Imovinska kartica Zorana Milanovića dokazuje kako je uspio uknjižiti i imovinu nasljedstvom iza smrti svog oca Stipe Milanovića koji je preminuo 29. kolovoza 2019., dakle ne dočekavši da njegov sin postane hrvatski predsjednik. Manje od mjesec dana kasnije, 21. rujna 2019. preminuo je i predsjednikov mlađi brat Krešimir čije je zadnje desetljeće života, osim borbe s opakom bolešću, obilježila i dužnička agonija u koju je zapao kada je na tvrtku Modestus 2008. uzeo 3,25 milijuna eura od frankfurtske podružnice Nove ljubljanske banke i to za građevinski projekt, apartmansku zgradu u Dubrovniku. Tvrtka u to vrijeme nije imala ni prometa ni zaposlenih pa su slovenski mediji prigovarali bankaru Borisu Zakrajšeku što je uopće odobrio taj kredit. Milanovićev Modestus golemi kredit nikada nije uspio vratiti a sudski dokumenti dokazuju kako je, s obzirom na neredovitu otplatu, Modestusov dug 2017. prema Novoj ljubljanskoj banci iznosio više od 5 milijuna eura. Formalno je tvrtka Milanovićevog brata kredit uzela od LHB-a, frankfurtske podružnice Nove ljubljanske banke. Naime, poznato je kako ta banka ima zabranu rada u Hrvatskoj zbog spora oko stare devizne štednje. No, lukavi slovenski bankari dosjetili su se kako mogu poslovati u našoj zemlji preko svoje frankfurtske podružnice pa su tako davali ogromne kredite tvrtkama bez valjanih pokrića. Ali ne slučajno odabranim subjektima već onima za koje su računali kako će im se na neki način kolateralno revanširati zahvaljujući svojim kontaktima i vezama. Zbog tog kredita stavljena je bila i hipoteka na stan roditelja Zorana Milanovića ali je ista, unatoč nevraćenom kreditu, nekim čudom izbrisana. Da nije bilo tako ne bi danas predsjednikova imovinska kartica bila bogatija za suvlasništvom na stanu na zagrebačkom Črnomercu. No, i da njegov pokojni otac Stipe nije tužio svoga oca i strica te druge članove obitelji ne bi danas naš predsjednik imao i većinsko vlasništvo nad oranicom u Glavicama kraj Sinja. Predsjednikov otac bio je uspješniji od svoga sina, pokojnog Milanovićevog brata Kreše, koji je u jednom trenutku, tražeći izlaz iz dužničke agonije, tužio banku tražeći da se ugovor proglasi ništavim no u tome nije uspio. Slijede detalji....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Imovinska kartica Zorana Milanovića koji se od objave premijerske kandidature žestoko verbalno bori protiv svojih političkih protivnika, prvenstveno Plenkovića i HDZ-a, a u zadnje vrijeme i Olega Butkovića, svjedoči kako je osim imovine stečene vlastitim radom stekao i imovinu nasljedstvom. Tako je upisao suvlasništvo nad stanom u Zagrebu i garažom. Vlasnički list nam je otkrio kako je Milanović suvlasnik na tom stanu zajedno s majkom Đurđicom te kćeri svoga pokojnog brata.  Stan je kao što smo i prethodno objavili bio opterećen kao sporedna hipoteka zbog kredita tvrtci Modestus njegovog pokojnog brata Kreše što je vidljivo i iz službenog glasnika RH - Narodnih novina. Znakovito je kako je Zoran Milanović novinarima rekao da je njegov brat dobio taj kredit od banke kako bi plaćao kamate jer banke žive od kamata. No, činjenica je da njegov brat nije bio uspješan u građevinskom biznisu kao što je Milanović uspješan u politici pa tako s Pantovčaka juriša i na Banske dvore.

