Na Županijskom sudu u Zagrebu sutkinja Slavica Garac odlučivala je o tužbi pet udruga protiv prvotuženika, novinara Hrvoja Marjanovića, drugotuženika novinara Vojislava Mazzocca te nakladnika portala Index. Tužitelji su bili redom: Udruga u ime obitelji Željke Markić, Udruge za promicanje obiteljskih vrijednosti - blaženi Alojzije Stepinac, Vigilare, Udruge za promicanje sudjelovanja građana u civilnim i političkim sektorima društva i očuvanje dostojanstva i prava pojedinca, obitelji i vrijednosti života, Studentski katolički centar Palma i Hrvatsko katoličko društvo prosvjednih djelatnika. Svih pet tužitelja zastupali su Domagoj Šoljić, Ivana Popović i Ante Meštrović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Planinić i Partneri. Tuženike, novinare Indexa i tvrtku Index Promociju d.o.o. zastupala je Vanja Jurić, odvjetnica iz Zagreba.

Spor se vodio radi povrede prava na jednako postupanje – diskriminacije po osnovi vjere. Nakon održane i zaključene glavne rasprave 23. travnja 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Ante Meštrovića i punomoćnice tuženika, odvjetnice Vanje Jurić, 28. svibnja 2024. donesena je presuda. Pet udruga tužilo je zbog članka objavljenog na Indexu 13. travnja 2016. pod naslovom „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“. U tužbi se navodilo kako su u tom članku 'običaji i dogme Katoličke Crkve proglašeni bolesnima, sve ljude koji su pohodili štovanje sveca Leopolda Mandića proglasio nekrofilima, cijeli događaj nazvao „Katoličkim nekrofilskim orgijama“, uspoređivao katolike i njihovo vjerovanje sa životinjama (mačkama) i uspoređivao katolički običaj s nagonom mačke da leš ptice koju je ubila donese pred vrata svog gospodara, diskriminirao osobe katoličke vjeroispovijedi'. Presudom je utvrđeno i slj.: 

'Vojislav Mazzocco, novinar internetskog portala Index. hr, pisanjem članka naslova „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold“ od 15. travnja 2016., koji je objavljen na internetskom portalu Index. hr u kojem je običaje Katoličke Crkve proglasio bolesnim, običaje štovanja relikvija i nastanka tih relikvija prikazao kao trančiranje tijela svetaca, a osobe katoličke vjeroispovijedi usporedio s opskurnim teroristom i proglasio ih krvoždernima, diskriminirao osobe katoličke vjeroispovijedi'. Presudom je utvrđeno i da je Index promocija 'kao nakladnik portala Index. hr, objavljivanjem članka „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ u kojem se običaje i dogme Katoličke Crkve proglašava bolesnima, sve ljude koji su pohodili štovanje sveca Mandića proglašava nekrofilima, cijeli događaj naziva

„Katoličkim nekrofilskim orgijama“ uspoređuje katolike i njihovo vjerovanje sa životinjama (mačkama) i uspoređuje katolički običaj s nagonom mačke da leš ptice koju je ubila donese pred vrata kuće svoga gospodara, članka „Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca“ u kojem se aludira na seksualnu želju za mrtvom osobom i seksualni odnos s mrtvom osobom i članka „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti – što bi rekao Sveti Leopold“ u kojem se običaje Katoličke Crkve proglašava bolesnim, običaje štovanja relikvija i nastanka tih relikvija prikazuje kao trančiranje tijela svetaca, a osobe katoličke vjeroispovijedi uspoređuje s opskurnim teroristom i proglašava krvoždernima, diskriminirao osobe katoličke vjeroispovijedi'.

Presudom je zabranjeno Index promociji 'daljnje objavljivanje tekstova na internetskom portalu Index.hr kojima na bilo koji način diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi'. Također, naloženo je Index promociji 's internetskog portala Index.hr, ukloniti sve tekstove kojima diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi, naročito članak „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ od 13. travnja 2016., članak „Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca“ od 15. travnja 2016. i članak „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold“ od 15. travnja 2016., u roku od 15 dana'. Određeno je i da se presuda objavi 'na internetskom portalu Index.hr i u dnevnim novinama Jutarnji list, u roku od 15 dana na trošak tuženika'. Index promocija mora  tužiteljima naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.042,12 eura, u roku od 15 dana'. Odbijen je zahtjev 'prvo do trećetuženika za naknadu parničnih troškova'. Iz obrazloženja je vidljivo što su tužitelji u udružnoj tužbi navodili: 

- da je 13. travnja 2016., u elektroničkoj publikaciji, na internetskom portalu Index.hr, čiji je nakladnik treće tuženik (Index Promocija d.o.o.) objavljen članak novinara Hrvoja Marjanovića (prvo tuženika) pod naslovom „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ sadržaja: „Dana kada smo na TV-u gledali prijenos nekrofilskih orgija u kojima je sudjelovao vrh katoličke crkve u Hrvata, desetak tisuća vjernika svih uzrasta i jedan odavno mrtvi svetac, a sve je to prenosila nacionalna televizija koja je u ovome prepoznala događaj od velike važnosti. „Čak i kad vam mačka pred vrata ponosno donese leš ptice koju je malo prije ubila, vjerojatno ćete je potjerati metlom i prekoriti je zbog poremećenosti iako dobro znate da je riječ o životinji koja ne zna bolje. No, kad vam se sa lešom pred vratima zaigra crkva-pozovete Sinišu Kovačića da otkaže sve ostalo i tamo hitno pošalje kamere.“ 

