Na samom početku ove godine objavili smo članak pod naslovom: 'Unuk ANTUNA VRDOLJAKA koji je uhićen zbog pokušaja ubojstva - MATIJA VRDOLJAK na Facebooku pozira s Damirom Mihanovićem koji je otkrio Fimi mediju i prijatelj je sa sinom predsjednika Milanovića'. U podnaslovu je istaknuto: 'Medijima je prostrujala vijest kako je iza rešetaka završio unuk slavnog hrvatskog redatelja Tončija Vrdoljaka, sin njegovog najmlađeg sina Luke, prepoznali su ga građani nakon objave policijske snimke s nožem u ruci'. Podsjetimo i da smo u rujnu 2021. objavili članak o stricu okrivljenog Matije Vrdoljaka pod naslovom: 'NASILJE NAD ŽENOM PRED POLICIJOM Osuđen Vrdoljakov sin, bivšoj curi ex-muža Ive Majoli sjedio na trbuhu u Držićevoj, zamahivao iznad glave, a ona zapomagala'. Na Županijskom sudu u Zagrebu, optužno vijeće sastavljeno od sutkinje Mirjane Horvat, kao predsjednice optužnog vijeća te Olivera Mittermayera i Renate Miličević, kao članova, odlučivalo je u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Matije Vrdoljaka zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona. Optužnicu je podnijelo Županijsko državno odvjetništv 23. veljače 2024. godine.

Na nejavnoj sjednici održanoj 15. travnja 2024. vijeće je odbilo kao neosnovan prijedlog okrivljenika Matije Vrdoljaka podnesen po branitelju odvjetniku Franu Olujiću, za izdvajanjem iz spisa brojnih nezakonitih dokaza. Unuk Antuna Vrdoljaka preko odvjetnika je tražio da se kao nezakonit dokaz izuzmu: 'izvješća o uhićenju i dovođenju i Pritvorsku policijsku jedinicu od 27. prosinca 2023., službena zabilješka o dojavi uz izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju V PP PUZ-a od 9. prosinca 2023., prijava "KBC Zagreb" na ime L. D. od 9. prosinca 2023., zapisnik o očevidu Službe za očevide i kriminalističku tehniku, Sektora krim. policije PUZ-a od 9. prosinca 2023., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta V PP PUZ-a od 18. prosinca 2023. uz DVD snimku, kao i više potvrda o privremenom oduzimanju predmeta  uz više izvješća analiza video nadzora, zapisnici o prepoznavanju okrivljenika od 28. prosinca 2023. , zapisnik o ispitivanju osumnjičenika uz DVD snimku od 27. prosinca 2023., zapisnik o prvom ispitivanju okr. Matije Vrdoljaka od 28. prosinca 2023. uz

DVD snimku o ispitivanju ali i više zapisnika o ispitivanju svjedoka (njihova imena ne smijemo otkriti zbog zakonskih ograničenja), zapisnik o ispitivanju žrtveod 30. siječnja 2024., dopis KBC Zagreb od 31. siječnja 2024. s medicinskom dokumentacijom žrtve te nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka prof.dr.sc. Vedrane Petrovečki. Iz obrazloženja je vidljivo kako je ŽDO u Zagrebu podiglo optužnicu protiv okrivljenog Matije Vrdoljaka zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11.. Citiramo dokument: 'Predsjednica optužnog vijeća je nakon prethodnog ispitivanja optužnice, istu dostavila okrivljeniku i branitelju na odgovor, na koju je okrivljeni po branitelji podnio odgovor s prijedlogom za izdvajanjem dokaza. Navodi se kako se odgovor podnosi zbog nedostataka optužnice te se predlaže da sud postupi u smislu zakonskih odredaba iz čl. 355. i 356. ZKP-a. Okrivljeni uvodno navodi kako je optužnica u obliku u kojemu jepodnesena potpuno nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje.

