Krajem svibnja 2023. prvi smo objavili ČLANAK kako novosadski bend Frajle tuže Croatia Records i bivšu Severininu menadžericu. Zatim smo u ožujku 2025. prvi objavili ČLANAK kako je okončan taj spor. Također, prvi smo pisali i kako Lidija Samardžija i bivša Frajla Marija Mirković grade zajednički vilu u Istri te da su partnerice koje posluju i žive na istoj adresi u Zagrebu o čemu svjedoči ovaj ČLANAK. Sad je došao red da prvi objavimo detalje kaznenog postupka koje je protiv tri članice benda Frajle pokrenula i zasad izgubila poznata estradna menadžerica. Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu sutkinja Martina Pamić odlučivala je u kaznenom predmetu protiv I. okrivljene Nevene Buča, II. okrivljene Jelene Buča i III. okrivljene Nataše Mihajlović, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona.
Privatnu tužbu podnijeli su Samardžijina Cepelin media d.o.o. kao prvotuženik i Lidija Samardžija kao drugotuženica i to 11. listopada 2021. g. Zastupao ih je zagrebački odvjetnik Vedran Vusić. Nakon održanih javnih rasprava 26. svibnja 2026. i 17. srpnja 2026., u prisutnosti II. privatne tužiteljice Lidije Samardžije osobno uz opunomoćenika Vedrana Vusića, odvjetnika u Zagrebu te branitelja I. okrivljene Nevene Buče, Gordana Pregleja, odvjetnika u Zagrebu, branitelja II. okrivljene Jelene Buče, Jure Šakića, odvjetnika u Zagrebu te braniteljice III. okrivljene Nataše Mihajlović, Saše Brođanac, odvjetnice u Zagrebu te u odsutnosti I. okrivljene Nevene Buča, II. okrivljene Jelene Buča i III. okrivljene Nataše Mihajlović, 20. srpnja 2026. presuđeno je 17. srpnja 2026. g.
Pesuda koju donosimo netom je postala javno dostupna. U njoj se prvo navode podaci o okrivljenicama. Tako uz me prvookrivljene Nevene Buče piše i 'zvana "Nensi","Crvena" itd, datum rođenja (16. studenog 1978. u Somboru), 's prebivalištem u Novom Sadu, Jaše Ignjatovića 6, Republika Srbija, državljanka RS, po zanimanju umjetnica - muzičarka i poduzetnica, zaposlena, sa VSS, s mjesečnim primanjima od oko 500,00 eura, neudana, bez djece, vlasnica stana na adresi prebivališta, živi sama, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv nje'.
Uz ime drugookrivljene, njene sestre Jelene Buče pišu i nadimci "Jeca" i "Frajla Jela", zatim datum rođenja (9. rujna 1981. u Somboru, RS), prebivalište u Novom Sadu, te sljedeće: 'državljanka RS, po zanimanju umjetnica, zaposlena u TD Drvo sound d.o.o., sa mjesečnim primanjima od oko 500,00, neudana, bez djece, vlasnica stana na adresi prebivališta, živi sama, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv nje'.
