu, uvijek dolazi kod nje, isti zakon primjenjuje i tumači kako bi nezakonito pretvorila u zakonito.“ predstavlja njezin vrijednosni sud, odnosno primjedbu na rad i funkcioniranje sudbene vlasti.

29. Za razliku od navedenog, dio njezine izjave u kojoj navodi da je tužiteljica kao sutkinja Županijskog suda u Splitu 2014. bila kažnjena zbog zloupotrebe položaja te da je suspendirana sa Županijskog suda u Splitu, kao i navod da ju je na posao vratio Tomislav Karamarko dok je još bio na vlasti, predstavlja iznošenje činjeničnih tvrdnji.

30. Pitanje funkcioniranja sudbene vlasti svakako predstavlja pitanje od javnog interesa jer se radi o instituciji koja je ključna za demokratsko društvo i ima ulogu služiti interesima šire zajednice. Stoga svaka rasprava ili primjedba o pitanjima od javnog interesa, osobito primjedba o funkcioniranju sudbene vlasti, u svjetlu primjene čl. 10. Konvencije, zaslužuje visok stupanj zaštite slobode mišljenja i izražavanja. Pri tome moguća ozbiljnost primjedbe, činjenica što je ista rezultat neupućenosti ili nerazumijevanja načina organizacije unutar sustava ili rezultat krive percepcije, ne poništava pravo na visoki stupanj zaštite.

31. Činjenica je da je tužiteljica sudac, te je kao pravosudni dužnosnik izvrgnuta sudu javnosti i mora biti spremna trpjeti višu razinu javne kritike i nadzora u usporedbi sa ostalim građanima. Međutim, treba uzeti u obzir posebnu ulogu koju sudbena vlast ima u društvu. Kao jamac pravde, temeljne vrijednosti u državi uređenoj vladavinom prava, sudbena vlast mora uživati povjerenje javnosti ako želi biti uspješna u obnašanju svojih dužnosti. Stoga je potrebno zaštiti to povjerenje od iznimno štetnih napada koji su u svojoj biti neosnovani, osobito ako se uzme u obzir činjenica da suci koji su predmet kritika imaju obvezu diskretnosti koja ih sprječava u reagiranju na te napade, što se naročito odnosi na konkretni slučaj gdje se radilo o postupanju tužiteljice u obiteljskom sporu koji je zaštićen obvezom čuvanja tajnosti podataka.

32. Kao što je već ranije navedeno, kada se radi o vrijednosnim sudovima razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dodatna činjenična osnova koja te sudove podržava. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je tužena činjenične tvrdnje o tome da je tužiteljica kao sutkinja Županijskog suda u Splitu 2014. bila kažnjena zbog zlouporabe položaja i suspendirana sa Županijskog suda u Splitu te vraćena na posao uz pomoć utjecaja u to vrijeme istaknutog političara na vlasti iznijela na temelju onoga što joj je ispričala supruga Tomislava Karamarka koju je slučajno srela u frizerskom salonu, a što proizlazi i iz njezinog intervjua koji je dala za tjednik "Nacional" povodom događaja od 27. listopada 2019.

33. Iz iskaza tužene i svjedoka Tomislava Petrovića proizlazi da tužena prethodno nije provjerila istinitost tako olako iznesenih tvrdnji na račun tužiteljice, već je kao činjenicu iznijela teške kvalifikacije na njezin račun na temelju onoga što je sama zaključila iz napisa u novinama i kuloarskih nagađanja.

34. S druge strane, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radi o neistinitim tvrdnjama da je protiv nje vođen stegovni postupak zbog zloupotrebe položaja zbog kojeg je suspendirana sa Županijskog suda u Splitu, a da ju je na posao vratio u to vrijeme istaknuti političar dok je još bio na vlasti. Objasnila je da su 2014. i 2015. protiv nje vođeni stegovni postupci, ali zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, konkretno zbog neispunjenja okvirnih mjerila za rad sudaca, što nije dokaz nedostatka kvalitete njezinog rada kao suca, a još manje zloupotrebe položaja.

Također je iskazala da gospodina Karamarka osobno ne poznaje dok su joj predmeti dodjeljivani u rad automatskom dodjelom.

35. Javno iznošenje teških neistinitih optužbi na račun bilo koje treće osobe ne predstavlja pravo na mišljenje i slobodu izražavanja jer ta sloboda ima svoje granice koje se ogledaju u vrijednostima koje su zaštićene zakonom i svakako ne predstavlja tekovinu niti jednog demokratskog društva. Stoga sud zaključuje kako u konkretnom slučaju nije postojala dostatna činjenična osnova koja bi podržavala sudove koje je tužena iznijela u svojoj izjavi. Prema ocjeni ovog suda, sporna izjava tužene ni na koji način nije pridonijela raspravi od općeg interesa. Upravo suprotno, ocijenjeno je da je predstavljala iznimno štetan i neosnovan napad te pokušaj difamacije tužiteljice.

Tužena je prilikom svog nastupa na konferenciji za medije koja po svojoj naravi predstavlja javni forum namijenjen obraćanju javnosti, prekoračila granice slobode izražavanja iznoseći neistine i neprimjerene klevetničke tvrdnje na račun tužiteljice bez ikakve činjenične osnove. Iznošenje takvih informacija u javnosti i na njima utemeljenih vrijednosnih sudova ne mogu uživati zaštitu zagarantiranu čl. 10 Konvencije i čl. 38 Ustava Republike Hrvatske te je u takvom slučaju ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i razmjerno legitimnom cilju, zaštiti ugleda tužiteljice kao osobe i kao suca te zaštiti povjerenja u sudbenu vlast od neistinitih i zlonamjernih napada koji to povjerenje neosnovano podrivaju.

