U proljeće 2016. godine u hrvatskim medijima osvanuli su članci s naslovima iz kojih se vidjelo kako je kredit od 3,25 milijuna eura koji je odobren tvrtci Modestus sada pokojnog Kreše Milanovića, predsjednikovog brata, LHB banka odobrila bez kriterija. Kao odgovorna osoba za dodjelu tog protekcionističkog privilegiranog kredita bez valjanog jamstva označen je Boris Zakrajšek, tadašnji šef frankfurtske podružnice Nove ljubljanske banke koja je kredit i dodijelila. Naime, kako je Hrvatska od raspada Jugoslavije u sporu s Ljubljanskom bankom zbog stare devizne štednje ta slovenska banka nije mogla legalno poslovati u RH pa se njeno poslovanje odvijalo preko frankfurtske podružnice koja je nosila naziv LHB Internationale Handelsbank A.G. Upućeni znaju da su prije više od desetljeća najmutniji krediti odabranima upravo i dolazili preko te banke. Krediti bez pokrića dijelili su se šakom i kapom ali ne običnim građanima već pomno izabranim pripadnicima elite, politički izloženim osobama i slično.
Priča o kreditu o 3,25 milijuna eura prvi put je objavljena 2013. u Slovenskim novicama iz pera sadašnje gl. urednice Imperijala. Dostupan je i danas preko linka. Tri godine od objave članka vodeći slovenski dnevnik Delo bavio se pozadinom dodjele tog i sličnih kredita te je utvrdio kako su takvi krediti, poput onog koji je bankar Zakrajšek odobrio tvrtci Milanovićevog brata, odgovorni za veliku crnu rupu koju će pokriti slovenski porezni obveznici. U članku su istaknuli kako su kriva poslovodstva banaka koja su u vrijeme kreditne ekspanzije zajmove odobravali bez potrebnih jamstava i pravne logike, uz potporu "političara koji i dalje ostaju na sceni" jer su od takvog neodgovornog poslovanja, za koje nitko nije odgovarao, navodno i sami imali koristi. Kredit što ga je tada utjecajni slovenski bankar Boris Zakrajšek odobrio "Modestusu", u suvlaslasništvu Krešimira Milanovića, prema dokumentaciji do koje je došlo "Delo", nikad nije smio biti odobren, a okolnosti kako je do toga došlo "su sumnjive", pisalo je Delo.
"Kredit je očito bio dan na slijepo, to je ilustracija loše poslovne prakse slovenskih banaka na području bivše Jugoslavije", kazao je za "Delo" anonimni financijski stručnjak kojemu su predstavljeni uvjeti davanja kredita za nekretninski projekt na području Dubrovnika koji nije zaživio. "Zajam u visini 3,25 milijuna eura odobren je bez prethodne ocjene kreditne sposobnosti klijenta, i to na rok od samo dvije godine", navodi list. "Delo" navodi ocjene stručnjaka kako je bilo nemoguće da tvrtka koja je osnovana samo nekoliko mjeseci prije, bez prihoda, zaposlenih i bez poslovnih referenci, u roku od samo dvije godine otkupi zemljišta za koja je uzela bankarska sredstva i dobije sve potrebne dozvole za gradnju stanova, a onda ih proda po odgovarajućoj cijeni i vrati kredit. Potraživanja LHB banke prema "Modestusu", koji je završio u stečaju, u međuvremenu je 2012. godine preuzela NLB, koja od tvrtke, čiji je suvlasnik brat bivšeg hrvatskog premijera, potražuje 4,28 milijuna eura, a slovenska bi državna banka "prema optimističkom scenariju" mogla dobiti najviše četvrtinu uloženih sredstava, pisalo je "Delo".