Bez namjere da u ovom odgovoru ulazi u detalje njegove već iznesene kao i eventualne buduće obrane okrivljenog, na ovom mjestu i u ovoj fazi postupka obrana navodi slijedeće činjenice; Obrana naslovu skreće i posebnu pozornost kako državni odvjetnik uopće ne obrazlaže iz kojih to dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret odnosno osnovanost optužbe. Tijekom dosadašnjega postupanja uopće nisu utvrđene činjenice na koje se optužni akt u ovom dijelu poziva ili nisu utvrđene na način na koji ih državni odvjetnik interpretira – naprotiv one su u odnosu na okrivljenog utvrđene na potpuno drugačiji način nego što se to navodi u optužnom aktu. Riječ je o takvim suštinskim nedostatcima optužnice koje ZKP upravo propisuje u članku 355. stavak 1. točka 4. kao one zbog kojih će vijeće obustaviti postupak jer „nemadovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće“.

Na opisani način povrijeđen je članak 29. Ustava Republike Hrvatske ... te je okrivljenicima uskraćeno pravo na kvalitetnu obranu čime je posljedično povrijeđena i odredba članka 10. stavka 2. točke 8. kao i odredba članka 64. stavka 1. ZKP-a. S time u svezi obrana ističe kako je navedeno postupanje ovlaštenoga tužitelja u suprotnosti i s bogatom judikaturom Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu (dalje u tekstu: ESLJP) u predmetima Matoccia protiv Italije, Pelissier i Sassi protiv Francuske, Block protiv Madžarske i dr. Obrana također ističe kako optužba u optužnici citira iskaze pojedinih tijekom istrage na ovaj način ispitanih svjedoka i iz takvih njihovih iskaza izdvaja samo pojedine dijelove, vadeći pojedine rečenične sklopove iz ukupnog konteksta, da bi zatim na njima bazirala svoje unaprijed stvorene zaključke. Pritom, ne ulazeći u činjenični supstrat optužnice obrana okrivljenog mora primijetiti i kako državni odvjetnik u očitom nedostatku makar i indicija (a kamoli dokaza) za ono što okrivljenom stavlja na teret iskaze pojedinih svjedoka pogrešno interpretira.

Osnovno je pravo svakog okrivljenika u kaznenom postupku, zagarantirano Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU-18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje u tekstu: Konvencija) da u svakom stadiju kaznenoga postupka zna za što ga se sumnjiči, optužuje a pogotovo za što ga se osuđuje. Baš ni iz čega ne proizlazi ono što državni odvjetnik tvrdi. Posve je identična situacija i s materijalnom dokumentacijom na koju se državni odvjetnik poziva. U odnosu na dokaze koji su prikupljeni od strane ŽDO isti ne zadovoljava kriterije neovisnosti i nepristranosti „druge zakonom ovlaštene službene osobe“ iz članka 29. Ustava RH i članka 6. Konvencije – odnosno isti predstavljaju nezakonite dokaze zato što su pribavljeni povredom Ustavom i međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane. – članka 10. stavka 2 točke 1. ZKP-a. ZKP kao izvor prava koji mora biti usklađen s odredbama Ustava te odredbama međunarodnih ugovora koje je Republika Hrvatska sklopila i ratificirala i koji se temeljem članka 134. Ustava po svojoj pravnoj snazi nalaze iznad zakona.

Odredbom članka 29. Ustava svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima iobvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Kako je već rečeno prema odredbi članka 6. stavka 1. Konvencije svatko ima pravo na neovisan i nepristran sud te na pravični postupak. Identične odredbe sadrži i Opća deklaracija o pravima čovjeka Ujedinjenih naroda od 10. prosinca 1948. te Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima koji je u RH na snazi od 06. listopada 1991. godine. Izvor prava predstavlja ipravna praksa ESLJP jer je Republika Hrvatska ratificiravši Konvenciju priznala sudbenost ovog suda eo ipso, a jedino je ESLJP ovlašten kroz svoju praksu tumačiti odredbe same Konvencije. Stoga odluke ovog suda predstavljaju temelj za tumačenje nacionalnih zakonodavstava. Garancije iz članka 6. Konvencije odnose se na postupak u cjelini, a pojmovi iz same Konvencije imaju autonomno značenje. Bez obzira što naš ZKP dijeli postupak na razne faze (čl. 17. ZKP/08) to ne znači da garancije dane u Ustavom i Konvencijom ne vrijede za postupak u cjelini, pa tako onda i za postupak istrage jer termin „optužba“ u svrhu članka 6. stavka 1. Konvencije ima autonomno značenje definirano kroz praksu ESLJP i znači: „službenu obavijest pojedincu od strane nadležnog tijela o tvrdnji da je počinio kazneno djelo“ (predmet Eckle protiv Njemačke – presuda od 15. srpnja 1982).

