Na Općinskom kaznenom sud u Zagrebu sutkinja Ana Kovačević donijela je presudu u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Dragana Lešića zbog kaznenog djela iz čl. 149 st.2 Kaznenog zakona. Presudila je povodom privatne tužbe tužiteljice Tanje Kovačević podignute 16. ožujka 2020. godine. Nakon održane javne rasprave u prisutnosti odvjetnika tužoteljice Ivana Zubića te okrivljenog osobno uz njegovog odvjetnika Vladu Rebića odvjetnika iz Zagreba sutkinja je 24. ožujka 2023. presudila kako je okrivljeni Dragan Lešić kriv što je 'dana 13. prosinca 2019. oko 13,00 sati u Zagrebu, u prostorijama ugostiteljskog objekta Šuman na adresi Kozinčev put 2 , Vrapče, došao do stola za kojim je sjedila priv. tužiteljica zajedno sa svojim kolegom Lukom Mavračićem i klijentom Davorom Pavunom te se potom obratio Davoru Pavuni riječima "znate li vi s kim vi sjedite? Ona je obična prevarantica! Ukrala mi je 30.000,00 kuna", a kada se prof. Pavuna digao sa stolca u cilju da smiri okrivljenika, nastavio vikati da je privatna tužiteljica prevarantica, nakon čega je, vidjevši da je privatna tužiteljica počela plakati, prestao sa daljnjim verbalnim napadima'.

Sutkinja je tako presudila da je Lešić 'znajući da je neistinita, pred drugima za nekoga iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, a na način da je ista postala pristupačna većem broju osoba pa je time, počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetom - opisano i kažnjivo po čl.149 st.2 KZ/11'. Presuda je sada postala javno dostupna objavom na sudskoj ploči. Uz ime osuđenog Lešića piše, među ostalim kako je rođen 1975. u BiH, da je trgovac zaposlen u vlastitoj firmi Carefree, 'oženjen,otac troje djece, 2 malodobno, vlasnik 2 stana po 100 m2 na Perjavici, kuće od 160 m2 u Paljuvu, Zadar, i 2 građevinska zemljišta u Zagrebu od po 1000 m2'. Izrečena mu je novčana kazna u iznosu 60 dnevnih iznosa, odnosno 1.059,60 eura / 7.983,55 kn, odnosno uvjetna osuda. Naime, 'naplata novčane kazne neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo'. Dužan je snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200 eura/1.506,90 kuna.

Iz obrazloženja je vidljivo kako je okrivljeni u obranu navodio 'da se ne smatra krivim, obratio se firmi privatne tužiteljice Kota Consalting jer se ista bavila prijavama za europske fondove i to za bespovratna i povratna sredstva. Zanimao ga je posao u turizmu te mu je privatna tužiteljica sugerirala par fondova kojima bi se mogao obratiti, između ostalog sugerirala mu je i HAMAG-BIKRO koji daje zajam sa malom kamatom. Njegova firma je u to vrijeme bila u blokadi, bio je nesolventan, pa mu je priv. tužiteljica postavila upit da li ima u obitelji odraslu osobu preko koje bi mogao ostvariti ove zajmove i spomenuo je kćer na što je priv. tužiteljica sugerirala da bi kćer mogla otvoriti firmu i sa svojom firmu aplicirati za zahtjev. 2018. g. je uplatio 17.000,00 kuna za apliciranje za BICRO mali zajam time da to nije išlo niti na jednu firmu već je zahtjev glasio na kćer, a privatna tužiteljica je rekla da se firma može i naknadno otvoriti. Djelovala je uvjerljivo i iz povjerenja je uplatio ovaj iznos od 17.000,00 kuna, iako je bio svjestan da nije solventan te da niti u jednoj hrvatskoj financijskoj ustanovi ne bi moga dobiti zajam. Upitan zašto je dao daljnjih 17.000,00 kuna naveo je da ne zna to reći, možda za neka bespovratna sredstva, a isti je novac dao u roku od mjesec dana po prvoj uplati.