List je tada navodio da je to samo ilustracija kako bi se direktorima najveće slovenske banke, koji su je u prošlosti vodili, trebalo zbog loših poteza suditi, onako kako se to dogodilo bankarima na Islandu koju su svoju zemlju doveli u velike neprilike. U najvećoj slovenskoj banci - NLB-u odbili su tada komentirati slučaj potraživanja prema "Modestusu" i njegovu realnu vrijednost, pozivajući se na bankarsku tajnu koja ih po zakonu obvezuje, iako je većina podataka o tome već objavljena i javno dostupna iz registara sudova te podaka koje je objavila hrvatska Fina i druge državne ustanove, a tim je ustanovama podatke dala upravo Nova Ljubljanska banka (NLB), navodi "Delo". Budući da su slovenske banke prije 9 godine morale, zbog loših kreditnih plasmana, biti obilato dokapitalizirane iz javnih sredstava, pri čemu im je iz bilanci otpisan i dio loših kredita, u Sloveniji se pitanje odgovornosti direktora banaka za tzv. "bankarsku rupu" često postavlja, ali su suđenja za takve slučajeve vrlo rijetka. U Sloveniji je za takva kreditiranja jedino suđeno i osuđen bankar Draško Veselinović koji je iskazivao kako je politička garnitura poticala takva kreditiranja privilegiranih pojedinaca, odnosno njihovih tvrtki.
U svakom poslu postoji kolateral, ili ono što je svojedobno Miroslav Škoro u kampanji nazvao protučinidbom, pa se postavlja logično pitanje što je trebala biti protuusluga za kredit Modestusu koji je dakle dat najbližem članu obitelji Zorana Milanovića i za koji je tada pod zalog stavljen i stan predsjednikovih roditelja na zagrebačkom Črnomercu. Uostalom taj je podatak službeno dostupan na stranicama službenog glasila RH - Narodnim novinama - pa preko linka svi zainteresirani mogu vidjeti tko su sve strane koje su involvirane u njega. No, umjesto odgovornosti za takvo rubno poslovanje na štetu banke slovenski su mediji zabilježili kako je Boris Zakrajšek napustio NLB uz golemu otpremninu te da je izgradio raskošni zimski dvorac u Blokama u Sloveniji. No, sve dosad ostala je nepoznanica kako je taj slovenski bankar vlasnik raskošnog nekretninskog posjeda u Hrvatskoj. On je naime u Splitu u srpnju 2011. osnovao tvrtku Casa Rustica preko koje se uknjižio na posjed vrijedan preko 3,9 milijuna kuna. Tvrtku registriranu najprije za turizam a kasnije za odmarališta i sličan smještaj Boris Zakrajšek registrirao je u Splitu u Smiljanićevoj 2.
Upisao je slovensku putovnicu izdanu u Kamniku ali i adresu u njemačkom Erlenseeju. Sebe je imenovao direktorom a kao temeljni kapital upisao je minimalnih 20 tisuća kuna. Kasnije je Zakrajšek mijenjao adresu u Njemačkoj pa je prijavio i adresu u Inzellu. Konačno, od ožujka ove godine Zakrajšek je prijavljen sa slovenskom adresom u mjestu Bloke. Ta je adresa poznata u Sloveniji zbog toga što su mediji pisali kako je tamo bankar Zakrajšek sagradio luksuznu zimsku vilu. Posjed u Milni je luksuzna vila s golemom parcelom površine čak 51852 m2. Upisana je kao maslinik, voćnjak, pašnjak i vrtal. Nema nigdje upisane nekretnine iako je vidljiva na katastru. Znakovito je kako se Zakrajšekova splitska tvrtka Casa Rustica na posjed uknjižila 9. listopada 2013. godine. Prethodni vlasnik bio je milnarski HDZ-ovac Ivo Markusović koji je široj javnosti znan i kao bivši direktor ACI-ja. Uvjetno je osuđen zbog bespravne gradnje 2012. godine. Prema Sudregu Markusović je sada prokurist u supetarskim tvrtkama Svpetvs Hoteli i Waterman Holiday Club Marija Dužića (Mariona Duzicha), povratnika iz SAD-a. Znakovito je kako je prethodni vlasnik posjeda u Milni bio Rabljanin Vjekoslav Španjol pa njegov sin Darel Španjol kao nasljednik.
U ožujku 2011. godine posjed je uknjižio Ivo Markusović. Uknjižio se temeljem 'Ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog 24. ožujka 2011. godine izmeđe Dalena Španjola pok. Vjekoslava s jedne strane i Iva Markusovića iz Milne s druge strane, ovjerenog kod Mirjane Popovac javnog bilježnika u Splitu dana 24. ožujka 2011. godine' - piše u vlasničkom listu. Zakrajšekova Casa Rustica posjed je od Markusovića uknjižila temeljem Ugovorom o kupoprodaji nekretnine 27. srpnja 2011. godine, ali je sama uknjižba provedena dvije godine kasnije. Iz teretovnice je vidljivo kako na nekretnini nema nikakve hipoteke, dakle sve je kupljeno gotovinom. U dokumentima predanim Financijskoj agenciji RH vidljivo je kako je dugotrajna imovina tvrtke 3.953.557 kn što znači da je ta vrijednost posjed Borisa Zakrajšeka u Milni. Inače, prvi vlasnik Vjekoslav Španjol je obavljao prljave poslove za LSB u New Yokru, podružnicu Ljubljanske banke u SAD-u.
