Početkom srpnja javnost i mediji digli su prosvjedni glas protiv uzurpacije koju je u uvalu Vruja između Makarske i Omiša poduzeo omiljeni poduzetnik predsjednika Milanovića Stipe Latković. Dotični je godinama bespravno gradio put do svoga posjeda a potom i uzurpirao pomorsko dobro i pokušao otjerati strankinje koje su se htjele okupati na plaži koju je bespravno prisvojio. Latković je u Dalmaciji poznat kao papučar, odnosno šlapar, jer tržištu isporučuje taj tip obuće pod imenom dr. Luigi ali i kao poslodavac predsjednikovog sina. Brojni poznati digli su svoj glas protiv Latkovića upravo zato da bi senzibilizirali javnost i smanjili utjecaj brojnih latkovića koji uzrupiraju pomorsko dobro. Ili koji dobiju koncesiju za jednu namjenu a potom istu konzumiraju puno komfornije nego što im zakon dopušta ili koliko su platili. Slijedi priča o sličnom slučaju ali u kojoj je akter drugi omiljeni Milanovićev poduzetnik ili primjerenije tajkun - Emil Tedeschi.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Mediji su više puta izvijestili kako je Zoran Milanović, u vrijeme dok je bio premijer, ljetovao kod svoga prijatelja, vlasnika Atlantic grupe u vili Floriana na poluotoku Pelegrin na Hvaru. Istu je praksu nastavio i kao predsjednik samo što mu je njegov školski kolega ljeti sada fizički bliže budući da ljetuje u državnoj rezidenciji u predjelu Majerovica na otoku Hvaru. Milanović i Tedeschi imaju i trećeg kompanjona tako da ih se s pravom može doživjeti kao trio fantasticus. Radi se o Siniši Petroviću, vječnom nadzorniku u Tedeschijevim tvrtkama i četverogodišnjem predsjedniku NO-a Ine u vrijeme Milanovićevog premijerskog mandata.

O tom kako se uzdiže nova hrvatska elita i kako navedeni egzistiraju iznad zakona više smo puta pisali. Tako smo objavili članak kako je hrvatski Ured za sprječavanje pranja novca svojedobno uspio  legalizirati klasično pranje milijuna s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza državi Hrvatskoj u režiji tajkuna Emila Tedeschija. Ta priča ilustrira na koji način funkcionira hrvatski sustav i institucije koje bi trebale štiti interese države i skrbiti o tome da tajkuni ne isisavaju milijune putem fiktivnih poslova, fiktivnih ugovora i fantomskih offshore tvrtki, kao što je pokazao slučaj Emila Tedeschog i njegove sestre Lade Tedeschi Fiorio.

No, kako kod nas postoje protekcije kao model egzistiranja pojedinih institucija i dijelova sustava a ne zakonski okviri stoga ne čudi da su se od međunarodne istrage brat i seka Tedeschi elegantno izvukli čim je stvar pristigla na razinu hrvatskih poreznih nadzornika i inspektora. Uostalom upućeni znaju da se tako godianama toleriralo i Todorićevo isisavanje milijuna u porezne oaze a kada su međunarodni istražitelji potražili odgovor kod nadležnog Hrvatskog ureda za sprečavanje pranja novca u pravilu bi dobivali odgovor kako ti milijuni isisani iz Hrvatske služe za kupnje dionica tvrtki unutar sustava poput Agrokora.

Tko zna kolio bi milijuna na taj način isisao Todorić da u jednom trenutku nije postao nepoželjni tajkun pa mu se urušila i pozicija i protekcija koju je uživao za sve financijske legalne i ilegalne transakcije koje je poduzimao. Što se pak tiče Tedeschija znamo da ni njemu bahatost todorićevskog tipa nije slabija strana. I on je na sličan način uvjeren u svoju superiornost a dobar dio medija ga tretira kao financijsko božanstvo u Hrvata pa njegove misli i riječi dobivaju visoki statusni tretman kao da dolaze iz usta nekog svjetskog inovatora ili pak genijalca koji je nešto lansirao na tržište a ne da se radi o pukom dileru svjetskih brendova na hrvatsko tržište. No, Tedeschiju dobar dio medija sve prašta i prešućuje njegove fantomske prijave u poreznim oazama poput Malte u vrijeme Domovinskog rata čemu smo posvetili poseban članak.