„Ako tražite još jednu razliku između znanosti i vjere, ne tražite dalje. I nije da vam je poslije smrti pretjerano bitno što će netko raditi s vašim ostacima, ali oni koji tijelo ostavljaju znanosti odlaze s mišlju da njihova smrt nije uzaludna jer jednoga dana mogli bi donirati organe i nekom teško bolesnom nesretniku spasiti život. S druge strane, kad tijelo ostavite crkvi, ono isto tako završava kod bolesnika ali ovi će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama unaokolo paradirati kao da ste bradata žena ili čovjek slon. I ne možete biti sigurni što bi im još moglo pasti na pamet jer ako im se to učini zanimljivim, mogu vas preparirati i postaviti ispred crkve opremljenog mehanizmom koji vas tjera da fićukate za prolaznicima i namigujete svaki put kad aktiviraju senzor.“ „Stoga, idući put kad vam vjernik kaže da su pederske parade bolesne, izopačene ili nepotrebne, podsjetite ga na paradu u kojoj tisuće ljudi uokolo baulja s lešom.“ 

„Mnoštvo koje se jagmi oko otvorenog lijesa ne bi li snimili dobru fotku dobrodržećeg leša koju će objaviti na Fejsu i skupiti barem pedesetak lajkova. I sve to dok zbor morbidno pjeva a nadbiskup Bozanić odjeven u zlatno ruho lamentira o životu i smrti u najbolesnijem nastavku „Vikenda kod Bernija.“ „Ako ste ovo gledali očima običnog čovjeka i zaljubljenika u filmove o zombijima, vidjeli ste najavangardniji spin-off serije „The Walking Dead“ i uvjerljivo najbolesniji show na HTV-u.“ „Da nas 100 puta podsjeti da je ovo umobolno, ali se tretira kao nešto najnormalnije - još samo jedna obična srijeda.“ „Pun trg ljudi koji pjesmom i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca jer sve je što trebate znati o nama i tome koliko riječ „normalno“ malo znači.“

- da je 15. travnja 2016., u elektroničkoj publikaciji, na internetskom portalu Index. hr, čiji je nakladnik trećetuženik (Indeks Promocija d.o.o.) objavljen članak autora potpisanim inicijalima L.K. pod naslovom: „Što slušati u redu za diranje mrtvaca“, koji da se sastoji od Youtube video klipova sa različitim pjesmama koje u sebi na hrvatskom ili engleskom jeziku sadrže riječi tijelo i dodir, kojima se aludira na seksualni odnos s mrtvom osobom, popraćen komentarima: „Pjesma koja savršeno obuhvaća obje strane ove ljubavne priče. Poziv na dodirivanje i neizdrživu želju za tijelom. Želju toliko jaku da zbog nje stojite u redovima.“ „... Ne budite bolesni.“

- da je 15. travnja 2016., u elektroničkoj publikaciji, na internetskom portalu Index. hr (trećetuženika) objavljen članak drugo tuženika (Vojislav Mazzocco) pod naslovom: „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold ?“ u kojem se navodi: „Tijela dobrog dijela tih svetaca i svetica, ne zaboravimo žene, katolici jako vole mrtve i do smrti mučene žene, nastradao je nakon smrti. Tijela su im komadana i slana u razne dijelove svijeta. Prst na jednu, goljenica na drugu, lubanja na treću stranu. Kao u staroj hajdučkoj uzrečici: „Glava glavi, plećka harambaši, a fukari može i rebara“, dijelila su se tijela svetaca i svetica. Pa tko je imao više izgleda ili novca dobio je zanimljiviji dio tijela. Tu i tamo se, doduše, događalo da neki svetac ima i kerberske gene pa su se njegove glave znale pojavljivati istovremeno na dva-tri različita mjesta i baš su sve imale čudotvorne moći. I ni jednu Crkva nije proglašavala lažnom niti njene moći ništavnima.“

„Izuzetno pojednostavljeno, potpuno je svejedno moli li se vjernik pred otfikarenom glavom Svete Katarine Sienske, ili njenim desnim palcem nekoliko metara dalje, ili pred, recimo, komadom drveta.“ „Tijelo svetog Leopolda Mandića dovezeno je prije nekoliko dana u Zagreb i tisuće vjernika pokorno su stajale u redu kroz sam centar grada ne bi li ga vidjeli. U staklenom lijesu vidjeli su najveći dio njegovog tijela jer katolici ni u 20. stoljeću nisu odustali od običaja da dobrim ljudima odrežu komad tijela. Leopold Mandić tako je nakon smrti ostao bez desne ruke. No, to nije smetalo svima onima koji su došli pomoliti se pred njegovim mrtvim tijelom ili samo zadovoljiti bizarnu znatiželju razgledavanja leša.“ „Učas je nestao mir koji je donio sveti Leopold pretvoriše se u sumanute krvožderne sljedbenike najvećih hitova Džihadi Johna.“ - piše u presudi. 

