Potkraj studenog 2003. godine hrvatskim medijima odjeknula je vijest o uhićenju lažnog veleposlanika Gvineje Bisao pod optužbom da je s pomagačima oštetio hrvatski proračun za milijune kuna. Pod istragom je tada bio i počasni konzul te zemlje u RH, ujedno vlasnik Mulović nautike Rudolf Mulović. Radilo se o uhićenju Desideria Ostrogona da Costa koji se tijekom policijske akcije i uhićenja pozivao na diplomatski imunitet. Tada je živio u derutnoj kući u zagrebačkoj Jurjevskoj ulici, na kući je visila pohabana zastava te države a bio je zakvačen grb Gvineje Bisau te natpis veleposlanstva. No, sve te diplomatske oznake, bez naznake na hrvatskom te bez policijskog osiguranja, odavalo je upućenika da se tu nije radilo o regularno akreditiranom veleposlanstvu. Kada su ga hrvatski policajci došli uhititi, lažni veleposlanik koji je uzgred rođen u Vojvodini i po rođenju se prezivao Ostrogonac, pozivao se na diplomatski imunitet. No, policija je prigodom uhićenja imala dokumenta Ministarstva vanjskih poslova kojim se osporavao diplomatski status Ostrogonu da Costi i eksteritorijalnost područja. On je pak pred policajcima mahao s dokumentima koji su mu potvrđivali taj status.
Lažni veleposlanik pozvao je u obranu odvjetnike Veljka Miljevića te tada još živog odvjetnika Matu Matića. No, na kraju je završio u zatvoru zajedno s Rudolfom Mulovićem. Mediji su objavljivali sočne dijelove tog uhićenja uključujući i činjenicu da je morala intervenirati hitna jer je lažnom veleposlaniku pozlilo tijekom pretresa stana. Njega je tada Uskok sumnjičio za udruživanje radi činjenja kaznenih djela a prije uhićenja bio je nekoliko mjeseci pod policijskom opservacijom. Rudolf Mulović, vlasnik "Mulović nautika", bio je i počasni konzul Gvineje Bisau, sa sjedištem u Omišlju na Krku pa je i riječka policija pretraživala prostorije i u Omišlju.
Policija je mjesecima intenzivno pratila poslovanje "Mulović nautike" jer je ta tvrtka prodala oko 300 plovila koje su, uglavnom pod tuđim zastavama, plovile hrvatskim vodama. Sumnjalo se kako su za jahte i glisere pribavljene hrvatske plovidbene dozvole iako za njih nije plaćena carina i PDV. Protiv Rudolfa Mulovića u veljači 2002. podnesena je bila i kaznena prijava zbog prijevare, utaje poreza i drugih davanja, krivotvorenja isprave te se sumnjalo da je na taj način oštetio državu za desetke milijuna kuna pri prodaji jahti i glisera. Istraga nad Mulovićem intenzivirala se u mandatu tadašnjeg a sada već bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.
Prije dvije godine je objavljeno kako je taj slučaj koji je ujendno bio jedan od najvećih diplomatsko-kriminalnih skandala u Hrvatskoj otišao u zastaru. Odnosno, glavni akter Ostrogonac kojeg se zajedno sa suradnicima teretilo i za prodaju lažnih diplomatskih putovnica, viza, vozačkih dozvola te krivotvorenje dokumentacije jahti i glisera što su prodavani preko tvrtke “Nautika Mulović' je umro. Optužbe protiv Mulovića otišle su u zastaru, dakle nikada na sudu nije utvrđeno je li kriv ili nedužan. Prije dvije godine Telegram je objavio kako on, zbog vremena provedenog u istražnom zatvoru, dobiva od Republike Hrvatske odštetu jer mu je pritvaranje ozbiljno naškodilo.
Radilo se o nepravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojom bi mu trebalo biti isplaćeno 88 tisuća kuna, odnosno 500 kuna za svih 176 dana koje je proveo zatvoren. To je bio sudski epilog u kojem je glavni lik bio osoba koja se 1999. obrela u Hrvatskoj, predstavljala kao inozemni diplomat i bila čak omiljena od strane bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. Inače, Ostogoncu su prethodno diplomatski status i to kao veleposlaniku afričke državice Gvineje Bisao,uskratile gostoprimstvo zemlje poput: Njemačke, Austrije i Švicarska. Zanimljivo je bilo i kako je Ostrogonac iz Zagreba diplomatski pokrivao i BiH ali iz Sarajeva je vrlo brzo protjeran zbog dugova što ih je napravio za sjedište veleposlanstva.