Kako se članak 29. Ustava RH kao i članak 6. stavak 1. Konvencije primjenjuje na sve faze kaznenog postupka (od policijskih izvida kaznenih djela doustavnosudskog postupka) to je evidentno da garancije iz članka 6. stavka 1. Konvencije na neovisni i nepristrani sud (a time i „druga zakonom ovlaštena službena osoba“) vrijede u svim fazama postupka, a što dokazuju i primjeri presuda ESLJP u predmetima Lisica protiv Hrvatske zahtjev broj 20100/06 od 25. veljače 2010 ili Mađer protiv Hrvatske zahtjev broj: 56185/07 presuda od 21. lipnja 2011. godine. Prema pravnoj praksi ESLJP termin „sud“ također ima autonomno značenje te on podrazumijeva ne samo sud u užem smislu riječi već i svako drugo zakonom određeno tijelo – „druga zakonom ovlaštena službena osoba“ – predmeti Sramek protiv Austrije presuda od 29. listopad 1984., De Wilde, Oms i Versyp protiv Belgije presuda od 18. lipnja 1971. i dr. Odredbama ZKP domaći je zakonodavac dao državnom odvjetniku pravo na provođenje prethodnog postupka – istragu, no isti ne zadovoljava kriterije neovisne i nepristrane „druge zakonom ovlaštene službene osobe“ iz razloga što u mnogim okolnostima na odluke državnog odvjetnika može utjecati izvršno tijelo, zato što u kasnijoj fazi on postaje stranka u postupku, zato što vrijedi načelo subordinacije pa viši državni odvjetnik daje obvezne upute za rješavanje predmeta nižem državnom odvjetniku, a sam državni odvjetnik provodi dužnosti ministarstva pravosuđa.

Tim se pitanjem ESLJP već bavio (predmeti Brincat protiv Italije, Niedbala protiv Poljske te Pantea protiv Rumunjske) te je u više svojih odluka utvrdio da državni odvjetnik ne zadovoljava kriterije neovisnosti i nepristranosti pa se zato ne može smatrati „drugom zakonom ovlaštenom službenom osobom“. Obzirom na odredbe Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/18 i 21/22, dalje u tekstu: ZDO) a posebice njegova članka 91. stavka 4. – obrana smatra da se radi o dokazima koji su pribavljeni povredom Ustavom i međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane iz članka 29. Ustava kao i članka 6. stavka 1. Konvencije. Okrivljeni s tim u svezi ukazuje i na praksu ESLJP u kojima je utvrđena povreda u odnosu na Francusku obzirom da njihov javni tužitelj ne zadovoljava kriterije neovisnosti i nepristranosti obzirom da je zakonom predviđeno da Ministarstvo pravosuđa može davati mišljenje javnom tužitelju – presude u predmetima Moulin protiv Francuske od 23.11.2010. te Medvedyev i drugi protiv Francuske od 29.03.2010. godine Prema odredbi članka 4. Ustava državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.

Člankom 125. Ustava državno je odvjetništvo određeno kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela. Međutim, Ustavom deklarirana samostalnost i neovisnost nije provedena kroz zakonske i podzakonske akte. Naime, člankom 74. stavkom 3. ZDO propisano je da Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnosi, na zahtjev ministra nadležnog za poslove pravosuđa, izvješće o pojedinim vrstama kaznenih postupaka. Također člankom 91. stavkom 4. ZDO propisano je: „Ministar nadležan za poslove pravosuđa može, uz prethodno pribavljeno mišljenje Glavnog državnog odvjetnika, tražiti da se pojedinoj vrsti predmeta da prvenstvo u rješavanju“. Upravo ove dvije odredbe ukazuju na podređenost ovog pravosudnog tijela izvršnoj vlasti pa Državno odvjetništvo nije ni samostalno ni neovisno pravosudno tijelo. Da se i ne govori o tomu da je neke svjedoke (ali i okrivljenika!) ispitivala policija koja kao takva ni u kojem slučaju ne može predstavljati samostalno ni neovisno pravosudno tijelo.