Da nije bio nimalo uspješan u vraćanju glemog kredita frankfurtskoj podružnici Nove ljubljanske banke svjedoči i tužba koju je bio pokrenuo pokušavajući izbjeći otplatu kredita. O odnosima Milanovićevog Modestusa kao dužnika i LHB-a, odnosno Nove ljubljanske banke, svjedoči i žalba koju je Krešimir Milanović podnio preko zagrebačkog odvjetnika Denisa Markovinovića skupa s Josipom Džalom iz Drniša. Milanovićev brat žalio se na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, na odluku o otvaranju stečaja nad njegovom tvrtkom Modestus donesenoj 24. prosinca 2018. godine. Žalba mu je odbijena ali ista je ujedno vrijedan trag koji dokazuje kako je Zoran Milanović obmanjivao hrvatsku javnost kada je rekao da je njegov brat dobio kredit zbog kamata jer da banka zarađuje na kamatama. Naime, u trenutku otvaranja stečaja nad Modestusom tražbina LHB-a je iznosila 3.595.016,14 eura a ukupan dug koji u tom dokumentu ne osporava Milanović, na dan 18. ožujka 2018. iznosio je  5.022.545,07 eura.

Istodobno vrijednost nekretnine, zemljišta na kojem su građeni apartmani a koje je založeno za taj kredit tržišno je vrijedilo tek 14.470.000 kn prema sudskom vještaku. Dakle, niti 2 milijuna eura, što znači da je tvrtka Modestus pokojnog Milanovićevog brata Novoj ljubljanskoj banci ostala kratka 3 milijuna eura, skoro koliko je iznosio i kredit koji je dobila i zbog kojih je bila upisana i hipoteka nad stanom Milanovićevih roditelja. Više o tom zalogu kao i drugim hipotekama koje su vidljive iz povijesnog vlasničkog lista pisali smo u članku pod naslovom: 'NEVJEROJATNO A ISTINITO Na stanu koji je iza smrti oca naslijedio i Zoran Milanović upisane su 3 hipoteke, 134 milijuna dinara u korist Grada Zagreba, te nikad vraćeni krediti od 3,25 milijuna € LHB-a i 965.000 € Hypo banke'. No, hipoteka je skinuta, stečaj nad Modestusom je zaključen u siječnju 2023. ali ga nije dočekao pokojni Milanovićev brat.

No, zato je uknjižbu djedovine dočekao sada pokojni otac Zorana Milanovića. On je naime pokrenuo zemljišni spor zbog djedovine u Glavicama. Znakovito je kako su među tuženicima bili i njegov pokojni otac Ante ali i stric Ivan koji je bio partizanski komesar koji se u vrijeme Jugoslavije preselio u Beograd gdje je i preminuo. Iz tog sudskog oglasa vidljivo je kako se njihov otac zvao Nikola, što je dakle ime predsjednikova pradjeda. Povijesni vlasnički list djedovine Zorana Milanovića otkriva nam kako su na toj parceli bili uknjiženi Ante Milanović i Pera Milanović. Pera je baka hrvatskog predsjednika koja se djevojački prezivala Romac. Poslije je djedovina, odnosno rodna kuća njegovog oca uknjižena na Stipu Milanovića, predsjednikovog oca, strica Ivana ali i Anđu - Đulu Poljak rođenu Milanović, dakle sestru predsjednikova oca. U imovinskoj kartici sada Milanović ne navodi suvlasništvo nad kućom u Glavicama i pomoćnim zgradama iako ona, prema vlasničkom listu, glasi na sve troje djece pokojnih Ante i Pere Milanović, bake i djeda predsjednika i premijerskog kandidata.

