Na Županijskom sudu u Zagrebu predsjednica sudskog vijeća Ines Smoljan donijela je presudu u tužbi Vedrane Jurjević iz Vira koju je zastupao zadarski odvjetnik Zlatko Jurlina. Prvotuženi bio je suprug tužiteljice Damir Jurjević, drugotužena Hrvatska poštanska banka koju je zastupao Miran Zorica, odvjetnik iz zadarske pisarnice Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. iz Zagreba a trećetuženik je bila stečajna masa iza obrovačkog Kamen d.d koju su zastupali iz zadarskog Odvjetničkog društva Surić& Kvartuč d.o.o. Vedrana Jurjević tužbom je željela utvrditi ništetnosti ugovora a odlučivalo se o žalbi HPB-a protiv presude Općinskog suda u Zadru 16. svibnja 2019. godine.
Presuda je na na zagrebačkom Županijskom sudu donesena 12. ožujka 2021. a netom je objavljena. Na višem sudu preinačena je presuda Općinskog suda u Zadru od 16. svibnja 2019. u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke i za navedeno i sudi: 'Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi: Utvrđuje se da je ništetan Sporazum o osiguranju potraživanja sklopljen dana 25. listopada 1999. godine između tuženika Damira Jurjevića kao zalogodavca, tuženika Hrvatske poštanske banke dkao vjerovnika i tuženika Stečajna masa iza Kamen vađenje i obrada kamena d.d. u stečaju, pravnog slijednika Kamen vađenje i obrada kamena d.d. u stečaju,... a koji Sporazum o osiguranju je solemniziran po javnom bilježniku Ljiljani Herceg Miličević..... 2. studenog 1999. godine, sve u roku od 15 dana' - piše u sudskom dokumentu.
Preinačen je dio odluke o parničnom trošku sadržan u presudi Općinskog suda u Zadru.... od 16. svibnja 2019., u u dijelu u kojem drugotuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu troška parničnog troška i za navedeno sudi: Odbija se tužiteljica sa priznatim parničnim troškom u iznosu od 18.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2019. pa do isplate' - piše u presudi. Naloženo je tužiteljici naknaditi drugouženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn, u roku od 15 dana. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan kredi između Damira Jurjevića, inače kuma bivšeg Sanaderovog glasnogovornika Ratka Mačeka, koji je sklopio s HPB-om a za koji je, među ostalim pod zalog stavio i vilu na Viru. Na prvostupanjsku presudu žalila se Hrvatska poštanska banka i žalba je na Županijskom sudu usvojena.
Iz sudskog dokumenta je vidljivo da je tužiteljica pokušala sudski izboriti ništetnost ugovora 'jer je prvotuženik, njezin suprug, kao zalogodavac, založio njihovu zajedničku nekretninu stečenu za vrijeme trajanja braka, a bez njezinog znanja i suglasnosti, koje postupanje je suprotno kogentnoj normi iz čl. 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima ....... iz kojeg razloga je predmetni Sporazum ništav temeljem čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima'. Između stranaka nije bilo sporno da je kuća s dvorištem na Viru založena temeljem citiranog sporazuma o dugoročnom kreditu za a iznos od 2.100.000,00 kn, koji je tvrtka Kamen d.d. sklopila 25. listopada 1999. godine sa Hrvatskom poštanskom bankom. Nije bilo sporno da su tužiteljica Vedrana i prvotuženik Damir Jurjević sklopili brak 22. prosinca 1990. u Zadru.
Nije bilo sporno da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja njihovog braka kupoprodajnim ugovorom od 13. studenog 1998. te da je u vrijeme sklapanja sporazuma prvotuženik uženik bio upisan kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama. Nesporno je bilo da je 'povodom žalbe i prigovora treće osobe protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2132/10 na nekretnini ovršenika, ovdje I tuženika, po odvjetniku Milanu Petričić, u Zadru, tužiteljica kao treća osoba bila upućena na parnicu radi proglašenja nedopustivosti ove ovrhe u 1/2 dijela; da je prvostupanjskom presudom poslovni broj P-681/17 od dana 4. listopada 2018. godine proglašena nedopuštenom ovrha upola dijela nekretnine čestice određena rješenjem istog suda dana 28. svibnja 2010. pod poslovnim brojem Ovr-2132/10....