Uz ime III okrivljene Nataše Mihajlović pišu nadimci "Nata" i "Frajla Nata", da je rođena 3. veljače 1979. u Novom Sadu, s prebivalištem u Sremskoj Kamenici, RS, te da je 'po zanimanju umjetnica - glazbenica, zaposlena u Drvo Sound d.o.o., s mjesečnim primanjima od oko 500,00 eura, neudana, bez djece, vlasnica osobnog vozila marke Citroen, godinap roizvodnje 2016., živi u zajedničkom kućanstvu sa roditeljima, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv nje.'. Sve tri su oslobođenje optužbe da su počinile klevetu, odnosno što su (citiramo):
- dana 08.07.2021. u privitku e-maila poslanog na e-mail adrese Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonografskih prava (dalje u tekstu: ZAPRAF), HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA (dalje u tekstu: HDS), Hrvatske glazbene unije (dalje u tekstu: HGU), Stručne Službe zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja (dalje u tekstu: ZAMP), Zajednice industrije događanja HGK, Udruge Promo, Udruge glazbenih managera i organizatora te na neutvrđeni broj e-mail adresa glazbenika i autora iznijele neistinite činjenične tvrdnje:
- „...Budući da Cepelin Media d.o.o. i gđa. Lidija Samardžija neprestano šire dezinformacije i neistine...“
- „...već je u startu potpuno jasno da navedeno trgovačko društvo i gđa. Samardžija nikako nije mogla niti smela kompletan naš rad, i pre i nakon saradnje, bez našeg znanje i jasne pisane privole, registrovati kao svoje vlasništvo pri ZAPRAF-u.“
- „gđa. Samardžija je obmanula nekoliko autora s kojima smo sarađivale da joj izdaju pisanu potvrdu da je ona lično naručila i platila dela koja su od tih istih autora kupljena. Naručivanje i naravno rad na svim pesmama, uključujući koautorstvo na većini njih, radele smo isključivo mi, a uplate su za neke pesme išle preko trgovačkog društva gđe. Samardžije, ali od NAŠEG novca jer je kompletan prihod od svih delatnosti našeg sastava dolazio na žiro račun spomenutog trgovačkog društva.“
- „...od strane Cepelin Media d.o.o. i gđe Lidije Samardžije, kontaktirani su brojni autori, muzičari, diskografi, organizatori koncerata kojima se potpuno neutemeljene i bez ikakvog pravnog osnova, pretnjama i obamanama pokušava oskrnaviti i ukaljati naš ugled i reputacija, te onemogućiti bilo kakav rad (priprema radi, danas imamo kompletno novu postavku instrumentalista, pošto je gđa. Lidija Samardžija ponaosob nazvala sve naše sada već bivše članove, i zapretila im da ako budu svirali sa nama nikad više neće u Hrvatskoj niti kunu zaraditi od muzike, organizatorima koncerata šalje preteće mailove i SMS poruke postavljajući se pritom kao nekakav autoritet, preteći inspekcijama i sl).“
- „Takođe, službeni i overeni dopis ZAPRAF-a u kojem se ZAPRAF očituje da je (kako je objašnjeno ranije) trgovačko društvo Cepelin media d.o.o. u ZAPRAF-u upisano kao vlasnik prava, isti koriste u svrhu interpretacije da je ZAPRAF izdao zabranu izvođenja navedenih dela.“
- „U više navrata pretila je organizatorima koncerata neverovatnom laži da ne smemo izvoditi gotovo niti jednu našu pesmu, jer je ona vlasnica istih. No, međutim, kada bi organizator shvatio da navedeno nema veze niti sa zakonom, niti sa istinom i hteo nastaviti sa radom, ona tada nastavlja sa pretnjom da ko god sarađuje sa Frajlama nikada više neće surađivati i raditi koncerte sa Gibonnijem, Urbanom i ostalim njenim izvođačima...“
dakle pred drugim za nekoga iznijele neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, a djelo su počinile putem računalnog sustava ili mreže zbog čega je ono postalo dostupno većem broju osoba, čime su počinile kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevetu, opisanu u čl. 149. st. 1. i st. 2. u vezi sa čl. 149. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11. II/ Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP-a, I. privatni tužitelj Cepelin Media i II. privatna tužiteljica Lidija Samardžija dužni su na ime troškova kaznenog postupka naknaditi paušalnu svotu sudu u iznosu po 1.000,00 eura svaki te naknaditi nužne izdatke okrivljenica i nužne izdatke i nagradu branitelja, o čemu će se donijeti posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Privatni tužitelji trgovačko društvo Cepelin media d.o.o. i Lidija Samardžija, oboje zastupani po opunomoćeniku, odvjetniku Vedranu Vusiću podigli su 11. listopada 2021. uvodno citiranu privatnu tužbu protiv I. okrivljene Nevene Buča, II. okrivljene Jelene Buča i III. okrivljene Nataše Mihajlović, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11. 2. Pozvane na raspravi 26. svibnja 2026. da se očituju o optužbi I. okrivljena Nevena Buča, II. okrivljena Jelena Buča i III. okrivljena Nataša Mihajlović očitovale su se da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se privatnom tužbom stavlja na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je e-mail dostavljen uz privatnu tužbu na listovima 12 do 25 spisa, materijalna dokumentacija dostavljena uz dopis 7. veljače 2023. na listovima 43 do 210 spisa. Pročitani su i iskazi ispitanih svjedokinja i to svjedokinje Lidije Samardžija od 3. travnja sa lista 77-79 spisa 2025. i Marije Mirković od 6. lipnja 2025. i 15. listopada 2025. sa lista 81-83 spisa i sa lista 85-86 spisa. Na raspravi održanoj 17. srpnja 2026. ispitana je u svojstvu svjedoka Jovanka Millivojević.