Odbijenicu Hamag-Bicra je njegova kćer dobila nakon godinu dana od predaje zahtjeva, što je bilo prije nego se obratio privatnoj tužiteljici u restauraciji Šuman. Neka dva mjeseca po uplati drugih 17.000,00 kuna shvatio je da nije zainteresiran, i tražio je priv. tužiteljicu povrat ovog novca, no mjesecima ju nije mogao dobiti, tražio ju je putem telefona, wappa, slao joj dopise. Ovih 17.000,00 kuna mu je ista vratila prije događaja u Šumanu, navodi da se osjeća prevarenim zato što je dobio odbijenicu Hamag-Bicro, pa smatra da mu i taj novac treba biti vraćen. Odbijenica je stigla neka 2 mjeseca prije događaja u Šumanu i u tom periodu je tražio da se nađu, međutim, ista je odbijala. On je podnio i kaznenu prijavu protiv privatne tužiteljice radi prevare, poznato mu je da je ista odbačena, no on je kao oštećenik nastavio postupak. Inkriminiranog dana je došao u Šuman gdje ide često i kad je vidio privatnu tužiteljicu jako se naljutio jer ju nije mogao dobiti, a vidio ju je u restoranu. Rekao je da je lijepo ju vidjeti, i da je prevarantica i pitao ju kada će mu vratiti njegov novac.

Jedan od muškaraca s kojim je bila u društvu mu se obratio i pitao ga da li zna s kim ima posla, na što mu je odgovorio da njega ne poznaje, a da mu je gospođa dužna vratiti novac. Njegov glas možda je malo jači no ne smatra da se derao ili vikao. Naveo je da je on shvatio privatnu tužiteljicu da će dobiti povrat novca ukoliko njegov zahtjev ne bude usvojen'. Tijekom dokaznog postupka saslušani su privatna tužiteljica, te više svjedoka. 'U svojem iskazu privatna tužiteljica detaljno opisuje poslovnu suradnju sa okrivljenikom, navodi da je bila vlasnica tvrtke koja se bavila savjetovanjima vezano uz financiranje trgovačkih društava putem EU FONDOVA i to bespovratnim sredstvima EU Fondova ili zajmova kao što je Hamag. Prije toga je 12. g. radila u banci, a sačinila je i softwar koji poduzetnici mogu koristiti u kojem je popis svih natječaja koji su u toku ili su predstojeći natječaji EU za dodjelu bespovratnih sredstava. Obratio joj se okrivljeni, dala mu je informacije što bi bilo potrebno za prijavu na natječaj, a od njega je tražila informacije potrebne za izradu plana poslovanja radi prijave na natječaj.

U razgovoru s njim je utvrdila da je isti bio vlasnik više firmi od kojih su neke brisane, neke u stečaju neke pod blokadom, pa ga je upozorila da s takvim stanjem teško može dobiti odobrenje za bespovratna sredstva ili zajam i fondovi nisu skloni ulagati u firme čiji su vlasnici neurednog poslovanja. Okrivljeni je rekao da ima kćer i da bi kćer mogla osnovati firmu, a ona prethodno nije imala nikakvu drugu firmu pa mu je rekla da bi to moglo proći jer HAMAG daje sredstva za mlade poduzetnike u vidu zajma od oko 50.000,00 eura, time da se kamatne stope sufinanciraju od EU, a odgoda početka otplate je oko godinu dana. Sačinjen je plan jer je okrivljeni na ovo pristao i predan je zahtjev HAMAG-u, time da je okrivljeniku predan upitnik, koji je trebao popuniti radi izrade poslovnog plana. Ispunio je samo prvu stranicu i imali su više sastanaka kako bi se ovaj plan mogao izraditi. Njezina firma je sačinila plan i poslovni program prema uputi okrivljenika i podacima koji su dobili i za ovaj posao je firma naplatila svoj rad.

Napomenula je da niti jedno klijentu ne može garantirati da će sredstva biti odobrena, kao što se niti u banci ne garantira sto postotno odobrenje traženog kredita, obzirom da i fondovi kao i banke provjeravaju zadobivenu dokumentaciju i podatke uz zahtjev te odlučuju o odobrenju. Nakon što je ovaj zahtjev predan okrivljeni joj se još jednom obratio za još kakve mogućnosti financiranja, a kako je tada izašao program za financiranje inovacija novoosnovanim poduzećima ovo mu je spomenula, i rekla da ako ima kakvu ideju da bi mogli pristupiti izradi plana i predati zahtjev i za ovaj program. Poslala mu je ponudu na 17.000,00 kuna, što je uplatio, no idući dan je zvao i rekao da nije zainteresiran, pa kako nisu niti počeli raditi rekla mu je da će mu vratiti sredstva. Drugi dan ga je tražila da da račun na koji bi uplatila sredstva, no on je došao u ured tražeći ovaj novac, a kad mu je rekla da taj novac nije niti taknut i da nije dobila račun na koji će vratiti novac, dao je račun i sredstva su mu bila uplaćena na isti, a dobila je i mail kojim se zahvaljuje na povratu tih sredstva.