Novu hrvasku elitu ionako odlikuje blizina i prijateljstvo s političarima pa ne čudi da kada vlada garnitura kojoj su bliski onda i oni neumjereno progresiraju. No, u slučaju trećeg stišca  Tedeschija i Milanovića on je fenomen po tome što je jednako profitirao u doba Tuđmana i u vrijeme vladavine HDZ-ovog ministra Miomira Žužula kao i u doba Milanovića. Dakako riječ je o Siniši Petroviću. I ne samo da je on profitirao već i njegova supruga Marijana Liszt Petrović koja je svoju rolu u pridruživanju Hrvatske EU dobila u mandatu Ive Sanadera, pa Jadranke Kosor. Istodobno je  zastupala Vladu RH u pregovaračkom postupku ali i sa svojim privatnim uredom vodila sporove protiv RH na domaćim i sudu u Strasbourgu o čemu smo već pisali.

No, kad je netko kod nas pozicioniran kao lik blizak političkim garniturama sve je moguće pa i fleksibilno tumačenje zakona, odnosno onako kako to pogoduje pojedincu koji uđe u sivu zakonsku zonu. No, posebni je problem naših tajkuna i raznoraznih elitaša bahatost koja se razvije kod njih s godinama. Razumljivo je da to slijedi kao posljedica beskrajne frivolnosti nižerangiranih struktura prema njima a i sistema koji nije u funkciji provedbe zakona već zaštite interesa moćnika. Naši su tajkuni ekspanzivni i ambiciozni i preko svih zakonskih granica. za njih vrijedi ona - ako im date mali prst zgrabit će cijelu šaku.

Tako i tajkun Tedeschi preko tvrtke Floriana park nad kojom je vlasništvo držao prvo preko tvrtke Vrnik u kojoj je bio vlasnik i direktor a potom preko sebe kao privatnog vlasnika, uživa koncesiju na lovište Pelegrin na istoimenom poluotoku na Hvaru. Poznato je kako je taj impozantni kompleks zemljišta s vilom Floriana Tedeschi kupio od Riccarda Mazzucchellija koji je u Hrvatsku investirao u vrijeme dok je bio suprug Ivane Trump. Svima je poznato kako se radi o prvoj supruzi bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Koncesiju na lovište bogati Talijan dobio je preko svoje tvrtke Comfort.

Kada je Tedeschi preuzeo taj kompleks na hvarskom poluotoku Pelegrinu od Mazzucchellija nije se zadovoljio samo da za nešto oko 100.000 kuna godišnje uživa pravo na lovište već je tražio da u sklopu toga dobije i ugostiteljsku djelatnost. S takvim se zahtjevima više puta obraćao nadležnom Gradu Hvaru i dobivao košaricu. S takvim zahtjevom odbijen je kada je njegova tvrtla Floriana park aplicirala preko odvjetničkog ureda Primorac i partneri prije više od 2,5 godine. O tome svjedoči dokument s datumom 8. veljače 2019. godine. Citiramo njihov zahtjev:

'Upućuje se primjedba u smislu nezakonitosti davanja koncesijskih odobrenja na području pomorskog dobra poluotoka Pelegrin za vrijeme trajanja Ugovora o koncesiji prava lova na području lovišta u vlasništvu države. Traži se  uklanjanje iz prijedloga Plana mikrolokacije uvale Vela Garška kao i sve druge mikrolokacije koje su obuhvaćene granicama koncesijskog ugovora tvrtke Floriana park d.o.o. Split tj. Petrov bok, uvale Mala tocila, uvala Vela Tocila, Pelegrinska uvala, uvala Gnjiline, uvala Splica, uvala Parja, uvala Duga i uvala Široka za vrijeme trajanja Ugovora.  Naime,  FLORIANA PARK d.o.o. ima sklopljen Ugovor o koncesiji prava lova na lovištu u vlasništvu države za vrijeme od 30 godina i traje do 31.03.2025.g., a koje lovište obuhvaća zapadni dio otoka Hvara i to s južne strane granica koja ide morskom obalom od uvale Mala Garška do rta Pelegrin od kojeg se proteže sjeverna granica lovišta koja također ide morskom obalom do uvale Vela Vira. Istočnu granicu lovišta od uvale Vela Vira ispod Širokog brda do uvale Mala Garška činit će žičana ograda visine 2m. Planom upravljanja je također navedeno da se koncesijsko odobrenje predlaže za djelatnost ugostiteljstva u montažnom objektu do 12 m2, dok se na lokaciji Vela Garška djelatnost obavlja u čvrstom objektu veće kvadrature s dodatnom terasom, a što ne može biti predmetom koncesijskih odobrenja već koncesije, te stranci time nastaje šteta' - pisalo je u zahtjevu Tedeschijeve tvrtke.