Tužitelji su se pozivali na Zakon o suzbijanju diskriminacije, Ustav Republike Hrvatske i Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i obrazložili ga - CITIRAMO - 'činjenicom da se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje i imaju opravdan interes za zaštitu kolektivnih interesa osoba katoličke vjeroispovijedi i uvjerenjem da su osobe katoličke vjeroispovijesti postupanjem prvo do trećetuženika diskriminirani po osnovi vjere (izravno i uznemiravanjem), da je novinskim člancima i njihovim objavljivanjem povrijeđeno njihovo dostojanstvo kao vjernika u vidu straha, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja (običaj i dogme Katoličke crkve se proglašavaju bolesnim, ljude koji su pohodili štovanje sveca

Leopolda Mandića proglašava se „nekrofilima i orgijašima“, uspoređuje ih se s opskurnim teroristima i proglašava ih se „krvožderinama“, katolike i njihovo vjerovanje se uspoređuje s životinjama /mačkama/, a katoličke običaje s „nagonom mačke da leš ptice koju je ubila donese pred vrata kuće svog gospodara“ i kao one koji trančiraju tijela svetaca), da postoji vjerojatnost da će takvo ponašanje na neke osobe djelovati ograničavajući na njihov javni i društveni život (javno očitovanje vjere i okupljanja strahujući da ne bi bile sramoćene, difamirane, proglašavane bolesnim i morbidnim kako se to sugerira u novinskim člancima), da su se u odnosu na trećetuženika INDEKS PROMOCIJA d.o.o. ispunile pretpostavke diskriminacije i u težem obliku (4. veljače 2014. objavio članak

„Kako vam je bilo na paradi s lubanjama i komadima mrtvaca?“ nastavno i predmetne tekstove od 13. do 15. travnja 2016.), da je navedenim oblicimadiskriminacije obuhvaćeno 86,3% stanovništva Republike Hrvatske, koji su se prema popisu stanovništva iz 2011. izjasnili da su katoličke vjeroispovijedi i da se ponašanje tuženih ne može opravdati ni na koji način, a posebice ne pravom na slobodu izražavanja i mišljenja'. Pet udruga predlažilo je donošenje presude s utvrđenjem 'da su tuženici diskriminirali osobe katoličke vjeroispovijedi', tražili su zabranu da Index nadalje 'objavljuje tekstove na internetskom portalu Index.hr kojima na bilo koji način diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi'.

Tražili su i uklanjanje spornih tekstova, te objavu presude na portalu Indeks.hr i u dnevnim novinama Jutarnji list te naknadu troškova predmetne parnice u iznosu od 2.042,12 eura. Dakle, proizlazi da su u cijelosti uspjeli. S druge strane tuženici su u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavali osnovanost tužbe i tužbenih zahtjeva. Iskazivali su stav 'da nisu ispunjene zakonske pretpostavke izravne diskriminacije, niti uznemiravanja po osnovi vjere jer da sporni novinski članici uopće nisu bili usmjereni na vjernike katoličke vjeroispovijedi, već da se radi o kritikama postupaka javne televizije i satiričnom problematiziranju crkve i njezinih običaja, što da je vidljivo iz dijelova spornih članaka obuhvaćenih tužbom i da je postoji više okolnosti u prilog njihovom pravu na slobodu izražavanja u odnosu na slobodu vjeroispovijedi'. U prilog iskazanom stavu o neosnovanosti tužbe navodili su:

CITIRAMO:  - da se članak „Mrtvaci uživo, katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ ne odnosi na vjernike, već primarno predstavlja kritiku javne televizije koja je otkazala najavljeno prikazivanje emisije „Hrvatska uživo“, radi izravnog prijenosa ceremonije dočeka tijela sv. Leopolda Mandića, kritika da je potaknuta brojnim smjenama koje je provelo novopostavljeno vodstvo HRT, uključujući i smjenu urednice emisije „Hrvatska uživo“, promicanje vrijednosti koje nisu spojive sa zadaćom i funkcijom javne televizije, te otkazivanjesuradnje autorima čije emisije i stavovi nisu svjetonazorski i ideološki bliske stavovima novopostavljenog vodstva i postupaka Crkve kao jedne od najutjecajnijih institucija u