O njemu smo pisali u članku pod naslovom: 'ŠOKANTNO OTKRIĆE Na Tomaševićevoj listi bankar koje se sudilo zbog zločina protiv SAD-a, bio i šef RTL-a - Na izborima za Gradsku skupštinu Zagreba 2017. godine 17. na listi bio je kontroverzni bankar Goran Gazivoda i to ispred Katarine Peović i Urše Raukar, kojem se sudilo 1990. zbog zločinačkog udruženja u Americi'. U članku smo citirali i dio članka sa slovenskog portala nova24tv.si. Naveli smo i sljedeće: 'Slovenski portal je objavio kako su komunistički bankari bili povezani u usko isprepletenu mafiju, takozvanu interpersonalnu matricu u kojoj je vrijedio zakon "omerte". Optužnicom je obuhvaćeno pet osoba i LBS banka kao pravna osoba. Optuženi su za pokušaj pranja novca u iznosu od 3,5 milijuna američkih dolara, što bi, uzimajući u obzir inflaciju, iznosilo dobrih 7 milijuna dolara u današnjoj vrijednosti. 1988. američke vlasti također su istraživale dokaze koji su upućivali kao se radilo o novcu povezanom s drogom i špijunažom.
Međunaslov tog članka glasio je 'Novac opran u LBS banci u New Yorku stigao je od Udbinog biznisa s drogom'. Afera je dobila ime po spomenutom jugoslavenskom konzulu u Chicagu koji je pokušao prokrijumčariti dva milijuna dolara.Nakon Bijedićevog uhićenja, tadašnje jugoslavensko veleposlanstvo organiziralo je nekoliko prosvjeda ispred State Departmenta, jer je službeni Beograd vjerovao da je Bijediću neopravdano ukinut imunitet. Američke vlasti odbile su ga jer se sumnjalo da novac koji je Bijedić želio oprati došao od neovlaštene trgovine drogom, izvijestio je tada LA Times. Američka obavještajna služba otkrila je da je s Bijedićem surađivao i američki državljanin jugoslavenskog (ali očito hrvatskog) podrijetla Vjekoslav Spanjol (zapravo Španjol), tada 31- godišnjak , koji je živio u Teksasu i špijunirao za jugoslavensku vladu, šaljući povjerljive podatke beogradskoj Udbi. Američki su tužitelji u to vrijeme tvrdili da se novac prao preko podružnice Ljubljanske banke u New Yorku, pa su uhitili tadašnjeg predsjednika odbora direktora Vinka Mira, koji je previše znao o Udbinom poslovanju u Sjedinjenim Američkim Državama.
Uhićena su još dvojica američkih bankara, Larry Everett Card iz Tennesseeja i Hunert Francis Cole iz Teksasa. Prema optužnici ta su dvojica, kako se navodi, savjetovali jugoslavenske kriminalne bande o tome kako učinkovito prati novac, a da ih vlasti ne uhvate. Petorica su upala u vlastitu zamku, pisao je tada LA Times,dok je američka obavještajna služba poticala novi dogovor u operaciji kodnog naziva "Leteći zmaj". U Sloveniji ali i Jugoslaviji samo je najuži krug ljudi znao za tu optužnicu i proces. Slučaj se u Sloveniji nije mogao posve zataškati kada je glavni direktor LBS Bank Vinko Miruhićen u SAD-u. Mir je previše znao o poslovanju Udbe, a slovenski portal navodi kako je prema njihovim informacijama čak i otvoreno zaprijetio tadašnjem direktoru Ljubljanske banke Cirilu Krpaču, inače šogoru Milana Kučana, da će sve "izdati" ako bude proglašen krivim na sudu u Philadelphiji. Američki mediji tada su izvijestili da su Cole i Španjol ilegalno prenijeli velike svote novca u Jugoslaviju i položili ih na nekoliko bankovnih računa u raznim podružnicama Ljubljanske banke. Novac se potom vraćao na bankovne račune u SAD doznakama takozvanih 'slamnatih' tvrtki. Konzul Bijedić optužen je za pomaganje u krijumčarenja novca u Jugoslaviju i to prijenos u kuferima zlouporabom diplomatskog imuniteta kako bi kriminalna skupina izbjegla potrebne valutne izvještaje.