No, zahtjev nije prihvaćen o čemu svjedoči sljedeći tekst: 'Ne prihvaća se. Ugovor o koncesiji prava lova ne obuhvaća pravo na korištenje pomorskog dobra, te se navodi o nezakonitosti odbacuju. Prostornim planom Grada Hvara (Sl.gl.Grada Hvara br. 02/07,09/10 i 05/16 obilježeno područje lovišta je znatno manje od područja naznačenog u  Ugovoru – potrebna  revizija.  Na području Vela Garška odobreno je  uređenje  zapuštenog područja i postojećeg objekta za obavljanje planirane djelatnosti kroz sustav  koncesijskog odobrenja (koncesija zatražena ranije).Na ostalim područjima pomorskog dobra poluotoka Pelegrin planirana je uporaba pomorskog dobra sukladno   Regionalnom programu uređenja i upravljanja plažama na području SDŽ (Sl. gl.SDŽ br. 85/15 i 110/17)' - piše u službenom dokumentu.

Hvarskom gradonačelniku Rikardu Novaku u ime Floriana parka upućen je zahtjev istog sadržaja i u prosincu prošle godine ali preko odvjetnika Ice Škarpe iz Splita. Inače, na stranicama Ministarstva poljoprivrede vidljivo je kako je lovište Pelegrin državno zemljište na koje je upisana koncesija od travnja 1995. pa sve do ožujka 2026. godine. Tamo piše: 'Uzgajalište divljači obuhvaća zapadni dio Hvara. S južne strane granica ide morskom obalom od uvale Mala Garška do rta Pelegrin od kojeg se proteže sjeverna granica lovišta, koja također ide morskom obalom do uvale Vela Vira. Istočnu granicu lovišta od uvale Vela Vira ispod Širokog brda (trigonometar 107) do uvale Male Garške činit će žičana ograda visine 2 m'.

Koncesiju Tedeschijeva tvrtka plaća 14.762,02 EUR godišnje. No, na području Pelegrina Tedeschijeva tvrtka Floriana park istaknula je upozorenje sljedećeg sadržaja: 'Na području lovišta Pelegrin kretanje izvan glavnog puta i označenih etaža izuzetno je opasno. Nenajavljenim kretanjem u lovištu dovodite u opasnost osobnu sigurnost. Lov traje tijekom cijele godine. Najstrože je zabranjeno paliti vatru, odlagati smeće i uznemiravati divljač. Pristup psima strogo se zabranjuje' - piše na upozorenju koje je Tedeschijeva Floriana park istaknula na hvarskom Pelegrinu. U zaglavlju te odluke naveden je podatak o kocesinaru i broj Narodnih novina u kojima je to objavljeno. Iz toga bi se moglo zakjučiti kako sadržaj upozorenje Floriana park crpi iz te objave. Pronašli smo tu odluku i tamo nigdje nismo naišli na sporni sadržaj koji je istaknut ispod Upozorenja. Također, i u Zakonu o lovstvu nigdje se ne navodi zabrana pristupa psima u lovišta. Prilažemo i link na sve izmjene i dopune Zakona o lovstvu objavljene u Narodnim novinama kako bi se vijdelo postoji li uporište za tekst Upozorenja koje je istaknula Tedeschijeva tvrtka na Hvaru ili ne.