Ovo su ex lege nezakoniti dokazi temeljem članka 6. stavaka 1., 2. i 3 ZKP-a u svezi sa člankom 10. stavkom 2. točkom 3. ZKP-a. Naime, člankom 6. stavkom 1. ZKP-a zabranjena je diskriminacija sukladnopripadnosti rasi, etničkoj pripadnosti... socijalnom podrijetlu, imovnom stanju.. društvenom položaju... Člankom 14. Ustava propisana je jednakost svih pred zakonom. Člankom 14. Konvencije uvedena je opća zabrana diskriminacije: „Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druge okolnosti.“ ESLJP definira diskriminaciju kao različiti tretman bez objektivnog i razumnog opravdanja, osoba u bitno sličnim situacijama – presuda u predmetu Fredin br. 1. protiv Švedske od 18. veljače 1991. Člankom 20. Povelje propisana je jednakost svih pred zakonom, a člankom 21. zabranjena je svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je: spol, rasa, etničko ili socijalno podrijetlo, imovina, spolna orijentacija.

Zabrana diskriminacije propisana je člankom 14. Konvencije dok je člankom 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju uvedena opća zabrana diskriminacije. Ista se sastoji u slijedećem: „1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. 2. Nitko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela, na bilo kojoj osnovi kako je navedeno u stavku 1.“ Nadalje, jednakost pred zakonom i zabrana diskriminacije sadržani su u odredbi članku 14. Ustava a razradu ovih načela nalazimo u odredbi članku 6. ZKP-a. Načelo proporcionalnosti jest temeljno načelo kako međunarodnog tako i nacionalnog prava jer se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Međutim, svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

U konkretnom predmetu svjedoci su ispitivani bez nazočnosti obrane jer državni odvjetnik nije pozivao na ispitivanje svjedoka ni okrivljenika ni njegova izabranog branitelja. Primjenjujući isti procesni zakon Županijsko državno odvjetništvo u Puli (dalje u tekstu: ŽDO Pula) tijekom istraga koje provodi na ispitivanje svjedoka uredno i kontinuirano poziva i okrivljenike i branitelje a isti kriterij zauzelo je i ovlašteno državno odvjetništvo u ovom kaznenom predmetu - ŽDO u Zagrebu - u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenog Ivice Todorića i dr. Kako je sve svjedoke tijekom istrage ispitao ŽDO Zagreb (ili policijski djelatnici po nalogu ŽDO Zagreb) to valja navesti kako ŽDO Pula i ŽDO Zagreb predstavljaju ustrojbene jedinice istog državnog tijela – Državnog odvjetništva i postupaju po istom procesnom zakonu ZKP-u koji evidentno različito primjenjuju ovisno o osobi protiv koje se postupak vodi to okrivljenik već sada, u ovojranoj fazi postupka postavlja prigovor dokazive naravi da je tijekom kaznenog postupka koji se vodi protiv njega diskriminiran.