Hrvatskoj (prvotuženik je iznio satirični osvrt o iznimno javnom i medijski popraćenom događaju i kritiku načina na koji je taj događaj predstavljen od strane javne televizije i opravdano preispituje je li takav /vjerski/ događaj bilo potrebno izravno prenositi na prvom programu javne televizije i je li, radi takvog prijenosa, bilo opravdano i potrebno otkazati emitiranje važne i gledane emisije, čiji je koncept i ranije narušen neobjašnjenim kadrovskim smjenama, ...); -  da je članak „Što slušati u redu za diranje mrtvaca“ satirična i duhovita kompilacija spotova koji ni na koji način nije podobna diskriminirati osobe po osnovi njihove katoličke (ili bilo koje druge) vjeroispovijedi (faktično niti pravno ne objavljuje sadržaj kojim je moguće povrijediti dostojanstvo osobe i uzrokovati neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje), a navod

„Ne budite bolesni“ da se nesporno ne odnosi na katoličke vjernike, nego na čitatelje portala Indeks; -  da članak „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti – što bi rekao sveti Leopold?“ predstavlja primarno reakciju na mnoštvo ozbiljnih prijetnji koje su primali novinari i urednici portala Indeks.hr, nakon objave članka pod naslovom „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“, kojeistražuju i nadležna tijela, a kojima prijetnjama se novinare ugrožava navodima o „lomljenu kosti bejzbol palicom“, „paljenju na lomači“, „spuštanju u grob“, „spuštanju guste magle“, upozorenja da se „čuvaju metka“ i sl., da drugotuženik u tom članku iznosi činjenice i problematizira katoličko štovanje relikvija, o čemu su podaci prikupljeni iz vjerodostojnih i javno dostupnih izvora, dok drugi dio članka otvara temu o pitanjima koje su upućene novinarima portala

Index.hr zbog iznesenog mišljenja, te o činjenici da osobe koje su takve prijetnje počinile, navode da to čine u svrhu zaštite kršćanskih vrijednosti (iz sadržaja i načina upućenih prijetnji novinarima proizlaze postupci u potpunoj suprotnosti sa svim načelima i učenjima katoličke vjere jer su izuzetno nasilne i ugrožavaju slobodu i sigurnost novinara kojima su upućeni); -  da je trećetuženik (nakladnik INDEX PROMOCIJA d.o.o.) na portalu Index.hr o dolasku tijela Leopolda Mandića redovito izvještavao javnost u rubrici „Index Vijesti“, gdje su čitateljima svakodnevno bile dostupne vijesti i informacije o održavanju ceremonije, vjerskom značenju događaja, njegovoj posjećenosti i javnim osobama koje su mu prisustvovale, a iz čega da proizlazi da trećetuženik poštuje funkciju medija koji čitateljima pruža nepristrane informacije o svim događajima u društvu, ali istovremeno novinarima omogućuje da iznose svoje stavove, da o njima informiraju javnost te dakritiziraju, preispituju, ismijavaju i pokreću javnu raspravu o svim pojavama i događajima u društvu, a koje pravilo se odnosi i na postupak javne televizije i crkvene događaje, u jednakoj mjeri u kojoj se odnosi na sve druge, pa i pod pretpostavkom da se to nekome može činiti uvredljivim i da je u čitavom nizu postupaka pokrenutim po prvotužitelju pred različitim tijelima među kojima je i Novinarsko vijeće časti, utvrđeno da sporni članici ne predstavljaju govor mržnje, diskriminaciju, povredu dostojanstva čovjeka ili povredu novinarskog etičkog kodeksa, -  da je njihovo ustavno, konvencijsko i zakonsko pravo

(Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima) slobodno objavljivanje i raspačavanje informacija, protok informacija i otvorenost medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, ograničenje koje je dopušteno samo kada je to nužno u demokratskom društvu; -  da tužitelji nisu učinili niti vjerojatnim da bi objava spornih novinski članaka uzrokovala „povredu dostojanstva vjernika“, a posebno da su takvom povredom uzrokovani „strah, neprijateljsko ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, apostrofirajući da „meta“ objavljenih novinskih članaka nisu bili vjernici katoličke vjeroispovijedi, već da sporni članci predstavljaju dopuštenu kritiku javne televizije te satirično problematiziranje postupaka i običaja Katoličke Crkve, kao jedne od najznačajnijih i najutjecajnijih institucija u Hrvatskoj, svrha kojih je bila poticanje i doprinos javnoj debati o važnim društvenim pitanjima, u izrazito turbulentnom političkom i društvenom razdoblju' - piše u presudi.

Zastupnica novinara Indexa i Index promocije tražila je naknadu troška predmetnog postupka u iznosu od 1.050 eura. Tijekom postupka izveden je niz dokaza. Presudom je utvrđeno da su 'tužitelji učinili vjerojatnim da je postupanjem prvo do treće tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava štite (članak 24. stavak 1. ZSD-a), odnosno diskriminaciju po osnovi vjere, ali ne i teži oblik diskriminacije po trećetuženiku, INDEKS PROMOCIJA d.o.o. u smislu odredbe članka 6. stavka 1. ZSD-a'. Također da tuženici na kojima je teret dokazivanja, nisu dokazali da nije bilo diskriminacije po osnovi vjere'. U presudi se navodi: 'Naime, opseg zaštite od diskriminacije iz članka 1. ZSD-a (zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske) odnosi se na uživanje svakog prava koje je izrijekom priznato pojedincu u domaćem pravu, a doseg primjene ZSD-a proizlazi iz odredbe članka 8. prema kojoj se taj Zakon primjenjuje na postupanje među ostalim na pravne osobe s javnim ovlastima, na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba i na sva područja društvenog života, posebno ona izričito nabrojana pod deset točaka, među kojima je područje javnog informiranja i medija (članak 8. točka 7. ZSD-a). 