Nakon ovoga je došao odgovor HAMAGA o odbijanju prvog zahtjeva, po čemu ju je okr. nazvao u ured, bio je bezobrazan, napada ih je da nisu obavili posao, nakon čega je došlo do događaja u Šumanu gdje je bila sa prof. Pavunom i Lukom Mavračićem , nije primijetila dolazak okr. koji je došao do njihovog stola , naslonio se na isti , počeo vikati na nju, govorio je "znate li vi s kim sjedite, ona je prevarantica, ukrala mi je novac" bila je u potpunom šoku, a prof. Pavuna je pokušao smiriti okrivljenika, međutim isti je nastavio govoriti da mu je ukrala 30.000,00 kuna, od stanja šoka i ovog napada je počela plakati, on nije prestajao sa vikom u prostoru koji je bio pun gostiju jer je bilo vrijeme Božića. Ovo je bilo traumatično iskustvo, tim više što cijeli svoj radni vijek radi upravo na pomaganju hrvatskim poduzetnicima, cijeli posao vezano uz zahtjev HAMAGU je obavila uredno, iako kćerku okrivljenika na čije je ime bio zahtjev nikad nije niti vidjela, ovim događajem se osjećala povrijeđenom, osramoćenom.

Na pitanje branitelja je navela da kćerka okrivljenika u vrijeme postavljanja zahtjeva nije imala osnovano trgovačko društvo, a upravo je okrivljeni spomenuo svoju kćer i pitao za mogućnost odobravanja sredstava preko firme koju bi osnovala njegova kćer, ona osobno nije otvarala firmu za kćer. Okrivljeni je rekao da bi osnovao firmu koja bi se bavila iznajmljivanjem prostora za turiste i od HAMAGA bi tražio novac za kupovinu kućice koja bi se iznajmljivala turistima, a koja bi bila montirana na zemljištU koje je imao. Poslovni plan je izrađivala firma priv. tužiteljice. Klijentima se daje popis dokumentacije koju moraju dostaviti, pogotovo za HAMAG jer se zahtjevi koji su dostavljeni bez potpune dokumentacije odbacuju. Na pitanje okr. da li je sigurna da je upravo okr. predložio da firmu otvori na kćerku ili ga je ona tako savjetovala, navela je da uopće ne zna od kud bi mogla i znati da okr. ima kćer ukoliko joj isti nije dao tu informaciju' - govorila je na sudu Tanja Kovačević.

Nadalje u sudskom dokumentu navode se iskazi svjedoka koji su sutkinju naveli na zaključak kako je 'sud našao nesporno utvrđenim da je okr. svjesno i s namjerom da povrijedi čast i ugled priv. tužiteljice iznio neistinite činjenične tvrdnje na način kako ga tereti opt. akt privatne tužiteljice, a isto je učinio isključivo iz osobnog nezadovoljstva činjenicom da mu nije odobren njegov zahtjev za zajam poduzetnicima a za što, kako proizlazi iz njegove obrane, krivi isključivo privatnu tužiteljicu. Obrazloženje okrivljenika da mu je trebao biti vraćen novac koji je uložio u ovaj zahtjev, pa se radi toga osjeća prevarenim, a radilo se o 17.000,00 kuna, je potpuno neživotan i nerealan, jer upravo iz obrane okrivljenog, kao i iskaza priv. tužiteljice i svjedoka M. proizlazi, da je firma priv. tužiteljice obavila kompletan posao vezan uz podnošenje zahtjeva HAMAGU za odobravanje ovih sredstava, pa sukladno tome je i logično, bez obzira na ishod podnesenog zahtjeva, da firma priv. tužiteljice i naplati obavljeni posao.

Okrivljeni kao odrasla osoba, poslovni čovjek, koji je, što proizlazi iz iskaza priv. tužiteljice, a i obrane samog okr. bio vlasnik i direktor više firmi, bi svakako trebao biti svjestan, a po mišljenju suda i jest svjestan, da se svaka poslovna usluga, pa i ona intelektualna u poslovnom svijetu i naplaćuje, te da svaki posao ne mora nužno završiti sa pozitivnim ishodom, posebice kada su u pitanju zahtjevi i usluge vezano uz odobravanje, financiranja kakvih poslovnih projekata, gdje ova odobrenja ovise o brojnim okolnostima. Da je ovoga okrivljeni morao biti svjestan proizlazi iz činjenice da se svjestan okolnosti, obzirom na poslovanje njegovih tvrtki do tada, niti u jednoj financijskoj ustanovi, odnosno banci u RH, ne bi mogao dobiti odobrenje kakvog zajma, radi čega se u konačnom obratio firmi priv. tužiteljice i tražio način ishodovati kakva sredstva putem EU fondova ili zajmova za poduzetnike. Ovo čak ne na svoje ime, već na ime kćeri, iz čega proizlazi i svijest o ne mogućnosti da sam ostvari financijsku potporu.