Mediji su pisali kako je Ostrogonac osim Mesića uspio šarmirati i bivšeg HDZ-ovog ministra vanjskih poslova Matu Granića ali i njegovog nasljednika iz redova SDP-a, sadašnjeg europarlamentarca Tonina Piculu. Iako se optužnicom Ostrogoncu stavljalo na teret i udruživanje u zločinački pothvat te je veći dio bila optužnica i za utaju poreza prilikom prodaje jahti, za što se izravno teretilo Mulovića kao vlasnika MUlović nautike, sve je to zahvaljujući efikasnom hrvatskom pravosuđu doživjelo poražavajući ishod. Ostrogonac je uspio nakon zatvora napustiti Hrvatsku a iz Beča je 2016. stigla vijest kako je umro. Proces se protiv Mulovića i suokrivljenih najprije vodio na Županijskom sudu u Rijeci. Zatim se, zbog promjene zakona, taj sud proglasio nenadležnim za dio optužbi, pa se suđenje nastavilo na Općinskom sudu u Rijeci.
U konačnici, bez pravomoćne presude u rujnu 2010. godine sud je donio rješenje kojim je protiv Mulovića postupak obustavljen jer je nastupila zastara. Budući da mu optužbe nikada nisu dokazane, Mulović u međuvremenu podnosi tužbu protiv Republike Hrvatske. Tvrdio je kako je neosnovano bio u istražnom zatvoru, da mu je posao propao jer je morao otpustiti 25 radnika i zatvoriti poslovnice a doživio je infarkt i moždani udar. Sve je to iskazivao na sudu u postupku u kojem je on tužio RH. Tvrdio je kako se zbog procesa razbolio a da je zbog njegovog uhićenja i pritvaranja trpjela njegova obitelj te je i izgubio puno prijatelja. Samim tim nije neobično da je ime Rudlofa Mulovića oglašeno na sudskoj ploči. Radi se o prijedlogu ovrhe koja je poslana na Općinski građanski sud u Zagrebu.
Prijedlog ovrhe u ime Croatia osiguranja poslao je javni bilježnik Branko Jakić. Dug iznosi 1.602 kune a radi se o neplaćenim mjesečnim ratama za osiguranje u periodu od lipnja 2018. pa sve do kraja studenog 2019. godine. Ovrha se predlaže općenito na imovini koja može postati predmetom ovrhe. Uračunati su i dodatni nastali troškovi ovrhe u iznosu 194,13 kn te predvidivi troškovi u iznosu 94,13 kn. U dokumentu piše kako Croatia osiguranje zastupaju predsjednik Uprave Davor Tomašković te član Uprave Robert Vučković a obojicu punomoćnica Marina Uzelac. Inače tvrtka koja je bila predmetom istrage i sudskog spora Mulović nautika izbrisana je iz sudskog registra u rujnu 2009. godine.
Potom je Mulović zajedno sa suprugom Jasminkom Mulović, koja je u međuvremenu preminula, poslovao preko svoje zagrebačke tvrtke Lukasan gradnje koja je otišla u stečaj u studenom 2018. godine. Iako ima službenu adresu u zagrebačkoj ulici Kosinci sudeći po njegovom Facebook profilu veći dio godine je u Crikvenici. Na Face Mulović objavljuje i sliku jahte tako da je vjerojatno da i dalje krstari Jadranom. Njegovo je ime istaknuto i na sramnoj listi poreznih dužnika. Njegov ukupni dug Poreznoj iznosi 1.105.333,78. Od toga duguje PDV u iznosu 728.420,33, za porez i prirez na dohodak duguje 190.865,29 kn, za doprinose za obavezna osiguranja 132.952,03 kuna te još za porez na promet nekretnina duguje 53.096,13 kuna. U svakom slučaju skoro pa nedostižne iznose za većinu hrvatskih građana koji jedva sastavljaju kraj s krajem.