Nesporno je bilo i da je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu protiv odvjetnika Milana Petričića pod brojem K-DO-624/17 iz razloga što mu nije potpisala punomoć temeljem koje je isti podnio podnesak u ovršnom postupku pred prvostupanjskim sudom koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-2132/10 (novi poslovni broj Ovr-2461/14), a nalazom i mišljenjem vještaka za rukopise i dokumente Marijana Krajine od dana 29. svibnja 2017. godine utvrđeno je da potpis" Jurjević Vedrana "od dana 10. lipnja 2010. na punomoći odvjetniku Milanu Petričiću u Zadru nije napisan rukom tužiteljice' - piše u sudskom dokumentu. Iz daljnjeg sadržaja dokumenta vidljivo je kako je tužiteljica tvrdila da je odvjetnik falsificirao njezin potpis na ugovoru.
Citiramo: 'Ocjenjujući savjesnost i poštenje tužiteljice prvostupanjski sud njezinom iskazu poklanja vjeru i cijeni ga kao uvjerljiv, logičan i u skladu s ispravama priloženima spisu te zaključuje da je založena nekretnina bračna stečevina, što ni tuženici nisu posebno osporili, da je tužiteljica poduzela odgovarajuće pravne korake u pravcu zaštite svoga vlasništva kada se usmeno obratila odvjetniku Petričiću koji je već bio punomoćnik njezinoga supruga i to nakon što je saznala za ovrhu na nekretnini te je u dobroj vjeri profesionalnom punomoćniku iz redova odvjetnika poklonila povjerenje smatrajući da će isti poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se zaštitila. Nakon saznanja da je nekretnina prodana trećoj osobi saznala je i za postojanje rješenja o upućivanju u parnicu na njezino ime od strane ovršnog suda te da je odvjetnik falsificirao njezin potpis na punomoći.
Po stavu prvostupanjskog suda ove okolnosti ne mogu ići tužiteljici na štetu jer nije razumno za očekivati da je tužiteljica mogla predvidjeti kako odvjetnik neće djelovati u njezinom najboljem interesu odnosno interesu njezinoga supruga. Prvostupanjskom je sudu također uvjerljivo i logično da tužiteljica nije znala da je njezin suprug založio zajedničku nekretninu u kojoj žive, jer se nije radilo o kreditu podignutom u njegovo ime i za njegov (njihov) račun, već je nekretnina založena za kredit treće osobe (ovdje III tuženika) čiji je većinski vlasnik bio otac I tuženika, jer je razumno za očekivati da bi se supruga usprotivila zalaganju obiteljskog doma da je znala da će se isti založiti za kredit treće osobe na čijim nekretninama su već upisane hipoteke' . pipe u dokumentu.
Prvostupanjski je sud, nadalje, ocijenio i 'da odvjetnik u ovršnom postupku koji je za predmet ovrhe imao zajedničku nekretninu tužiteljice i I tuženika nije postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Ocjenjujući savjesnost i poštenje I tuženika prvostupanjski sud i njegovom iskazu poklanja vjeru te ga cijeni kao uvjerljiv, logičan i u skladu s ispravama priloženima spisu. S tim u svezi prihvaća i dio iskaza I tuženika u dijelu kada navodi da nije rekao supruzi za postojanje Sporazuma, jer je smatrao da bi se ona istom usprotivila, a nije joj morao reći u smislu primjene pravnih pravila koja su se odnosila na valjanost (barem formalnu) Sporazuma, jer je bio upisan kao vlasnik za cijelo, a vjerovnik od njega nije tražio suglasnost supruge.
Ocjenjujući savjesnost i poštenje II tuženika (kreditora), prvostupanjski je sud zaključio da je II tuženik trebao poduzeti barem minimalne mjere u pravcu ispitivanja okolnosti bračnog stanja I tuženika odnosno je li predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka, što bi po ocjeni toga suda bilo jednostavno saznati postavljanjem zahtjeva prema I tuženiku kao založnom dužniku da dostavi dokaz o bračnom statusu te ispravu kojom je nekretnina stečena, što je u konkretnom slučaju izostalo, već je I tuženik ovjerio potpis na Sporazumu sam pred javnim bilježnikom bez prisustva ostalih stranaka' - piše u sudskom dokumentu.