Podružnica Ljubljanske banke u New Yorku, Vinko Mir te još petorica među kojima i Gazivoda optuženi su za sudjelovanje u operaciji podnošenjem lažnih izvještaja o deviznim transakcijama. Washington Post izvijestio je da je Vinko Mir samo dan prije uhićenja jugoslavenskog konzula Bijedića dao intervjuu novinama tvrdeći da je vjerojatno riječ o pogrešci. "Naša banka obavlja samo normalno bankarsko poslovanje", tvrdio je tada. Međutim, kad je slovenski bankar Mir uhićena u New Yorku, prijetila mu je višegodišnja zatvorska kazna u slučaju osuđujuće presude. Sama njujorška podružnica Ljubljanske banke kažnjena je s 500.000 američkih dolara.Sudac je tada presudio da postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju zločinačku zavjeru LBS-a protiv SAD-a posebno zbog postupaka još troje zaposlenika podružnice Ljubljanske banke u New Yorku - izvršnog direktora Vlade Sodina, zamjenika glavnog direktora Gorana Gazivode i supervizora Dannyja Leunga. Sudski spisi pokazuju da je porota uspjela zaključiti da je Sodin znao za Collinovu namjeru da prevari SAD i odlučio mu pomoći u barem jednom slučaju. Cole i Spanjol, obojica američki državljani, osuđeni su na nekoliko godina zatvora i višemilijunsku kaznu.
U sudskom spisu koji je danas dostupan - link vidljivo je kako je bankar Goran Gazivoda označen kao osoba koja je znala kako se prikazuju financijska izvješća banke i američke propise ali da je svejedno, kao i ostali optuženi bankari, sastavljao lažna izvješća. Spomenuti Gazivoda devedesetih je godina postao zamjenik generalnog direktora austrijske Bank Austria Creditanstalt Croatia, odnosno Austrijanca Antona Knetta. Imao je sjedište u banci na samom početku Jurišićeve u Zagrebu, tek nekoliko stotina metara od Jelačić placa. Potom je 2000. bio i član NO-a tvrtke CA IB, dioničkog društva za poslovanje vrijednosnim papirima. Zatim je postao predsjednik uprave HVB banke koja je bila sljednica Bank Austria Creditanstalt. Sada ta banka egzistira kroz OTP. U listopadu 2003. postao je član NO-a RTL televizije zajedno s tadašnjim suvlasnicima. Kao što je poznato suvlasnici RTL-a su osim njemačkog principala bili od samih početaka Agrokor i Atlantic Grupa. Tako su uz Gorana Gazivodu u NO-u bili i sin Ivice Todorića Ante Todorić te Emil Tedeschi'.
Taj dio teksta koji smo citirali iz ranijeg članka potvrđuje kako u svijetu gdje caruju bankari i političari baš ništa nije slučajno. Slično kao ni u našem prethodno objavljenom članku o poslovima Milanovićevog pokojnog brata koji je objavljen pod naslovom: 'ŠPIJUNSKA ŠIFRA TRICIKL DOKUMENTI DOKAZUJU: Milijunsku dubrovačku vezu Zorana Milanovića, tajnog agenta 007 i Mislava Kolakušića u sjeni nikad vraćenih 3,25 milijuna eura kredita Pokojni predsjednikov brat Krešo Milanović zemljište za dubrovačku stambenu vilu svoje tvrtke Magnitudo kupio je od udovice i sina Hitlerovog i britanskog agenta Dušana Popova, koji je poslužio kao inspiracija za Jamesa Bonda, kada su stvari pošle po zlu i nagomilali se milijunski dugovi sve je sanirao bivši stečajni sudac a sadašnji EU parlamentarac' - objavili smo u prethodnom članku. I tako ova nekretninska transakcija na Milni u koju je investirao bankar koji je dao privilegirani nikad vraćeni kredit Milanovićevom bratu dokazuje kako se svijet vrti oko politike i bankara koji su nekima majka a nekima maćeha.