Obrana ponavlja da je pravo na ispitivanje svjedoka optužbe temeljno ljudsko pravo koje se štiti unutar članka 47 Povelje, članka 6. Konvencije i članka 29. Ustava te ograničavanje toga prava u istrazi USKOK-a nije razmjerno naravi potrebe jer ne narušava pravni poredak. Zbog svega navedenog obrana okrivljenika drži kako se radi o nezakonitim dokazima odnosno dokazima koji su pribavljeni povredom spomenutih odredaba kaznenog postupka, sve temeljem članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP-a. Na opisani način povrijeđen je i članak 29. Ustava kojim je jasno propisano da se u sudskom postupku ne mogu uporabiti dokazi pribavljeni na nezakonit način. U tom se smislu predlaže provesti prethodno suđenje o zakonitosti dokaza temeljem članka 351. stavka 2. ZKP-a. Obrana također ističe kako je ŽDO kao ovlašteni tužitelj uopće nije obavijestio izabranog branitelja okrivljenika da je u ovom predmetu obavljeno sudskomedicinsko vještačenje. Prema podacima koje je obrana dobila uvidom u državnoodvjetnički spis predmetno je vještačenje u spis pristiglo dana 22.02.2024. a ŽDO je optužnicu podiglo već dan kasnije odnosno 23.02.2024. godine.

Opet, iz navedenoga neprijeporno proizlazi kako obrana najprije zaprima optužnicu bez da uopće zaprima obavijest o završetku istrage. Ovime državni odvjetnik nije ispunio imperativnu odredbu članka 228. ZKP-a. Iz ovoga nadalje proizlazi i kako je državni odvjetnik podignuo optužnicu bez da je završio istragu što ovu optužnicu čini i nezakonitom! Osim toga, državno odvjetništvo tijekom istrage uopće nije pružilo adekvatnu mogućnost obrani da se očituje o rezultatima navedenog sudsko medicinskog vještačenja, da na isto eventualno stavi primjedbe, vještaku postavi dodatna pitanja ili od njega traži razjašnjenja kao niti da nakon istog odnosno prije dovršetka istrage eventualno dopuni svoju obranu. Iz navedenoga jasno proizlazi kako državni odvjetnik nije postupao po ZKP-u po kojem je dužan osim dokaza koji terete okrivljenika izvoditi i dokaze koji mu idu u prilog. Naime, člankom 9. ZKP-a izričito je i nedvosmisleno propisano kako „Sud i državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.“.

Obrana i ponovno naglašava kako u ovom stadiju postupka, dakle kada dolazi do optužbe odnosno odluci o njezinom potvrđivanju na optužnom vijeću, potrebno je utvrditi da li se na strani okrivljenog uopće radi o kaznenom djelu koje mu se stavlja na teret. Iz svega navedenog proizlazi kako je obrazloženje optužnice u većem dijelu onoga što se okrivljenom stavlja na teret paušalno, proturječno i nelogično kako na jezično-lingvističkoj tako i na logičkoj te posebno normativnoj razini. Suprotno navodima optužnice i njezinog obrazloženja očito ne proizlazi niti osnovana sumnja na strani okrivljenog jer u obrazloženju nisu navedeni dokazi kojima se utvrđuju odlučne činjenice u odnosu na okrivljenog odnosno proturječje između prikupljenih dokaza je očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće (članak 355. st. 1. toč. 4. ZKP-a). Stanje stvari u odnosu na ovu optužnicu očito je takvo da se za djelo za koje se optužnicom tereti okrivljenog optužno vijeće, sukladno članku 355. ZKP-a rješenjem kazneni postupak u odnosu na okrivljenog treba obustaviti podredno temeljem članka 356. ZKP-a barem ponovno vratiti na dopunu istrage jer sve jasno ukazuje upravo na tu odluku kao jedinu moguću, logičnu i ispravnu.

Sjednica optužnog vijeća održana je 15. travnja 2024. u odsutnosti uredno pozvanih oštećenika, okrivljenika Matije Vrdoljaka i njegovog branitelja te je pročitan prijedlog za izdvajanjem nezakonitih dokaza, a s obzirom da je sukladno odredbi članka 351. stavak 2. ZKP/08 valjalo najprije odlučiti o zakonitosti dokaza. Zamjenica ŽDO u Zagrebu je na sjednici predložila odbiti prijedlog obrane za izdvajanjem nezakonitih dokaza, a s obzirom da smatra da su svi dokazi provedeni sukladno Zakonu o kaznenom postupku. Ujedno je predala u spis službenu bilješku o zatvaranju istrage od 23. veljače 2024. Optužno vijeće je odbilo prijedlog za izdvajanjem iz spisa u izreci navedenih dokaza. Naime, iz sadržaja prijedloga obrane za izdvajanjem nezakonitih dokaza proizlazi da se predlaže izdvojiti iz spisa sve dokaze na kojima se temelji optužnica pobrojane pod točkama 1-24 dokaza, a s obzirom da je ih je sve prikupilo ŽDO u Zagrebu i to iz tri osnovna razloga. Prvi razlog je to što su dokazi prikupljeni od strane ŽDO-a koji po mišljenju obrane ne zadovoljava kriterije neovisnosti i nepristranosti „druge zakonom ovlaštene osobe“ iz članka 29. Ustava RH i članka 6.

Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) te su stoga pribavljeni povredom Ustavom i međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane iz članka 10. stavak 2. točke 1. ZKP/08, a ispitivanje nekih svjedoka i okrivljenika je provodila policija koja ne može predstavljati samostalno i neovisno pravosudno tijelo, pa obrana smatra da su to ex lege nezakoniti dokazi na temelju odredbe članka 6. stavaka 1., 2. i 3. ZKP/08 u vezi s člankom 10. stavkom 2. točkom 3. ZKP/08. Drugi razlog je to što su svjedoci ispitivani bez nazočnosti obrane jer državni odvjetnik nije pozivao na ispitivanje svjedoka okrivljenika niti njegovog izabranog branitelja, a pravo na ispitivanje svjedoka optužbe je temeljno ljudsko pravo koje se štiti unutar članka 47. Povelje, članka 6. Konvencije i članka 29. Ustava. Treći razlog je to što obrani tijekom istrage nije pružena adekvatna mogućnost da se očituje o rezultatima sudskog medicinskog vještačenja. Dokazi su prema navodu obrane pribavljeni povredom navedenih odredbi kaznenog postupka, sve na temelju članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. 

Vezano uz prigovor da su dokazi prikupljeni od strane ŽDO-a koji po mišljenju obrane ne zadovoljava kriterije neovisnosti i nepristranosti „druge zakonom ovlaštene osobe“, naglašava se da državni odvjetnik ima ovlast i dužnost pokretanja i vođenja istrage, a što je propisano odredbama Zakona o kaznenom postupku .... propisano da je državno odvjetništvo samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava. Radi ostvarenja ove, Ustavom proklamirane temeljne ovlasti i dužnosti, državni odvjetnik je, u smislu odredbe članka 38. ZKP/08., ovlašten i dužan, među ostalim, poduzimati potrebne radnje radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja, poduzimati izvide kaznenih djela, nalagati i nadzirati provođenje pojedinih izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage, pokrenuti i voditi istragu te provoditi i nadzirati provođenje dokaznih radnji.

Takvom zakonskom regulativom nije povrijeđena odredba članka 29. Ustava, odnosno članka 6. Konvencije. Stoga dokazi koje je prikupio državni odvjetnik u okviru svojih ustavnih ovlasti i redovnih zakonskih ovlaštenja, nisu nezakoniti. Ovo pravno stajalište već je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske, u brojnim svojim odlukama ... te Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u odluci I Kž-Us-72/2023 od 7. lipnja 2023. Nadalje, obrazloženje obrane da bi zapisnici o ispitivanju svjedoka bili nezakoniti jer obrana nije bila prisutna ispitivanju navedenih svjedoka te su takvi dokazi pribavljeni kršenjem Ustava te Zakona o kaznenom postupku kao i Konvencijskog prava te je time grubo povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika, neutemeljeno je jer će obrana u slučaju potvrđivanja optužnice u raspravi imati priliku postavljati pitanja navedenim svjedocima, a osim toga, uvidom u predmetne zapisnike utvrđeno je da su svjedoci ispitani sukladno odredbama ZKP/08 te optužno vijeće nije utvrdilo povredu odredbi ZKP/08 prilikom ispitivanja svjedoka niti prilikom ispitivanja osumnjičenika Matije Vrdoljaka od strane policijskog istražitelja, pri čemu se napominje da je nalogom ŽDO u Zagrebu broj Kis-DO-104/2023 od 17. siječnja 2024. (list 122-123) ispitivanje svjedoka A...., P.... i D..... povjereno policijskoj istražiteljici PUZ- a, V PP Zagreb, Lj. O. koja je na zapisnicima o ispitivanju prethodno navedenih svjedoka i navedena kao policijski istražitelj koji je provodio ispitivanje ovih svjedoka, dok je prilikom ispitivanja okrivljenika pred policijom u svojstvu osumnjičenika te pred ŽDO u