Na temelju takvih činjenica zadarski je prvostupanjski je sud utvrdio 'da je prvotuženik opteretio zajedničku imovinu tužiteljice i prvotuženika stečenu za vrijeme trajanja braka bez suglasnosti tužiteljice, da je takvo raspolaganje u suprotnosti s odredbom čl. 283. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ..... s obzirom da je predmetna nekretnina stečena kupoprodajnim ugovorom od 13. studenog 1998., za vrijeme važenja toga zakona i za vrijeme trajanja njihovog braka, a kojom odredbom je propisano da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati, a niti ga opteretiti pravnim poslovima među živima, te da je takvo raspolaganje neutvrđenim suvlasničkim udjelom drugog bračnog druga ništavo u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO, slijedom čega ne proizvodi pravne učinke, pa je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnovan' - piše u sudskom dokumentu.
Odbacivanje odluke zadarskog Općinskog suda Županijski sud u Zagrebu temeljio je na tome da je 'drugotuženik je bio u dobroj vjeri i savjestan kod zaključenja pravnog posla sa prvotuženikom, jer se pouzdao u stanje u zemljišnim knjigama u kojima je I tuženik bio upisan kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine' - piše u presudi. Županijski sud u Zagrebu uvažio je da 'zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički, s time što je odredbama čl. 254. Obiteljskog zakona .... i čl. 250. ObZ određeno da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, proizlazi da je zajedničkom imovinom moguće raspolagati samo na temelju ovlasti koje su jednom od zajedničara dali ostali zajedničari. Međutim, čl. 61. st. 2. ZV propisana je iznimka od st. 1. ovog članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, da će treća osoba moći, natemelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko' - piše u presudi.
Dalje se u istoj citiraju presude ustavnog suda RH te Vrhovnog suda RH u kojima se odlučivalo o sličnim sporovima. Tako je Županijski sud u Zagrebu prihvatio je da Hrvatska poštanska banka postupala 'u dobroj vjeri prilikom sklapanja spornog ugovora - Sporazuma .... te je kao treća osoba bila savjesni sudionik pravnog posla postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri sklopila predmetni Sporazum temeljem kojeg je i pokrenuo ovrhu'. Istodobno je u presudi konstatirano 'kako činjenice da tužiteljici ne bi bila poznata raspolaganja njezinog supruga nisu od odlučnog utjecaja, jer je ona propustila zaštititi svoja vlasnička prava na predmetnoj nekretnini koja su predmetom ovrhe ne samo od trenutka pokretanja ovršnog postupka, nego još od dana izvanknjižnog stjecanja istih, s time da drugotuženik kao treća osoba i sudionik pravnog posla s I tuženikom nije imao razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno te je kao savjesna stranka u postupku postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige'.
Pravomoćnom presudom Županijskog suda tužiteljica Vedrana Jurjević odbijena s postavljenim tužbenim zahtjevom, dok je Hrvatska poštanska banka u cijelosti uspjela u sporu. Budući da je vrijednost spora bila 200.000 kuna ukupni parnični trošak iznosio je 12.500 kn. Troškovi odvjetnika iznosili su 3.906,25 kn.pa je i njih dužna platiti Vedrana Jurjević- Tako je 12. ožujka 2021. presudila sutkinja Ines Smoljan.No, vlasnički list vire oko koje se vodio spor ptrki nam je niz zanimljivih zabilježbi i zaloga. Prva je zaprimljena 14. siječnja 2019. godine. Radi se o sporu predlagatelja Ante Jurjevića, dakle Damirovog oca, kojeg zastupa zadarski odvjetnik Marko Kolanović. Tako je u vlasničkom lsitu zabilježen spor, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. brojem: P-66/19. Prethodno je u teretovnici 6. kolovoza 2008. zapisano 'zasnivanje založnog prava na nekretnini radi osiguranja kredita sklopljenog 6. kolovoza 2008. godine, solemniziranog kod javnih bilježnica Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić istog dana a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 10.950.000 kuna, i to u korist Fonda za razvoj i zapošljavanje iz Zagreba.'