Na kraju dokaznog postupka ispitane su I. okrivljena Nevena Buča, II. okrivljena Jelena Buča i III. okrivljena Nataša Mihajlović te su pročitani izvatci iz kaznene evidencije za okrivljene. 3.1. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP-a odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka Boris Horvat, Frane Tomašić, Nikša Bratoš, Nina Krznar, Bruna Matić, Filip Gjud, Tomislav Presečki, Marčela Zamki, Filip Filković, Ante Pecotić, Ante Gelo, Branimir Mihaljević, Dragan Brnas, Fedor Bojić, Janja Grčević, Maria Milin, Sandra Mihaljević, Bojan Shallamon "Shalla", Ivana Vrdoljak Vanna, Nina Badrić, Boris Novković, Alka Vuica, Želimir Babogredac, Maja Vidmar Klarić, kao i da se dopunski ispitaju Marija Mirković i II. privatna tužiteljica Lidija Samardžija te Petra Radin i Amira Medunjanin iz razloga jer iz podnesene privatne tužbe navedeni, predloženi svjedoci nisu poimence navedeni niti iz bilo koje druge osnove proizlazi da bi se poslani e-mail odnosio na njih, a posebice što je iste sud ocijenio nevažnim obzirom na to da opisano ponašanje koje se privatnom tužbom stavlja na teret okrivljenima nije kazneno djelo.
5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, I. okrivljena Nevena Buča navela je kako sporni mail nije poslala ona, već njihova tadašnja, a i sadašnja menadžerica Jovanka Milivojević. Navodi kako se slaže sa sadržajem dopisa, za kojeg smatra da je istinit. Ističe kako su surađivale sa privatnom tužiteljicom i čim je ta suradnja prestala u rujnu 2021., ona saznaje da je privatna tužiteljica sve albume prepisala na sebe i tu nastaje kaos. Saznala je i još neke druge stvari, a u trenutku raskida suradnje dolazi i do prijetnji njihovim muzičarima, za koje smatra da ih je privatna tužiteljica protekom vremena od 2021. do današnjeg dana na neki način "odobrovoljila". Istaknula je kako su sve svoje albume platile one same, a za vrijeme suradnje sa privatnom tužiteljicom istina je da je ona platila producente, to prvenstveno jer je ona u tom trenutku bila njihova menadžerica i ona im je rekla da je bolje da novci od sponzora sjedaju na njezin račun obzirom da je njezina firma imala sjedište u Hrvatskoj, a one su iz Srbije.
Kako su u to vrijeme imale 200 % povjerenja u nju, pristale su na to. Poznato joj je i da je privatna tužiteljica došla u kontakt sa nekim autorima njihovih pjesama i istima dala papire da ih potpišu, a koji nisu znali da se odriču autorstva i oni su u stvari potpisali papir u kojem su njoj dozvolili da ona bude zastupnik za autorstvo. Nakon toga, mnogi koji su ih angažirali dobivaju mail od privatne tužiteljice da ne angažiraju Frajle, a napomenula je kako je karijera Frajli započela 2009. i nikada nisu bile javno negativno okarakterizirane i ništa se javno nije loše pisalo o njima, sve do prekida suradnje sa privatnom tužiteljicom.
Navela je i kako saznala da je inkriminirani mail poslan kada je zaprimila privatnu tužbu, s time da se radi o poslovnom mailu sa kojeg uglavnom odgovara Jovanka jer one imaju privatne mailove. Vezano uz autorska prava snimaka vođeni su postupci i do ožujka ove godine bila je na snazi privremena mjera kojom se privatnoj tužiteljici zabranjuje slanje mailova osobama koje su ih angažirale. U ožujku su postupci riješeni na način da je postignuta sudska nagodba, rekla bi na obostrano zadovoljstvo. 5.1. U svojoj obrani II. okrivljena Jelena Buča navela je kako se u cijelosti slaže sa obranom I. okrivljene obzirom na to da se radi o istoj stvari.