Da se radilo isključivo o njegovoj ideji da zahtjev bude na ime kćeri, ne proizlazi samo iz iskaza priv. tuž. već i iz svjedočkog iskaza kćeri okr. iz kojeg je jasno da ista nije imala apsolutno nikakvih saznanja o konkretnome, već o svemu svjedoči o onome što joj je rekao otac, i na način kako bi ga ekskulpirala. Osim toga, potpuno je neživotno da na ideju o traženju sredstava na ime kćeri okrivljenika dođe priv. tužiteljica sama od sebe, ako se ima u vidu da okrivljenog osobno ne poznaje, već isključivo samo kao klijenta koji je došao u njezinu tvrtku po intelektualnu uslugu. Da je okrivljeni na vrlo neugodan način vičući privatnu tužiteljicu napao u javnom prostoru, restoranu punom gostiju, obzirom da je bilo vrijeme Božića, prozivajući ju prevaranticom koja ga je oštetila za 30.000,00 kuna, a iako obranom ne osporava da mu je privatna tužiteljica 17.000,00 kuna vratila prije događaja u restoranu Šuman, potvrđuju i saslušani svjedoci P. i M..

Upravo iz ovoga napada za iznos od 30.000,00 kuna, je i vidljiva namjera okrivljenika naškoditi časti i ugledu privatne tužiteljice i to iznošenjem lažnih činjenica, jer ako se i osjetio oštećenim,jer mu zajam nije bio odobren, svakako isto nije moglo biti za iznos od 30.000,00 kuna, već eventualno 17.000,00 kuna, koliko je naplaćena usluga podnošenja zahtjeva HAMAGU. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene da ju je okrivljeni osim što ju je prozvao prevaranticom optužio da mu je ukrala 30.000,00 kuna jer ista nije imala nikakvog razloga lažno svjedočiti o konkretnome, a da je bila izuzetno uznemirena nastupom okrivljenika potvrđuju saslušani svjedoci P. i M. koji opisuju kako je okrivljeni svojim postupkom priv. tuž. rasplakao, a o njezinoj uznemirenosti ne konkretizirajući isto svjedoči vlasnica restorana Šuman. Iz svega navedenog i razmatrajući svaki dokaz zasebno i sve zajedno u njihovoj ukupnosti sud je našao utvrđenim da je okrivljeni u ubrojivom stanju, što nije dovedeno niti u jednom trenutku u pitanje, svjesno i sa namjerom iznosio lažne činjenične tvrdnje za privatnu tužiteljicu, i to pred većim brojem osoba u cilju da naškodi njezinoj časti i ugledu što je posebno vidljivo i iz okolnosti da se obraća ne samo njoj osobno već prisutnima za njezinim stolom govoreći joj "znate li vi s kim sjedite..."

Da su njegove činjenične tvrdnje neistinite sud je obrazložio već i prethodno, kao što je i obrazložio svijest okrivljenika o neistinitosti navoda, i to ne samo u iznosu koji spominje kao iznos za koji je prevaren, već i o samoj činjenici da bi mu privatna tužiteljica ukrala ovaj iznos, jer mu je, što je rečeno, 17.000,00 kuna vraćeno, a istovremeno je okrivljeni bio svjestan da je usluga po koju je došao u tvrtku privatne tužiteljice obavljena, obzirom da je zahtjev bio poslan HAMAG-u, što je potvrđeno i iskazom okrivljenika da je osobno na njegovu adresu stigla i odbijenica navedenog zahtjeva. Okolnost osobnog osjećaja okrivljenika zbog neuspjeha postavljenog zahtjeva o pokradenosti od strane privatne tužiteljice nije takva da bi ga eskulpirala od kaznene odgovornosti, tim više što se u civiliziranom poslovnom svijetu i odnosima se čak i u slučaju sumnje na prevaru, što okrivljeni obranom kontinuirano implicira problemi nastali u poslovanju ne rješavaju na vulgaran i prostački način, jer za isto postoje i drugi zakonom propisani mehanizmi, pa vika i deranje na priv. tužiteljicu na način kako je postupio okrivljeni upućuje samo na jedini zaključak, a to je želja i namjera okrivljenika obezvrijediti osobu privatne tužiteljice i to u javnosti.