ZSD-om je propisano: - da se diskriminacijom u smislu tog Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. članka 1., kao i osobe povezane s njom rodbinski ili drugim vezama (članak 1. stavak 2.); Sloboda savjesti i vjeroispovijedi onako kako je zaštićena Ustavom (članak 40.) i EKZLJP-a (članak 9. stavak 1.) predstavlja jedan od temelja demokratskog društva, i u dijelu koji se odnosi na vjeroispovijed, nalazi se među najvažnijim elementima koji čine identitet vjernika i njihovog shvaćanja života, te je jednako tako dragocjena i za ateiste, agnostike, skeptike ili ravnodušne, a što proizlazi iz pluralizma stečenog tijekom stoljeća, koji je dio demokratskog društva. Odredbama članka 40. Ustava i članka 9. stavkom 1. EKZLJP-a svakom se jamči pravo na slobodu vjeroispovijedi, koje pravo uključuje među ostalim slobodu da se da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji da je uznemiravanje (oblik izravne diskriminacije) svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. koji ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje (članak 3. stavak 1.); da se na uznemiravanje na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZSD-a koje se odnose na diskriminaciju (članak 3. stavak 3.), da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena (članak 9. stavak 1.), osim u slučajevima predviđenim člankom 9. stavkom 2. točkama 1. – 10., koje iznimke trebaju ostvariti legitiman cilj za koji su određene i moraju biti primjerene i nužne za ostvarivanje tog cilja (članak 9. stavak 3.). pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno iskazuje vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima.

11.1. Slobodu iskazivanja vjeroispovijedi ili uvjerenja moguće je podvrgnuti samo ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa javnog reda i mira, zaštite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih (članak 16. Ustava, članak 9. stavak 2. EKZLJP-a).

12.  Sloboda izražavanja (članak 38. stavak 1. i 2. Ustava ) je jedan od preduvjeta napretka svakog demokratskog društva i može se odnositi i na informacije koje vrijeđaju, šokiraju ili postavljaju pitanja, ali se tim i takvim informacijama ne smiju prekoračiti postavljene granice zajamčene istim pravom. 

13. Odredbom članka 38. stavkom 1. i 2. Ustava i članka 10. EKZLJP-a jamči se pravo sloboda izražavanja (osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa) koje obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice (članak 10. stavak 1. EKZLJP-a), koje može kad ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnost i odgovornost biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni, izmeđuostalog i radi zaštite ugleda ili prava drugih (članak 10. stavak 2. EKZLJP-a).

14. Ustavnom i konvencijskom zabranom diskriminacije (članak 14. Ustava, članak 14. EKZLJP-a) koja nema nezavisan karakter (zabrana diskriminacije je svojstvena svakom pravu koje je zaštićeno i njome se nadopunjuju materijalne odredbe) svakog se štiti od različitosti u postupanju bez razumnog i objektivnog opravdanja, ako nije poduzeto radi legitimnog cilja ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići.

15. Diskriminacijom se smatra, kako je navedeno, stavljanje u nepovoljni položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. članka 1., kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Zabranjena je u svim oblicima (članak 9. stavak 1. ZSD-a). Iznimke su propisane člankom 9. stavkom 2. i 3. prema kojima se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u slučaju kad je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja zdravlja, javne sigurnosti, održavanje javnog reda i mira, prevencije kaznenih djela i zaštita prava i sloboda drugih ljudi te ako su upotrijebljena sredstva u demokratskom društvu primjerene i nužna za postizanje željenog cilja, pod uvjetom da takvo postupanje ne dovodi do izravne ili neizravne diskriminacije, između ostalog i po osnovi vjere (članak 9. stavak 2. točka 1.) pod uvjetom da je iznimkom ostvaren njezin legitiman cilj za koji je određena, i da je primjerena nužna za ostvarenje tog cilja (članak 9. stavak 3. ZSD-a).

16. Uzimajući u obzir čimbenike koje se u predmetnom postupku odnose na dvije Ustavom i EKZLJP-a jednako zaštićene vrijednosti (sloboda vjeroispovijedi i slobodno javnog očitovanja vjere – sloboda mišljenja i izražavanja misli) i postizanje njihove pravične ravnoteže, te s tim u vezi i na iznimke od zabrane diskriminacije iz članka 9. stavka 2. točke 1. i stavka 3. ZSD-a, a vezano za što stranke iskazuju suprotna shvaćanja i u prilog istima svaka iznosi svoje viđenje predmetnog spora, ocjena je suda da je u okolnostima konkretnog slučaja, prevagnulo pravo na slobodu vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere i da nisu ispunjene pretpostavke iznimke od zabrane diskriminacije iz članka 9. stavka 2. točke 1. i stavka 3. ZSD-a.

