Na oglasnoj ploči Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 16. siječnja ove godine objavljeno je rješenje od 1. veljače 2020. godine. Iz njega proizlazi kako je ovlašteni zemljišnoknjižni referent Ivan Milaković dopustio Simonu Gradišniku iz Celja uknjižbu na nekretninu koja je dotad bila vlasništvo Ines Weiss Moharić iz Samobora. Radi se o upisu vlasništva nad 2/4 dijela kuće površine 51 m2 u Opuhačima u zagrebačkim Šestinama i dvorišta površine 45 m2. Tom rješenju prethodila je zabilježba ovrhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2020. godine. Protiv tog rješenja dopušten je prigovor sudu u roku od 15 dana od dostave ovjerenog prijepisa odluke uz dokaz o uplaćenoj sudskoj pristojbi u iznosu od 250 kuna.
Oglas ne bi pobudio posebnu pozornost da osoba kojoj je dopušten upis nad nekretninom nije Simon Gradišnik, osoba koja je dovedena u kontekst slovenskog lihvarskog tima koji je bio obuhvaćen Uskokovom optužnicom zbog davanja nezakonitih kredita uz zalog nekretnina. O ekipi koju su utemeljili Celjani Alek Gradišnik (sada Alex Loxley) i Danijel Kociper (sada Daniel Cool Star) ispisani su traktati u hrvatskim medijima proteklo desetljeće i više. Brojni su nesretni građani Hrvatske svjedočili kako su uzimali male gotovinske zajmove, davali vjerovnicima pravo zaloga, a onda bi ulazili u kamatarsko ropstvo gdje bi vraćali višestruke zajmove, čak i 10 puta uvećane a nekretnine ne bi uspijevali osloboditi lihvarskih hipoteka.
Sve je to dobro poznato, kao i detalji sa suđenja na kojem je većina optuženika priznala počinjena djela. No, glave hobotnice nikad u Hrvatskoj nisu ni procesuirane jer su se preselili u Kaliforniji ili Meksiku gdje su započeli novi život, često i pod novim imenima Umjesto prvotnih vjerovnika,u brojnim slučajevima, temeljem raznoraznih kreditnih ugovora, na nekretnine unesrećenih hrvatskih građana knjižile su se, proteklo desetljeće, raznorazne osobe iz SAD-a ili zemalja Južne Amerike i to putem mreže odvjetnika. Jedan od takvih je i zagrebački odvjetnik Marko Krpan čije se ime spominjalo kao zastupnika spomenutog Simona Gradišnika u jednom od ugovora koji je nepravomoćno bio proglašen ništetan.
Tako je primjerice sutkinja Nives Šimunović s Općinskog građanskog suda u Zagrebu proglasila ništetnim ugovor o ustupu potraživanja koju je Simon Gradišnik sklopio sa stanovitim Davidom Scottom Watkinsom, a koji su ovjerili stanoviti Brian Alfonso Fuentes iz Gvatemale i Jannely Gallo iz SAD-a a kojim se nastojao legalizirati lihvarski kredit, odnosno uknjižiti nekretnina koju je lakovjerni dužnik potpisao. Iz sadržaja presude proizlazilo je kako je dužnik otplatio kredit no da je svejedno Gradišnik pokušavao uknjižiti nekretninu. Presudom sutkinje Šimunović naloženo je brisovno očitovanje na nekretnini dužnika iako je u tom predmetu tužitelj bio upravo Simon Gradišnik a ne njegova lihvarska žrtva.
No, iako se sličan modus operandi Simona Gradišnika dogodio i u slučaju ugovora sa spomenutom Ines Weiss Mahorić, vidimo da je Gradišnik uspio uknjižiti na sumnjiv način dobivenu nekretninu. Očito su problem ne zakonski okviri već sudska praksa koja u jednom slučaju takve kamatarske pothvate legalizira a u drugom poništava. Iz vlasničkog lista nekretnine u Šestinama, koju je uspio uknjižiti Gradišnik ,vidljivo je kako je prvo postojalo založno pravo stanovitog Eric Leigh Smitha iz kalifornijskog Yucaipa. U vlasničkom listu spomenute nekretnine u teretovnici je bilo upisano založno pravo u korist navedenog i to za iznos od 5.328,02 eura temeljem zajma od 21. prosinca 2011.
Potom je taj isti zalog bio prepisan na Simona Gradišnika i to, kako piše u vlasničkom listu, 'temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 21. lipnja 2016. i specijalne punomoći od 30. studenog 2012'. Iz same formulacije specijalne punomoći koja je datirana na 2012. jasno je kako se u slučaju stranaca koji se pojavljuju kao vjerovnici i kao takvi upisuju u vlasničke listove dužnika, radi samo o fiktivnim vjerovnicima. Naime, brojni vlasnički listovi diljem Hrvatske svjedoče kako se iza tih stranaca uvijek u konačnici kao stvarni vjerovnici pojavljuju upravo likovi poput Simona Gradišnika koji je mlađi brat Alexa Loxleya, kako glasi ime Aleka Gradišnika u SAD-u.
Kao što smo već pisali, Loxley ex Gradišnik oženio se Amerikankom te tako osigurao adresu u Kaliforniji kao i njegov kompanjon Daniel Cool Star, ranijeg imena Danijel Kociper. Obojica su s enormnim profitom odselili u Kaliforniju gdje su otvarali nove tvrtke te investirali u nekretnine. No, u SAD-u su vrlo dobili zabranu rada jer su davali lihvarske kredite uz zalog automobila, a obojica su bila i uhićena te odležali u kalifornijskom zatvoru. Ime Simona Gradišnika možemo pronaći i na oglasnoj ploči Općinskih sudova u Zagrebu i Varaždinu.