36. Iznesenim tvrdnjama tužena je teško optužila tužiteljicu prikazavši je kao duboko nemoralnu osobu koja usprkos tome obnaša sudačku dužnost isključivo zahvaljujući povezanosti sa politikom, diskreditirajući ju na osobnoj i profesionalnoj razini, čime je povrijedila njezinu čast i ugled.

Napad tužene na moralni i profesionalni integritet tužiteljice, a što su nakon toga prenijeli i brojni tiskani i elektronički mediji ne predstavlja kritiku, već namjerno klevetanje i vrijeđanje koje je kod tužiteljice moglo dovesti i dovelo je do njezinog osjećaja povrijeđenosti, ogorčenosti, uznemirenosti i straha od reakcije drugih te rezultiralo povredom njezinog prava osobnosti na duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a.

37. Pravo na zaštitu ugleda predstavlja pravo koje je zaštićeno čl. 8. Konvencije u okviru prava na poštovanje privatnog života. Da bi se čl. 8. mogao primijeniti napad na ugled osobe mora postići određenu razinu ozbiljnosti i biti takav da dovodi u pitanje osobno uživanje prava na privatni život.

U tom smislu sud smatra, u svjetlu prethodno iznesenih činjenica, da sporna izjava tužene na konferenciji za medije održane 17. listopada 2019. u Zagrebu u hotelu "Westin" predstavlja upravo takav napad na ugled tužiteljice.

38. Naknada štete zbog povrede časti i ugleda priznaje se samo iznimno kada je povreda osobito teška i kada je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati intenzivnu duševnu bol te je naknadu štete potrebno ograničiti samo na takve napade koji prema svome intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda osobe. Svaka povreda časti i ugleda ne mora ujedno kod oštećenika izazvati duševne boli koje bi, s obzirom na okolnosti slučaja, a napose njihovo trajanje i jačinu opravdali dosuđivanje pravične novčane naknade. S druge strane, nije odlučno je li radnja štetnika bila namjerna, već je li se radilo o objektivno uvredljivom postupku.

39. Čast i ugled svakog čovjeka najviše su moralne vrijednosti koje su zaštićene i Ustavom Republike Hrvatske te kao takve predstavljaju temeljne vrijednosti čitavog pravnog sustava Republike Hrvatske. Ustav u odredbi čl. 35. jamči svakom građaninu štovanje i pravnu zaštitu njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti i ne postoje okolnosti koje bi predstavljale iznimku u obvezi njihovog poštivanja.

40. Sud drži da se u ovom slučaju radi o izuzetno teškoj povredi ugleda i časti tužiteljice koja je i objektivno mogla izazvati duševne boli kako je to prethodno i obrazloženo. Intenzitet povrede dodatno je doprinijela i činjenica što je izjava dana na konferenciji za novinare koju su prenijeli brojni mediji te se vijest vrlo brzo proširila ne samo unutar čitave Republike Hrvatske već je dospjela i u inozemstvo.

41. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o težini povrede i okolnostima slučaja te cilju kojemu služi naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

42. Vodeći računa o značaju povrijeđenoga dobra, o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli s obzirom na činjenicu da su sve izrečene uvrede i klevete prenesene u brojnim javnim medijima u Republici Hrvatskoj te u regiji, u uvjetima gdje je interes javnosti povećan s obzirom na sudionike parničnog postupka, po ocjeni ovog suda tužiteljici je time povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo.

43. Imajući u vidu težinu povrede te sve opisane okolnosti slučaja, kao i činjenicu da tužiteljica u prošlosti sama nije u javnosti iznosila detalje iz svog privatnog života ili svjesno privlačila medijsku pozornost, sud drži kako je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom pravične novčane naknade u iznosu od 2.654,46 eura primjereno postavljen, zbog čega je sud tužbeni zahtjev usvojio u cijelosti.

44. Člankom 22. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine br. 59/04., 84/11., 81/13. i 114/22. – dalje: ZM) propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, dok je čl. 21. st. 4. ZM-a propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom, što znači da tužiteljica od nakladnika u svrhu smanjenja štetnih pposljedica u ovom slučaju nije mogla tražiti objavu ispravka informacije jer isti ne odgovora za prouzročenu štetu.

45. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a. 46. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

47. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tako što je sud priznao tužiteljici pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za zastupanje na uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ročištima 3. studenog 2020., 13. siječnja 2021., 17. listopada 2023.,

18. ožujka 2024., 20. svibnja 2024. i 19. listopada 2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za pristup na ročište 7. rujna 2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.5 OT), za sastav podnesaka od 23. listopada 2020., 5. siječnja 2021., 2. studenog 2021. i 27. kolovoza 2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.1. OT), za sastav podneska od 12. listopada 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.3 OT), za sastav podnesaka od 27. rujna 2023. i 25. rujna 2024. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT), uvećan za PDV od 25%, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 eura i presudu u iznosu od 73,00 eura, ili ukupno 4.047,00 eura. 48. Sud nije priznao tužiteljici pravo na trošak za zastupanje na ročištima 9. studenog 2021., 30. ožujka 2022., 13. rujna 2022. i 28. veljače 2023. jer ta ročišta nisu održana, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer tužiteljica taj trošak nije imala, kao niti trošak vještačenja u iznosu od 188,58 eura, jer taj dokaz u ovom postupku nije izveden. U Zagrebu, 13. studenog 2026.' - piše u presudi sutkinj Andree Grahovac na koju se može izjaviti žalba Županijskom sudu u Osijeku.