17. Naime, vjerska sloboda, kako se to navodi i u presudi Europskog suda u predmetu Eweida i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Predstavke br. 48420/10, 59842/10, 51671/10 i 36516/10/ od 15. siječnja 2013., točke 79. – 81., 86. i 87. obrazloženja) prije svega je stvar misli i savjesti pojedinca, i obuhvaća slobodu manifestiranja uvjerenja, pojedinačno i privatno, prakticiranje u zajednici, zajedno sa drugima i javno, u obliku bogosluženja, predavanja, prakticiranja i obavljanja obreda.

18. U novinskim člancima tuženih autora (Hrvoje Marjanovića i Vojislav Mazzocco), objavljenih po trećetuženiku, nakladniku INDEX PROMOCIJA d.o.o. među ostalim se navodi, a što nije sporno među strankama: „...Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije ... u kojem je sudjelovao vrh katoličke crkve u Hrvata ... ne budite bolesni ... Čak i kad vam mačka pred vrata ponosno donese leš ptice koju je malo prije ulovila i ubila, vjerojatno ćete je potjerati metlom i prekoriti je zbog poremećenosti iako dobro znate da je riječ o životinji koja ne zna bolje ... kad vam s lešom pred vratima zaigra crkva ...kad tijelo ostavite crkvi, ono isto završava kod bolesnika ... ... Pjesma koja savršeno obuhvaća obje strane ljubavne priče ...Poziv na dodirivanje i neizdrživu želju za tijelom ... Želju toliko jaku da zbog nje stojite u redovima ...Pun trg ljudi koji pjesmom i prijenos slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca ....Da nas 100 puta podsjetite da je ovo umobolno ... Mnoštvo koje se jagmi oko otvorenog lijesa ne bi li snimili dobru fotku dobrodržećeg leša koju će objaviti na Fejsu i skupiti barem pedesetak lajkova ... ..I sve to dok zbor morbidno pjeva, a nadbiskup Bozanić odjeven u zlatno ruho lamentira o životu i smrti u najbolesnijem nastavku Vikend kod Bernija ... podsjetite ga na paradu u kojoj tisuće ljudi baulja s lešom ... mogu vas preparirati i postaviti ispred crkve opremljenog mehanizma koji vas tjera da fićukate za prolaznicima i namigujete svaki put kad aktiviraju senzor... ... katolici u 20. stoljeću nisu odustali od običaja da dobrim ljudima odrežu komad tijela ... zadovoljiti bizarnu znatiželju razgledavanja leša ... ...Učas je nestao mir koji je donio sveti Leopold pretvorivši se u sumanute krvožderne sljedbenike najvećih hitova Džihadi Johna...“.

19. Svaki od izraza „katoličke nekrofilske orgije“, „krvožderno“, „umobolno“, „sumanuti“, „morbidno“, „najbolesnije“, „Ne budite bolesni“, „katolici ni u 20. stoljeću nisu odustali od običaja da dobrim ljudima odrežu komad tijela“ za sebe i povezani u cjelini sa sadržajem predmetnih novinskih članka (dosega i cilja) pokazuje: - da se tuženici ne obraćaju, kako to oni tvrde primarno kritikom HRT kao javnoj ustanovi i Katoličkoj Crkvi kao instituciji, već osobama katoličke vjeroispovijedi vezano za njihovu manifestaciju vjerskih uvjerenja, u odnosu na koje iskazuju svoj stav o njihovom štovanju sv. Leopolda Mandića; -  da novinski članci nisu napisani kreativnim prikazivanjem humora, na zabavno satirički način, korištenjem duhovitosti ili sarkazma na razotkrivanju, odnosno „satiričnim problematiziranjem crkve i njezinih običaja“, kako to tvrde tuženici i svjedokinja Marina Leskovac (zamjenica urednika trećetuženika), -  i da je po tuženicima zloupotrijebljen otvoreni pristup medijima s ciljem vrijeđanja dostojanstva osoba katoličke vjeroispovijedi i širenja netolerancije i nepoštivanje prema njihovim „stavovima i tradiciji“, kako onih (oko desetka tisuća) koji su u Republici Hrvatskoj (Zagrebu / Dubravi) javno iskazivalištovanje sv. Leopolda Mandića i s njima povezanim osobama rodbinski ili drugim vezama, tako i onih širom Europe (cca 39% ukupnog stanovništva Europske unije) s kojom je Republika Hrvatska neupitno povijesno i prostorno povezana, a što je lako uočljivo sa aspekta značenja korištenih izraza „katoličke nekrofilske orgije“, „krvožderni sljedbenici“, „bolesnici“, kojima se štovatelje sv. Leopolda Mandića opisuje kao psihoseksulano poremećene vjernike sklone raskalašenim zabavama, u kojima manifestaciju svoje vjere doživljavaju kao spolni užitak u doticaju sa mrtvim tijelom sv. Leopolda Mandića.