Radi se o tvrtkama: Usavršavanje, Linija razvoja i Aristotel nad kojima su pokrenuti stečajni postupci. Na Trgovačkom sudu u Zagrebu kod sutkinje Mirjane Chour Hršak, na Finin zahtjev otvoren je stečaj te imenovan privremeni stečajni upravitelj tvrtke Usavršavanje iz Velike Gorice, odnosno Davor Bišćan i to 14. veljače 2018. godine. Inače, nad tom tvrkom Simona Gradišnika vodio se skraćeni stečajni postupak koji je završio obustavom skraćenog stečajnog postupka nakon čega je taj sud donio rješenje o pokretanju prethodnog postupka 22. ožujka 2017. godine.
Iz obrazloženja je bilo vidljivo kako je 11. studenog 2015. godine utvrđeno kako je ta tvrtka bila u nepriknutoj blakadi 909 dana te da je Gradišnikova tvrtka imala nepodmirene obveze u iznosu 501.195,83 kn. Iz dokumenta je bilo vidljivo kako tvrtka duguje i varaždinskoj tvrtci Luxar AG a koja je u međuvremenu ugašena. Skraćeni stečajni postupak vođen je ranije nad još jednom hrvatskom tvrtkom Simona Gradišnika - Linijom razvoja iz Zagreba. Na Trgovačkom sudu u Zagrebu kod suca Nikole Ribarića pokrenut je na zahtjev Fine 3.svibnja 2016. stečajni postupak. Za stečajnog upravitelja imenovan je Mladen Selec iz Ivanić-Grada.
Istodobno je i zaključen stečajni postupak nad tvrtkom Linija razvoja. Iz dokumenta je vidljivo kako je i za tvrtka imala evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekidnom razdoblju od 120 dana. Radilo se o iznosu od 41.269,44 na dan 11. rujna 2015. godine. Sud je pozvao odgovornu osobu da u zakonskom roku od 15 dana dostavi javnobilježnički ovjeren popis imovine i obveza. Unatoč tomu, ovlaštena osoba Simon Gradišnik nije u traženom roku dostavio popis imovine ali se nisu javili ni vjerovnici tako da je postupak nad tvrtkom, koja je također spominjana kao dio lanca nelegalnog kreditiranja, zaključen.
Nešto ranije, 3. ožujka 2016. otvoren je stečajni postupak na Trgovačkom sudu u Varaždinu kod sutkinje Iris Hatvalić Nemec. Predlagatelj stečaja nad tvrtkom Aristotel Simona Gradišnika bila je RH, odnosno Porezna uprava Ministarstva financija zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu. Tvrtka Aristotel je imala porezni dug u iznosu od 1.263.218,56 kuna i zbog toga je Porezna tražila stečaj. U izvješću stečajnog upravitelja Aristotela Tomislava Đuričina od 15. srpnja 2020. piše: 'U sudskim postupcima u kojima je dužnik tuženik a vezani su za utvrđivanje ništetnosti ugovora temeljem kojih je dužnik stekao pravo vlasništva nad nekretninama, u svim slučajevima do sada, Sudovi su proglasili ugovore o pozajmicama ništenima i vratili nekretnine u vlasništvo tužitelja'.
Iako ta formulacija ukazuje na ilegalni karakter poslovanja tvrtki koje su osnivali Simon Gradišnik i njegovi lihvarski kompanjoni diljem Hrvatske te koje su im omogućile uknjižbe na brojnim nekretninama, očito je još puno poslova u kojima su slovenski lihvari i njihovi hrvatski pomagači uspjeli u ovrhama i uknjižbama nekretnina svojih dužnika od kojih su im mnogi ne samo otplatili već i višestruko pretplatili kreditne obveze.
Sve te godine dok su njegovi opunomoćenici vodili njegove kamatarske poslove Gradišnik je živio u Los Angelesu gdje se i školovao. Zemljišni registar Los Angelesa otrkiva kako je i tamo uspio uknjižiti jednu nekretninu temeljem zaloga. Gradišnikova dužnica bila je Maria Elena Salinas a Gradišnik je u Los Angeles registar upisao svoju drugu adresu, istu na kojoj je bio prijavljen Alek Gradišnik prije nego što se preimenovao u Alex Loxley i prije nego što je zbog optužnice za lihvarenje dospio na Interpolovu tjeralicu. Radi se o Križnom Vrhu u Slovenskoj Bistrici.
Uz tu adresu Gradišnik je u kreditnom ugovoru naveo i kalifornijsku adresu u 1915 Ocean Way u Santa Monici. Radi se o luksuznom Ocean Park kompleksu u Santa Monici u kojoj vlanici ili unajmljivači apartmana imaju pravo korištenja bazena ali i drugih sadržaja unutar tog prestižnog stambenog komplkesa. Podsjetimo da je prema optužnici ekipa slovenskih lihvara, združena s njihovim hrvatskim kompanjonima, ilegalno zaradila 91 milijun kuna. Stoga ne čudi da su svi akteri te hobotnice nastavili život na luksuznoj nozi kako u Kaliforniji, pretežno u Los Angelesu tako i u Meksiku kamo se u najskupljem kvartu Mexico Cityja smjestila odbjegla zagrebačka lihvarica, članica iste ekipe Andreja Škalić o čemu svo. već pisali u prethodnom članku.