Zoran Milanović je u imovinsku karticu upisao 66 posto vlasništva nad oranicom u Glavicama kraj Sinja. Tu je parcelu površine 6700 m2 procijenio na 79633,84 eura -link. Inače, već smo pisali kako je njegov pokojni otac pokušao uknjižbu parcele tužbom protiv obitelji i susjeda. Radi se o članku iz ožujka 2021. pod naslovom: 'PREDSJEDNIK TUŽIBABA Zoran Milanović klon svoga oca Stipe koji je tužio cijelu obitelj dok mu je sin bio premijer'. U podnaslovu je navedeno: 'Predsjednik je poznat je i po tome što je za ovrhu koju je dobio od Zagrebačkog holdinga okrivio bivšeg vlasnika stana Hrvoja Vojkovića'.  U uvodnom članku je napisano: 'Pokojni otac hrvatskog predsjednika pokrenuo je zemljišni spor protiv 20 rođaka u studenom 2013. na Općinskom sudu u Sinju u vrijeme dok je Zoran Milanović bio vladar Banskih dvora. Nije poznato kako je prošao u  tom zemljišnom sporu ali je činjenica da je hrvatski predsjednik u imovinskoj kartici naveo suvlasništvo nad oranicom u Glavicama kraj Sinja koju je procijenio na 300.000 kuna.'.

Kasnije smo otkrili kako Milanovićev otac nije uspio u tom naumu da uknjiži parcelu na koju izgleda nije imao ni pravo. O tome svjedoči članak iz kolovoza 2022. pod naslovom: 'POGODAK U NIŠTA Najveća tajna oca predsjednika Zorana Milanovića isplivala nakon smrti, pokušao uknjižiti srpsku imovinu u Sinju, pretekao ga zemljak'. U podnaslovu je istaknuto: 'U vrijeme dok je njegov sin bio hrvatski premijer pokojni Stipe Milanović  opunomoćio je odvjetnika kako bi ga upisao kao vlasnik 1/1 parcele uz cestu u rodnim Glavicama Donjim koja je bila suvlasništvo i Miomira Mišića i Jadranke Jeftić iz Srbije'. U uvodnom članku podsjetili smo kako izgleda sudska praksa kad se pokreću takvi proces. Navedeno je: 'Ako zagrebete ispod površine zemljišnih uknjižbi diljem Hrvatske a poglavito Dalmacije saznat ćete nevjerojatne primjere nezakonitih uknjižbi ili barem njihovih pokušaja. Postoji baza sudskih oglasa iz kojih se može rekonstruirati kako je tekla ali, nažalost, i dalje teče otimačina parcela diljem Hrvatske. Radi se o tzv. zahtjevima za uknjižbu u kojoj tužitelj uzme odvjetnika a dotični potom tuži knjižne vlasnike parcela.

Ako spomenuti nisu dostupni ili im je adresa nepoznata dodijeli im se odvjetnik po službenoj dužnosti. Presuda koja je donesena nakon skoro dva desetljeća suđenja bivšoj predsjednici supetarskog suda Ivani Domić te odvjetniku Zoranu Vuloviću iz Splita te Miljenku Jovanoviću iz Supetra pokazala je samo vrh ledenog brijega....... Tako su se zadnjih godina 'sređivale' zemljišne knjige u Hrvatskoj a onda su tako oduzete parcele dobile nove vlasnike. Često su to bili zemljišni developeri koji su parcele betonirali, odnosno gradili apartmane na njima obično  uz more. Praksa tužbi nedostupnih suvlasnika nije samo ekskluzivitet otoka Brača niti se samo odvijala u režiji osuđenog trojca. Naravno da su svi sudionici u takvim nečasnim radnjama imali interes da je takvih transakcija što više jer su tako i sami bili zaštićeni od procesuiranja. Zato ne čudi da je slučaj Domić toliko dugo trajao bez sudskog pravorijeka. Priča koja slijedi ilustrira kako je i pokojni otac aktualnog hrvatskog predsjednika u vrijeme dok je njegov sin bio hrvatski premijer 'bacio' oko na jednu takvu vrijednu parcelu......'.