20. Pored navedenog, sud se ne može složiti sa tuženicima da iz sagledavanja novinskih članaka u cjelini, neovisno o tome što je jezik grub, agresivan, neugodan i oštar i kao takav podesan za uznemiravanje, proizlazi da vjernici nisu bili „meta“, već da je to mogla biti samo crkva kao institucija, koju se ne štiti odredbama ZSD-a, kao niti druge institucije od kritike, čak i kad su one vrlo neugodne, već da se njime štite samo ranjive društvene skupine, što da u Hrvatskoj katolički vjernici nisu.

21. Osim toga, da bi kritika bila „zdrava“ i da se na temelju nje nudi raspravljanje o konkretnoj problematici (po tuženicima o stanju na HRT kao javnoj ustanovi i Katoličkoj Crkvi kao instituciji) moraju se ponuditi i rješenja, što se u konkretnom slučaju ne primjećuje.

22. U predmetnom sporu nije riječ o kritici HRT i Katoličke Crkve, kako to pokušavaju prikazati tuženici, već o sadržaju novinskih članaka, kojima se neovisno o tome, što se u neznatnom dijelu oslanjaju na konkretne činjenice, za osobe katoličke vjeroispovijedi iskazuje nepoštivanje i netolerancija, zbog po novinarima devijantnog i društveno neprihvatljivog načina iskazivanja njihove vjere štovanjem sv. Leopolda Mandića s čime se možemo, ali ne moramo složiti. 

23. Međutim, ono o čemu bi se trebali složiti jest da je u duhu zdravog razuma, na kojem se razvija svako demokratsko društvo, poštivati slobodu drugoga, neovisno o tome pripada li grupi vjernika, ateista, agnostika, skeptika ili onih koji su ravnodušni, dok god ta sloboda ne ograničava drugoga i dok nije u sukobu sa zakonom. 23.1. Tuženici ne tvrde niti dokazuju u predmetnom postupku da bi javnim manifestiranjem uvjerenja štovanja sv. Leopolda Mandića po osobama katoličke vjeroispovijedi bila ograničavana prava drugih, a niti da bi ta njihova manifestacija uvjerenja bila u sukobu sa zakonom.

24. Nadalje, ne nalaze se niti okolnosti na temelju kojih bi se mogla pokriti dobra vjera prvo do trećetuženika u bilo kojem demokratskom kontekstu.

25. Naprotiv, nazivanjem javnog svjedočenja osoba katoličke vjeroispovijedi (onoga u što i u koga vjeruje), štovanjem sv. Leopolda Mandića „nekrofilskim orgijama“, proglašavajući ih „krvoždernim“, i uspoređujući ih sa „opskurnim teroristima“, tuženici su slobodu izražavanja u biti pretvorili u grubo vrijeđanje dostojanstva, identiteta i samopouzdanja osoba katoličke vjeroispovijedi i pozivanje čitatelja na nepoštivanje i netoleranciju kad su u pitanju te osobe, kojim je dosegnut dovoljan stupanj ozbiljnosti da bi odredbe o zaštiti od diskriminacije bile primjenjive.

26. Svijest o neprihvatljivosti takvih izraza i poruka koje se šalju proizlazi i iz činjenice da je u razdoblju prije spornih novinski članaka, u rubrici

„Index Vijesti“, javnost redovito izvještavana o dolasku tijela sv. Leopolda Mandića, o održavanju ceremonije, vjerskom značaju događaja, njegovoj posjećenosti i javnim osobama koje su nazočile, odnosno kako sami tuženici navode, da je poštivana funkcija medija koji čitateljima pruža nepristranu informaciju o svim događanjima u društvu i da su za dio javnosti sporni članci mogli biti uvredljivi.

27. Stoga je po sudu minimalna društvena vrijednost mišljenja i izražavanja misli iskazana u predmetnim novinskim člancima značajno manja od suprotstavljenog privatnog interesa usmjerenog na zaštitu dostojanstva osoba katoličke vjeroispovijedi da pojedinačno ili u zajednici s drugima javno iskazuju svoju vjeroispovijed ili uvjerenja bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima, u skladu sa njihovim stavovima i tradicijom, koji interes je dosegao razinu nespornosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti, a u granicama kojeg nije na sudu otvarati polemiku oko legitimnost vjerskih uvjerenja ili načine na koji se ta uvjerenja iskazuju, niti tumačiti vjerska pitanja (točka 81. i 84. navedene presude Europskog suda).

28. Budući da opseg slobodne procjene pravičnog balansa između slobode mišljenja i izražavanja (članak 38. Ustava, članak 10. EKZLJP-a) i slobode vjeroispovijedi, slobodnim javnim očitovanjem vjere (članak 40. Ustava, članak 9. EKZLJP-a) varira ovisno o okolnostima, predmetu spora i činjeničnoj pozadini svakog konkretnog slučaja i da je za sud zadržana ta procjena, to u predmetnom slučaju iz naprijed navedenih razloga nisu primjenjiva shvaćanja iskazana u odlukama na koje se pozivaju tuženici (Giniewski protiv Francuske, zahtjev broj 64016/00, presuda, 31. travnja 2006.; Klein protiv Slovačke, zahtjev broj 72208/01 presuda, 31. siječnja 2007.; X. Ltd. i Y. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev broj: 8710/79, presudaVrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-3/2021-2 od 16. siječnja 2024.), smatrajući da podržavaju njihovo tumačenje opsega balansa između navedenih jamstava, u prilog jamstvu slobode izražavanja.