Dakle, ovakvim postupanjem j je okrivljeni ostvario i subjektivna i objektivna obilježja djela za koja ga se tereti radi čega je oglašen krivim i kažnjen po zakonu. Odlučujući o vrsti i visini kazneno pravne sankcije, sud je olakotnim cijenio činjenicu da okrivljeni do sada nije osuđivana osoba, da je uredno sudjelovao u tijeku postupka i na taj način omogućio da postupak bude što prije dovršen, uzeo je u obzir i njegovu životnu dob, pa ranija neosuđivanost upućuje na zaključak da se radilo o incidentu u njegovom ponašanju inače, pa kako otegotnih okolnosti nije nađeno okrivljeni je osuđen uvjetnom novčanom kaznom smatrajući da se i uvjetnom osudom u odnosu na istoga može postići svrha kažnjavanja i utjecati na njega da u budućno ne čini nova kaznena djela. Visina uvjetovane novčane kazne utvrđena je sukladno primanjima okrivljenika i njegovim imovinskim prilikama. Kako okrivljeni ima redovite prihode, nema obvezu uzdržavanja drugih osoba sud mu je odredio snašanje troškova paušala, a sukladno dužini trajanja i zahtjevnosti ovog postupka u visini od 200,00 eura' - piše u presudi sutkinje Branke Crnogorac.

Na istu je moguće uložiti žalbu u roku od 15 dana primitka presude a o istoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu. Na kraju spomenimo kako je na Facebook profilu ugašene tvrtke Kota projekt vidljivo kako je tužiteljica Tanja Kovačević bila na skupovima u Petrinji zajedno s Davorom Pavunom te da su se svi sudionici zajedno i slikali. Inače, vidljivo je i kako je bila kontaktna osoba za tvrtku Titan commerce, u vlasništvu sina bivšeg gradonačelnika Petrinje Darinka Dumbovića koji je optužen za malverzacije, kada je ista dobila lovu za proširenje kapaciteta i to iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova. Njezin osobni gmail naveden je kao kontaktni za taj projekt. Stoga ne čudi da je na Facebook profilu vidljiva njena slika gdje sjedi s nasmiješenim Dumbovićem ali i Pavunom u vrijeme dok je Dumbović još bio gradonačelnik Petrinje.

Video s tužiteljicom Tanjom Kovačević dostupan je i na stranicama državne agencija HINA. Radi se o snimci koja je nastala u studiju televizije EU Parlamenta  s voditeljem Alenom Legovićem. Pod naslovom: 'VIDEO Iz srca Europe - Aplikacija koja objedinjuje sve natječaje za sredstva europskih i nacionalnih fondova' navedeno je sljedeće: 'ZAGREB/BRUXELLES, 4. svibnja 2018. (Hina) - O aplikaciji "United Europe Subventions" koja objedinjuje na jednom mjestu sve natječaje za povlačenje bespovratnih sredstava iz europskih ali i nacionalnih fondova svih članica Europske unije govore Tanja Kovačević, direktorica KOTA PROJEKTA d.o.o., koja je aplikaciju osmislila, i europarlamentarka Marijana Petir'. Tanja Kovačević imala je uspješnu suradnju i s gradom Osijekom u vrijeme dok je gradonačelnik bio Ivica Vrkić.

Tako je prije 6 godina objavljeno: 'Grad Osijek otkupio je licencu za korištenje aplikacijskog rješenja „IZI DO POTPORA“ by Tanja Kovačević na godinu dana i stavio ju na raspolaganje i korištenje svim poslovnim subjektima Grada Osijeka (prema evidenciji sa sjedištem u Osijeku registrirano je 13.796 aktivnih pravnih subjekata -trgovačkih društava, obrta, udruga i OPG-ova). Aplikaciju je predstavila sama autorica objasnivši kako se inovativnost ove aplikacije ogleda u dvije ključne komponente. Naime, aplikacija sadrži bazu od preko 570 natječaja za povlačenje bespovratnih sredstava, subvencija, potpora, sufinanciranja i sličnih programa iz EU, ali i nacionalnih fondova, i to za sve vrste poslovnih subjekata (d.o.o., j.d.o.o., obrti, d.d., udruge, zadruge, JL(P)S-ove, samostalne djelatnosti). To nema niti jedna aplikacija u Republici Hrvatskoj (čak ni Strukturni fondovi kao službena stranica RH)' - pisalo je na jednom portalu. Sad se postavlja jedino pitanje zašto je u međuvremenu ugašena njena firma Kota projekt. Nad istom je u listopadu 2019. otvoren stečaj.