Navela je i kako je email poslala Jovanka Milivojević i slaže se sa sadržajem istog smatrajući ga istinitim, a za mail je saznala da je poslan kada je saznala i za tužbu. 5.2. U svojoj obrani III. okrivljena Nataša Mihajlović navela je kako je sadržaj poslanoga mail u potpunosti istinit prema njenom mišljenju, da je za taj mail saznala kada je saznala za podnijetu tužbu te da isti ona nije pisala, već Jovanka Milivojević.
6. Na temelju provedenog postupka, sud je razmatrajući činjenični opis kaznenog djela kako je ono stavljeno na teret I. okrivljenoj Neveni Buča, II. okrivljenoj Jeleni Buča i III. okrivljenoj Nataši Mihajlović privatnom tužbom ocijenio da djelo koje im se stavlja na teret privatnom tužbom nije kazneno djelo, slijedom čega je na temelju zakonske odredbe članka 453. točke 1. ZKP-a I. okrivljenu Nevenu Buča, II. okrivljenu Jeleni Buča i III. okrivljenu Natašu Mihajlović oslobodio od optužbe. 7.
Naime, kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, koje se okrivljenima stavlja na teret privatnom tužbom, ima tri ključna elementa koja određuju biće kaznenog djela kleveta, a to je navod da se radi o neistinitim činjenični tvrdnjama, da takve činjenice mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja te da su okrivljene znale da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji. Sukladno članku 524. stavku 2. ZKP-a privatna tužba mora imati sadržaj iz članka 342. stavka 1. točke 1. do 4. ZKP-a, a člankom 342. stavka 1. točke 2. ZKP-a propisano je da optužnica sadrži opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojemu je i sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi.
U konkretnom slučaju, budući da činjenični opis navedenog kaznenog djela sadrži samo vrijeme (čak niti mjesto) počinjenja kaznenog djela te izdvojene segmente poslanog e-maila, nije sadržan potpuni opis kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 u pogledu naprijed navedenih bitnih obilježja ovog kaznenog djela, to je sud utvrdio da ponašanje koje je navedeno bez tih elemenata u činjeničnom opisu privatne tužbe ne predstavlja kazneno djelo zbog čega je na temelju članka 453. točka 1. ZKP-a okrivljene oslobodio optužbe.
8. Naglašava se kako kazneno djelo klevete čini onaj tko pred drugim za nekog iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju za koju zna da je neistinita i koji pri tome postupa sa izravnom namjerom, svjestan je neistinitosti činjenične tvrdnje koju iznosi (ili pronosi) i isto čini kako bi na taj način naštetio časti i ugledu onog za koga takve neistinite činjenične tvrdnje iznosi ili (pronosi), dok kvalificirani oblik kaznenog djela klevete predstavlja, među ostalim, učin kaznenog djela na način da je ono postalo pristupačno većem broju osoba.
Predmet klevete je neistinita činjenična tvrdnja, a djelo se može počiniti samo sa izravnom namjerom, dakle, počinitelj mora biti svjestan svojeg djela, svjestan da o nekome iznosi neistinite činjenice i to želi učiniti, sve kako bi time naškodio časti i ugledu onog za koga takve činjenične tvrdnje iznosi. Dakle, za opis kaznenog djela klevete potrebno je opisati koje su izjave konkretno iznesene po okrivljenima predstavljale neistinitu činjeničnu tvrdnju koja je pred drugima iznesena za privatne tužitelje i time mogle naškoditi njihovoj časti i ugledu, kao što je potrebno opisati da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama.
Osim toga, za postojanje kaznenog djela klevete, kao što je naprijed opisano, potrebno je opisati ne samo radnju počinitelja u vidu iznošenja (ili pronošenja) neistinitih činjenica o nekome, već i svijest odnosno znanje počinitelja u trenutku iznošenja (ili pronošenja) da su te činjenice koje o drugome iznosi (ili pronosi) neistinite, kao i subjektivan stav počinitelja prema istome odnosno njegovu namjeru da takvim iznošenjem (ili pronošenjem) neistinitih činjenica o nekome za koje zna da su neistinite postupa u cilju da time naškodi časti i ugledu onoga o kome iznosi takve činjenične tvrdnje, a što u konkretnom slučaju činjeničnim opisom privatne tužbe nije opisano niti je ista tijekoom dokaznog postupka izmijenjena od strane privatnih tužitelja.