Zagrebu u svojstvu okrivljenika bio prisutan i branitelj okrivljenika te nije bilo primjedbi na zapisnike i tijek ispitivanja. Stoga navedeni zapisnici nisu nezakoniti dokazi i jer se prilikom ispitivanja optuženika pred policijom te pred ŽDO u Zagrebu, kao i prilikom ispitivanja svjedoka, nije diskriminatorno postupalo prema istima s obzirom na njihovu pripadnost rasi, etničku pripadnost, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolu orijentaciju, prema okrivljeniku i svjedocima nisu primijenjene medicinske intervencije niti su im se dala kakva sredstva kojima bi se utjecalo na njihovu volju pri davanju iskaza, nije se upotrijebila sila, prijetnja ili druga slična sredstva, a kako je to navedeno u odredbi članka 6. ZKP/08 – na koju se poziva obrana u prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza. 

Vezano uz nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka koje se predlaže izdvojiti kao nezakoniti dokaz jer obrani nije pružena mogućnost da se očituje o istom te postavi pitanja vještaku prije dovršetka istrage, s obzirom da odredbama ZKP/08 nije propisano da bi se obrana morala obavijestiti o navedenom u toj fazi postupka vijeće smatra da se ne radi o nezakonitom dokazu jer će obrana u slučaju potvrđivanja optužnice u raspravi imati priliku postavljati pitanja sudskom vještaku te isti nije pribavljen kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, nije pribavljen povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, nije pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka niti se za isti saznalo iz nezakonitih dokaza, a kako je to navedeno u odredbi članka 10. ZKP/08. Slijedom svega navedenoga, prijedlog za izdvajanjem dokaza na kojima se temelji optužnica i to: (nabrojani su svi dokazi uključujući i popis svjedoka - opaska redakcije valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci, a s obzirom da isti nisu pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, nisu pribavljeni povredom

Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života i nisu pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka niti se za iste saznalo iz nezakonitih dokaza, a kako je to navedeno u odredbi članka 10. ZKP/08. S obzirom da je obrana isticala u odgovoru na optužnicu kako je državni odvjetnik podignuo optužnicu bez da je završio istragu što ovu optužnicu čini i nezakonitom, valja naglasiti da je odredbom članka 341. stavak 1. ZKP/08 propisano da optužnicu podiže državni odvjetnik nakon što je završena istraga, dok je odredbom članka 228. stavak 1. ZKP/08 propisano da državni odvjetnik završava istragu kad su provedene radnje propisane zakonom, a stanje stvari je u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može podignuti optužnica. U konkretnom slučaju iz spisa proizlazi da je ŽDO u Zagrebu zaprimilo nalaz i mišljenje vještaka sudsko medicinske struke 22. veljače 2024. te je optužnicu podignulo

23. veljače 2024. i ista je zaprimljena na ovome sudu 26. veljače 2024., dakle unutar roka od 30 dana propisanog odredbom članka 230. stavak 1. ZKP/08, a iz službene zabilješke od 23. veljače 2025. proizlazi da je istraga dovršena 23. veljače 2024. te činjenica da je optužnica podignuta u kratkom roku zbog čega obrana nije zaprimila obavijest iz članka 228. stavak 2. ZKP/08 prije zaprimanja same optužnice, ne čini optužnicu nezakonitim, a s obzirom na poštivanje svih zakonskih rokova za njezino podizanje' - piše u rješenju sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2024. godine. Protiv istog okrivljeni Matija Vrdoljak može uložiti žalbu u roku od 3 dana, računajući od dana dostave prijepisa rješenja a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.