29. Za odluku nije od značaja, što je povodom predmetnih novinski članaka zaključilo Novinarsko vijeće časti, niti činjenica da je u prekršajnom postupku odbijena optužba protiv prvo do trećetuženika iz predmetne parnice da bi pisanjem i objavljivanjem istih novinski članaka počinili prekršaj protiv javnog reda i mira (presuda Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj Pp-1763/2016 od 27. lipnja 2016.), jer se ne radi o bitnim činjenicama, a niti odlukama s kojim bi sud bio vezan. Osim toga i Novinarsko vijeće časti je u svom zaključku upozorilo novinara Hrvoja Marjanovića da u svom budućem radu, pogotovo kad je riječ o temama delikatnim poput one iz predmetnih novinski članak, pažljivije i s većom etničkom odgovornošću bira riječi. -  da je postupanjem tuženika (Hrvoje Marjanović, Vojislav Mazzocco, INDEX PROMOCIJA d.o.o.) povrijeđeno pravo na jednako postupanje u odnosu na osobe katoličke vjeroispovijedi, poricanjem njihovih prava na slobodu i dostojanstvo, i pozivanjem na netoleriranje i nepoštivanje manifestacije njihovih vjerskih uvjerenja, prikazujući ju ih bez ikakvog opravdanog i razumnog razloga kao ozbiljno bolesnu društvenu devijaciju, a što je utjecalo i može dalje utjecati na ključne aspekte identiteta i dosega dostojanstva grupe kojoj pripadaju (ponižavanje i vrijeđanje zbog iskazivanja misli i manifestacije vjerskog uvjerenja prakticiranjem u zajednici sa drugima i javno u obliku bogosluženja i obavljana obreda),

-  a time ostvarene i pretpostavke za zaštitu od diskriminacije po osnovi vjere zbog uznemiravanja kao oblika izravne diskriminacije (članak 9. stavak 1. ZSD-a /članak 14. Ustava, članak 14. EKZLJP-a/ u vezi sa člankom 3. stavkom 1. i 3., člankom 8. točkom 7., člankom 1. i člankom 24. stavkom 2. ZSD-a).

30. Dakle, analizirajući informacije novinski članaka, oblik i kontekst u kojem su dane i njihov doseg, te položaj i status njihovih autora i nakladnika, u opsegu u kojem se može smatrati da su utjecale na ključne aspekte identiteta i dostojanstva osoba na koje se članci odnose (osobe katoličke vjeroispovijedi), ocjena je suda:

31. Osim prava na zaštitu povrijeđenog prava na jednako postupanje (diskriminacije) ZSD-om su predviđene i mjere za otklanjanje diskriminacije među kojima je zabrana poduzimanja radnji kojima se krši ili se može prekršiti pravo na jednako postupanje, odnosno poduzimanje radnje kojom se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine (članak 24. stavak 2. točka 2.) i objava presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika (članak 24. stavak 2. točka 3.), o kojima se odlučuje odgovarajućom primjenom pravila o posebnoj tužbi radi zaštite od diskriminacije (članak 24. stavak 4.), prema kojima će sud zahtjev za objavu presude u medijima na trošak tuženika usvojiti ako utvrdi da je do povrede prava na jednako postupanje došlo posredstvom medija (članak 17. stavak 4. točka 1.) ili da je informacija o postupanju koje krši pravo na jednako postupanje bila objavljena u medijima, a objavljivanje presude je potrebno radi potpune naknade učinjene štete ili zaštite od nejednakog postupanja u budućim slučajevima (članak 17. stavak 4. točka 2.).

32. Radi otklanjanja utvrđene diskriminacije putem medija i zaštite ubuduće, zabranjeno je trećetuženiku, INDEX PROMOCIJA d.o.o. daljnje objavljivanje tekstova na internetskom portalu Index.hr, kojima se diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi, naloženo uklanjanja svih tekstova sa internetskog portala Index.hr, kojima se diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi, naročito članak „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ od 13. travnja 2016., članak „Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca“ od 15. travnja 2016. i članak „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold“ od 15. travnja 2016. i određena objava predmetne presuda na internetskom portalu Index. hr i u dnevnim novinama Jutarnji list, na trošak tuženika (članak 17. stavak 4. i 5. ZSD-a).

33. Iz navedenih razloga su prihvaćene pravne posljedice istaknute tužbenim zahtjevima, odnosno odlučeno kao pod stavcima I. – VI. izreke presude....' - piše u sudskom dokumentu. Sutkinja Slavica Garac navela je i kako je protiv te presude dopuštena žalba, u roku od 15 dana od dana primitka koja se podnosi Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.