O navedenom je sudska praksa zauzela identičan stav u odlukama Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Kž-102/2023, Županijski sud u Puli-Pola, poslovni broja Kž-160/2023 i Županijski sud u Zagrebu, poslovni broj KŽ- 282/2025. 9. Činjenični opis privatne tužbe privatnih tužitelja sadrži samo vrijeme počinjenja djela i sadržaj onoga što je navedeno u e-mailu poslanog sa e-mail adrese frajlfrajle@gmail.com, međutim u činjeničnom opisu su izostali ključni elementi koji određuju biće kaznenog djela, a to je navod da takve činjenice mogu škoditi časti i ugledu privatnih tužitelja te da su okrivljene znale da se radi o neistinitoj tvrdnji.
Dakle, pri opisu kaznenog djela klevete nisu opisana bitna obilježja kaznenog djela klevete i to svijest i znanje okrivljenih u trenutku iznošenja spornih tvrdnji da su činjenice koje su iznosene bile neistinite i da je namjera okrivljenih da iznošenjem takvih činjeničnih tvrdnji naškode časti i ugledu privatnih tužitelja. 10. Sud je nadalje, obzirom da prema odredbi članka 449. stavka 2. ZKP-a nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj oznaci djela, ali okrivljenika ne smije proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je stavljeno na teret, kao i s obzirom na obvezu svestranog raspravljanja o predmetu iz članka 393. stavka 2. ZKP-a u konkretnom slučaju ispitao nisu li u opisanom ponašanju okrivljenih ostvarena obilježja lakšeg kaznenog djela iz iste glave KZ/11.
Obzirom da kazneno djelo uvrede prema zakonom propisanoj kazni nije teže od kaznenog djela klevete, sud je po službenoj dužnosti ovlašten procjenjivati da li činjenični opis privatne tužbe predstavlja obilježja kaznenog djela uvrede bez obzira na pravnu kvalifikaciju privatnog tužitelja za koju nije vezan ukoliko se radi o lakšem kaznenom djelu od onog koje je kvalificirano. Međutim, analizirajući činjenični supstrat privatne tužbe sud je utvrdio da isti ne predstavlja negativni vrijednosni sud koji sankcionira kazneno djelo uvrede. 11. Obzirom da je privatni tužitelj ustrajao u činjeničnom opisu privatne tužbe, a kojim, kao što je naprijed obrazloženo, nije opisano ponašanje okrivljenih kojim bi se ostvarivala obilježja kaznenog djela klevete ili bilo kojeg drugog kaznenog djela sud je I. okrivljenu Nevenu Buča, II. okrivljenu Jelenu Buča i III. okrivljenu Natašu Mihajlović oslobodio od optužbe na temelju članka 453. točke 1. ZKP-a jer opisano ponašanje koje se istima stavlja na teret ne predstavlja kazneno djelo.
11.1. Obzirom na navedeno, sud nije analizirao niti ocjenjivao vjerodostojnost obrane okrivljenih, kao ni izvedenih dokaza u postupku. 12. S obzirom da su okrivljene oslobođene optužbi sud je na temelju članka 149. stavka 3. ZKP-a naložio I. privatnom tužitelju Cepelin Media i II. privatnoj tužiteljici Lidiji Samardžija naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP-a i to u paušalnom iznosu po 1.000,00 eura svaki, razmjerno složenosti i trajanju postupka te izvedenim dokazima, a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke okrivljenih te nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenih, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem po pravomoćnosti ove presude.' - piše u presudi od 17. srpnja 2026. sutkinje Martine Pamić.
Protiv te presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest)dana od dana primitka presude, a o istoj odlučuje Županijski sud. Presuda je tek sada oglašena Samardžiji i njenoj agenciji te jednoj tuženici pa nam preostaje vidjeti hoće li se poznata menadžerica i njena Cepelin Media žaliti na ovu presudu.