Očito predsjednikov otac nije znao kako je uknjižbu te parcele pokrenuo već Ante Jenjić Joze iz Glavica o čemu svjedoči sudski oglas. No, nije samo pravnim manevrima pokojni Stipe pokušao uknjižbu parcele već je i pokojni brat hrvatskog predsjednika Krešimir suočen s nemogućnošću povrata kredita Novoj ljubljanskoj banci pokušao izbjeći otplatu istog i maknuti hipoteku s dubrovačke parcele. O tome svjedoči dokument Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu. Naime, kod stečajne sutkinje Goranke Boljkovac deponiran je podnesak stečajne upraviteljice, odvjetnice Antonije Selak koja je vodila stečaj Milanovićevog Modestusa. 'Nastavno na podnesak od 11.02.2020.g., a u svezi prijedloga za donošenje odluke o postupanju stečajnog dužnika u parničnom postupku broj P-2540/2017, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, po tužbi Modestus d.o.o. u stečaju protiv Nove Ljubljanske banke d.d., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, ovim podneskom detaljnije izvješćujem vjerovnike o navedenom parničnom predmetu. 

Navedeni parnični postupak je pokrenut podnošenjem tužbe dana 11.12.2017.g., kojom je postavljen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim:- Ugovora o kreditu broj 2395-2007 od 23.10.2007.g. i pripadajućih Aneksa, sklopljenih između LHB Aktiengesselschaft (prije LHB Internationale Handelsbank) i tužitelja, - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i zasnivanjem založnog prava na poslovnim udjelima broj OV-25075/07 od 29.10.2007.g., sklopljen između LHB Aktiengesselschaft (prije LHB Internationale Handelsbank) i tužitelja, - te Ugovora o ustupanju i prijenosu od 12.11.2011.g., sklopljen između LHB Aktien Gesselschaft (prije LHB Internationale Handelsbank) i tuženika. Navedeni tužbeni zahtjev tužitelj temelji na odredbama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (u daljnjem tekstu Zakon o ništetnosti). Zakon o ništetnosti se primjenjuje na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjem, koji su sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika.

Dakle, da bi se Zakon o ništetnosti uopće mogao primjenjivati na određene pravne poslove ključno je da je pravni posao sklopljen u Republici Hrvatskoj. Međutim, predmetni Ugovor o kreditu i pripadajući Aneksi nisu sklopljeni u Republici Hrvatskoj, već u Saveznoj Republici Njemačkoj, pa se na njih ne može primjeniti Zakon o ništetnosti. Naime, ugovorne strane nisu potpisivale Ugovor i Anekse istovremeno, već je kreditor Ugovor potpisao u svom sjedištu, a dužnik u Zagrebu. Obzirom da u slučaju kad su ugovori sklopljeni među odsutnim strankama, mjesto sklapanja ugovora smatra se mjesto gdje se nalazilo sjedište ponuditelja u trenutku davanja ponude, što je u konkretnom slučaju bio Frankfurt na Majni, a što je kao mjesto sklapanja Ugovora naznačeno i u samom Ugovoru. Slijedom iznijetog očito je da je tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovan. U navedenom parničnom postupku nije dosada održano niti jedno ročište, a zadnja sudska radnja je Rješenje od 22.03.2019.g., kojim je utvrđen prekid postupka zbog otvaranja stečajnog postupka. 

Kako je glede nekretnina koje spadaju u stečajnu masu dužnika upisana zabilježba predmetnog spora, bilo bi svrsishodno pravomoćno okončati ovaj parnični postupak, a kako bi se mogla brisati zabilježba spora, koja zasada definitivno umanjuje vrijednost kupovnine koja bi se mogla ostvariti prilikom unovčavanja stečajne mase. Stoga predlažem sukladno odredbi čl.165.st.3. Stečajnog zakona da vjerovnici donesu odluku, kojom će ovlastiti stečajnu upraviteljicu da se odrekne tužbenog zahtjeva u parničnom postupku broj P-2540/2017 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, po tužbi Modestus d.o.o. u stečaju protiv Nove Ljubljanske banke d.d.' - piše u dokuemtnu s datumom 18. veljače 2020. godine i potpisom stečajne upraviteljice Antonie Selak.