U međuvremenu taj je državni fond ukinut i pripojen je Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva. Očito je činjenica da je Damir Jurjević bio blizak tada moćnom Sanaderovom glasnogovorniku, i t u vrijeme svemoćne HDZ-ove vladavine, osigurala Damiru Jurjeviću kredit veći od 10 milijuna kuna u spomenutom razdoblju. No, najveće iznenađenje u vlansičkom listu dočekalo nas je na kraju teretovnce. Tamo je 14. listopada 2019. upisano založno pravo temeljem ugovora solemniziranog kod javne bilježnice Tihane Sudar iz Zagreba od 2. svibnja 2019. godine. Iznos kredita je 1.744.000 eura s kamatama koje teku od 2. rujna 2014. godine do isplate u korist Marka Arsenoviča iz Maribora. Hrvatskoj javnosti spomenuti nije poznat, međutim slovenskoj je itekako poznat. Radi se o bratu Aleksandera Saše Arsenoviča, aktualnog mariborskog gradonačelnika, i regionalnog pa tako i hrvatskog zastupnika marke S. Oliver. Arsenovič je suvlasnik i pompozne stancije Meneghetti čiji je zaštitni znak, ujedno i suvlasnik, zagrebački odvjetnik Miroslav Plišo, zet pokojnog 'mister apaurina' Franje Kajfeža te vlansik tvrtke Residence Adria 10.
Marko Arsenovič bio je vlasnik zagrebačkih Sors nekretnina ali je sada vlasnica i direktorica njegova supruga Maja Arsenovič. Na adresi virske vile oko koje su se sporili supružnici Jurjević poslovala je tvrtka za nautički turizam Gaviota, turistička agencija Bili galeb, tvrtka Zona novi. Osim spomenutih tvrtki Damir Jurjević bio je član NO-a tvrtke Zadar za obradu kože, vlasnik Zadarkomerc rent a cara, direktor tvrte Kanjon Zrmanje i vlasnik zadarkomerc Zak automobili. Sada je direktor i vlasnik tvrtke zvučnog imena De Georgiis koja se ranije zvala Jurjević vina. Preko te tvrtke Jurjević je na Silbi napravio vinograde i to strojem koji je svojedobno uvezen za vrijeme Sanaderovog premijerskog mandata. Ako se sjećate radilo se o stroju - famoznoj drobilici kamenja koja omogućuje transformaciju u vinogradarske terene. Stroj je nabavljen preko tvrtke Terra forte čiji je vlasnik bio prethodno u članku spomenuti Fond za razvj i zapošljavanje.
Kada je taj stroj demonstriran na Hvaru, promociji je u travnju 2007. nazočio i tadašnji premijer Ivo Sanader a medijima su odzvanjale vijesti kako je nabavljen stroj koji krš pretvara u plodnu zemlju. Taj je stroj iskrčio teren i za Jurjevićeve vinograde no prošle godine objavljeno je kako 'Zadarska nadbiskupija zastupana po nadbiskupu Želimiru Puljiću zatražila je od tvrtke De Georgiis d.o.o. 50 tisuća kuna zbog neplaćanja najma za zemljište na Silbi, inače u vlasništvu tamošnje crkve sv. Marije, te raskid ugovora i povratak zemljišta u posjed. Crkva je vlasniku tadašnjeg Jurjević vina, Damiru Jurjeviću, 2008. godine predala u zakup nekoliko pašnjaka i oranica u ukupnoj površini od oko 48 tisuća četvornih metara. Ugovorom o zakupu određeno je da će Jurjević na ime zakupnine plaćati iznos od 5.000 kuna godišnje' - objavio je prije godinu dana Zadarski list.
Inače, na vrhuncu Jurjevićeve vinarske moći njegovu je vinariju posjetio famozni HDZ-ov ministar Petar Čobanković, koji je kansijom presudom gulio krumpire, a HGK ih je promovirao u regiji i svijetu. Na kraju spomenimo kako je kumstvo Damira Jurjevića i Ratka Mačeka dodatno učvršćeno činjenicom da je i bivši Sanaderov glasnogovornik ljetovao na Viru jer tamo posjeduje kuću za odmor. U vrijeme dok je Maček bio bog i batina i Jurjević je imao pristup brojnim državnim povlasticama i poticajima. No, Mačekov smijeh već odavno ne odzvanja Banskim dvorima pa je tako i Damir Jurjević kao i brojni drugi jurjevići dobio priliku iskazati svoje stvarne poduzetničke mogućnost kada mu u leđa ne puše malo vitra. Presuda Županisjkog suda u zagrebu ujedno je svima orijentir kako mogu završiti na sudu ako pokušaju poništiti hipotekarni zajam supružnika, nakon godina suđenja realno im prijeti gubitak presude i plaćanje sudskih troškova kao što se to sada dogodilo Vedrani Jurjević